Javnost u BiH ponovo je uznemirena još jednim, ko zna kojim po redu, verbalnim napadom Milorada Dodika na predstavnike/ce medija. Ovoga puta Dodik se obrušio na novinarku “Oslobođenja” iz Banja Luke, Gordanu Katanu.
Prije samo pet mjeseci, u jeku predizborne kampanje, Dodik je burno reagovao na uvrede izrečene na račun Željke Cvijanović na stranačkom skupu SDS-a, kada se, krajnje nedosljedno u odnosu na sopstveno postupanje prema novinarima – a naročito novinarkama – zgražavao nad “primitivizmom” stranačkih rivala i izostankom osude prisutnih na takve ispade:
Primitivno vrijeđanje premijera kao kandidata i kao žene na predizbornom skupu, u prisustvu odgovornih ljudi i nosilaca te političke strukture, predstavlja pokušaj pravljenja atmosfere linča i omalovažavanja. To nije samo udar na premijerku, nego na sve žene za koje oni smatraju da nisu dostojne, jer nisu sa njima.
Nemoguće da neki ljudi, pa čak i profesori fakulteta sjede tu i ne reaguju na tako nešto. To znači da se solidarišu sa napadima koji dolaze na najprimitivniji mogući način.
(Milorad Dodik, 6.10.2014.)
Dodik je tada izjavio i “da se takav incident nikada nije desio na bilo kom skupu SNSD-a, niti je bilo takvih vulgarnih i primitivnih izjava” što je potpuna neistina. Naime, upravo je na tribini održanoj u organizaciji SNSD-a u martu 2014, Dodik izvrijeđao novinarku televizije BN (a isti govor Dodik je iskoristio i za druge, jednako vulgarne i bahate istupe, poput psovanja OHR-a i banalne samoveličajuće tvrdnje o sebi kao “glavnom baji u Republici Srpskoj”):
Šta radiš, ne razumijem? Uopšte mi nisi zgodna da te gledam tol'ko dugo, j*bo te.
Šta hoćeš sad? Je l’ njoj nešto zabranjeno ovde? Slušaj, nisam ti ja muškarac za tebe, shvataš?
(Milorad Dodik, 26.3.2014.)
Dodikove osude ličnih napada i diskutabilnog odnosa prema novinarima/kama samo onda kada su usmjereni na njegove istomišljenike/ce, poznate su i od ranije. Sličnu “moralnu vertikalu” Dodik je glumio i prije nešto više od dvije godine, kada je Mirjana Kusmuk, tadašnja urednica SNSD-u naklonjenog “Glasa Srpske”, u svojstvu svjedokinje pozvana na informativni razgovor u Specijalno tužilaštvo RS. Dodik je tada ocijenio da se radi o pritisku na medije i ugrožavanju njihovih sloboda, te se Specijalnom tužilaštvu obratio otvorenim pismom, kojim je čak implicitno zaprijetio da će razmotriti “drugačija institucionalna rješenja” ukoliko ovo tužilaštvo ne promijeni način rada:
Istovremeno, umjesto da se bavi otkrivanjem najtežih oblika krivičnih djela, zbog čega je i formirano, Specijalno tužilaštvo, svojim najnovijim postupcima, ugrožava slobodu medija, poziva novinare na informativne razgovore, što je apsolutno neprihvatljivo, krajnje neprimjereno i nepotrebno, i ugrožava opredjeljenost Republike Srpske za punu slobodu novinara u njihovom radu, kao jednu od osnovnih, demokratskih tekovina modernih društava.
(…)
Zbog svega navedenog, očekujemo da Specijalno tužilaštvo, pod hitno, počne da radi u skladu sa svojim nadležnostima i opravda razloge svog osnivanja. U protivnom, bićemo prinuđeni da razmotrimo efikasnija institucionalna rješenja u suzbijanju organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala.
(Milorad Dodik, 21.12.2012.)
No, kada su novinari “Klixa” pozvani na informativni razgovor u MUP RS zbog objavljivanja snimka Željke Cvijanović u aferi kupovine poslanika u NSRS, Dodik je imao potpuno suprotan stav o slobodi medija i privođenju novinara/ki. Ne samo da tada nije našao za shodno da se MUP-u RS obraća otvorenim pismom i brani demokratske tekovine medijskih sloboda, nego je otvoreno podržao ovakav postupak i optužio novinare da se “reklamiraju” tako što izmišljaju represiju nad medijima u RS:
U svakom slučaju, postoji odgovornost za neke stvari i pravo MUP-a je da procjenjuje da li je riječ o kršenju zakona.
Niko ne pravi represiju, osim što neko od novinara želi da se reklamira na način da se neka represija vrši prema njemu.
(Milorad Dodik, 15.12.2014.)
Dodikov napad na Gordanu Katanu najnoviji je primjer njegove nedosljednosti i podrške samo “slobodi medija” koji ga otvoreno podržavaju, te istovremenog vrijeđanja i zastrašivanja svih onih koji mu postavljaju “neprijatna pitanja”. Prije tri dana, na sjednici Glavnog i Izvršnog odbora SNSD-a, Gordana Katana je od Dodika tražila komentar na glasanje Nade Tešanović na zasjedanju HNS-a, te o odlasku Mileta Radišića iz Republike Srpske u trenutku kada je trebao otići na odsluženje zatvorske kazne. Uslijedila je salva uvreda na ličnoj i nacionalnoj osnovi:
Neke podatke znam, ali nemam namjeru da s vama o tome komuniciram, vi ste negativno nastrojeni od samog početka vezano za te sve slučajeve i pokušavate da napravite priču o Republici Srpskoj kao negativnoj, ali to je vaš problem. Kad vas pogledam, onda i shvatim zašto ste stalno negativni. Je l’ vi ne možete nikad ni imati ništa pozitivno. (…)
Ali ja razumijem zašto vi pokušavate da očuvate te teme koje su takve kakve su, je l’ naprosto to je dio vašeg karaktera, vi pokušavate uvijek da nama nametnete (…) To što vi to forsirate, to je indikativno. Dolazite iz medija koji je takav i dolazite, naravno, iz naroda koji je takav. Vi to hoćete namjerno da to uradite.
I uz svo poštovanje koje sam ja svih godina imao prema vama, vi pokazujete krajnju nekorektnost u mnogim pitanjima i mnogim izvještavanjima. Zahvaljujući vama, evo da vam kažem, otkazao sam u institucijama Republike Srpske da se uzima vaš list, Oslobođenje, uopšte ga niko ne čita.
(Milorad Dodik, 14.3.2015.)
Pored toga što je ponovo pokazao krajnje nepoštovanje, bahatost i agresivnost u komunikaciji sa novinarkom koja je radila svoj posao, Dodik je, u nastojanju da ne odgovori na postavljena pitanja, izrekao i dvije krupne neistine. Prva se odnosi na to da je do sada pokazivao “poštovanje” prema novinarki koju je napao, jer to nije bio prvi put. Dodik je, naime, Katanu izvrijeđao i na konferenciji za medije održanoj 6.9.2012. godine, kada ju je nazvao “lažljivicom koja besramno laže o njemu u svojim kolumnama” i optužio je za “političku pristrasnost”. Reagujući na ovaj napad, udruženje “BH novinari” istaklo je da je on uslijedio “samo trenutak nakon što je u funkciji predsjednika SNSD-a potpisao i javnosti predstavio Kodeks ponašanja političkih partija u predizbornoj kampanji i obavezao se na fer i demokratsko ponašanje u tom periodu.”
Druga neistina odnosi se na tvrdnje da je prisustvo i glasanje Nade Tešanović na zasjedanju HNS-a tema koju napadnuta novinarka “pokušava da nametne” iz malicioznih pobuda, dok sam Dodik i njegova stranka nemaju, niti su ikada imali, bilo kakav problem sa njenim odlaskom na ovo zasjedanje. Da to nije tačno svjedoči i izjava koju je Staša Košarac dao prije samo deset dana, pokušavajući da porekne da je Tešanović uopšte glasala na ovom skupu. Ovu Košarčevu izjavu Istinomjer je ocijenio neistinitom, što je Dodik potvrdio ovim svojim nastupom.
Napad na novinarku “Oslobođenja” samo je posljednji u nizu brojnih vulgarnih napada na predstavnice/ke medija, od kojih je većina bila usmjerena upravo na novinarke. Seksističko vrijeđanje žena iz medija na osnovu fizičkog izgleda nešto je što se više puta moglo čuti u Dodikovim javnim istupima, kao i rasističke i šovinističke uvrede usmjerene na etničku i nacionalnu pripadnost, psovanje, prijetnje i kletve:
Sa gospodom gospodski, sa Ciganima ciganski.
/
– Arijana Saračević je, gospodine Dodik, iz „60 minuta”.
– J*be mi se.
/
Jeste vi ono iz “60 minuta”? To je neko sr*nje od emisije. Bljuvotina teška. Zato sam i pristao da pričam, da vam to kažem.
A vidi se da si pristojna. Mada lijepo ne izgledaš. Evo i to je pristojno, šta je?
Jeste, napravio sam i ponosan sam na ovaj objekat koji sam napravio, znam da to vas nervira iz Federacije. Napravio sam to zato da vas nervira iz Federacije i vas gospodine Vidoviću, tebe lično, da te stvarno nervira. Volio bi da dobiješ pritisak, da ti otkaže srce i sve ostalo, zato što sam napravio ovu zgradu.
Jedna grupa kretena okupljenih oko Bakira i njegove emisije i njegove televizije, zajedno sa ovim Vidovićem (…) Pa šta je važnije, kreteni, ili ozbiljni ljudi koji se bave izgradnjom i tako dalje? (…) Što se tiče Federalne televizije, nek se j*be.
(Milorad Dodik, 2011)
Šta ćeš ti ovde? Nije zabranjeno, nego me čudi šta ćeš ti ovde? Otkud vam obraz da dođete uopšte ovde na način kako radite? Možete otići ako hoćete. Što se mene tiče, ne morate nikad ni doći.
Evo, da sad razjasnimo – ova gospođa ovde je lažljiva i šalje lažne informacije. Tako je poslala putem „Bete“ priču o, recimo, izgradnji zgrade Vlade. Nema nimalo obraza i dođe ovde… nikada se nije izvinula recimo nakon sudskog postupka. Što lažete? I nemojte više ovde da dolazite. Je l’ vam jasno? Brišite odavde!
(Milorad Dodik, novinarki Bete, 2.6.2012.)
Veoma ste bezobrazni. Bjež'te odavde. Bjež'te. Zato što ste bezobrazni, pratite me, otkud vam pravo da me pratite?
Sve kvalifikacije koje ste vi davali i to što pokušavate da napravite razdor između republičkih organa vlasti i lokalnih organa, favorizujući samo jednu politiku, govori o tome koliko ste bijedni i jadni u svojim namjerama.
(Milorad Dodik, novinarki BN televizije, 17.5.2014.)
Odnos Dodika i vrha RS prema “nepoželjnim” medijima jasno je demonstriran i pretprošle godine, kada je SNSD saopštila da prekida saradnju sa TV kućom RTV BN zbog „provođenja kampanje protiv SNSD-a“. No, u svom saopštenju SNSD je naveo ne samo da će njihovi stranački kadrovi odbiti saradnju sa ovom medijskom kućom, već da će to biti zabranjeno i službenim osobama koje rade u institucijama na čijem su čelu kadrovi SNSD-a, iako funkcionisanje institucija ne bi smjelo zavisiti od stranačkih direktiva. Ova je televizijska kuća često bila na udaru Dodika i SNSD-a, uključujući i vrijeđanje i psovanje njenog direktora, kom se Dodik obratio ovim riječima:
Ma j*bi si mater! Ma šta nema smisla? Snimi me, p**ka ti materina, pa pusti u Dnevnik! J*baću ti majku, je l’ ti jasno?
(Milorad Dodik, 31.1.2013.)
Nakon posljednjeg Dodikovog ispada, ponovo su se oglasila novinarska udruženja i osudila ovakvo ponašanje. To, nažalost, do sada nije sprečavalo Predsjednika RS i SNSD-a da nastavi sa prijetnjama, psovkama i zastrašivanjem medija čije mu se izvještavanje ne sviđa. Jednako tako nije uticalo ni na njegove, upravo nevjerovatne, tvrdnje o visokom stepenu medijskih sloboda u Republici Srpskoj i selektivnu “odbranu dostojanstva” medija i ličnosti sa kojima sarađuje, nasuprot otvorenom vrijeđanju i ponižavanju onih koje percipira kao političke neprijatelje.