Procedura imenovanja visokog predstavnika nije jasno definisana, ali u Aneksu 10 nije propisano da ga biraju strane koje su se sporazumjele oko tog aneksa niti je potrebna potvrda propisana bilo kakvom rezolucijom.
Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović je tokom intervjua za emisiju “Istraga” koja se emituje na Hayat televiziji ustvrdila da je u Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma napisano da visokog predstavnika u BiH biraju strane te da je neophodna i njegova potvrda.
Cvijanović: Aneks 10 je propisao da ga biraju strane, a potvrđuje rezolucijom…
Novinar: Ne piše to.
Cvijanović: Piše apsolutno u Aneksu 10.
Željka Cvijanović, 9.10.2025.
U Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma kao strane su navedene Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska, Savezna Republika Jugoslavija, Federacija BiH i Republika Srpska.
Uprkos neslaganju Ruske Federacije, ambasadori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC) službeno su imenovali Christiana Schmidta za visokog predstavnika u BiH 27. maja 2021. godine.
Istinomjer je već pisao da službeno propisana procedura imenovanja visokog predstavnika ne postoji. Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma ne govori o tome kako se bira visoki predstavnik niti da njegovo imenovanje mora potvrditi iko. Navedeno je da će visoki predstavnik biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Zbog kompleksnosti s kojima su suočene, Strane zahtijevaju postavljanje Visokoga povjerenika, koji će biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, kako bi stranama olakšao napore, pokrenuo i, ako je prikladno, usklađivao aktivnosti organizacija i agencija koje su angažirane u civilnom aspektu mirovnoga rješenja na taj način što će provoditi zadaće povjerene rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, kako je navedeno u daljnjem tekstu.
Aneks 10, Opći okvirni sporazum za mir
Visoke predstavnike koji su poslije obnašali ovu funkciju imenovao je Upravni odbor PIC-a te bi o takvoj odluci bio obaviješten i UN, koji bi se, u zavisnosti od slučaja, također izjasnio po ovom pitanju. Prilikom imenovanja Valentina Inzka, Vijeće sigurnosti UN-a glasalo je o ovoj rezoluciji, dok je imenovanje Christiana Schwarz-Schillinga i Christiana Schmidta prošlo bez ovog koraka.
U svakom slučaju, nikada se o odabiru visokog predstavnika nisu izjašnjavale strane potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma niti je takva procedura navedena bilo gdje u ovom dokumentu.
A kada je riječ o relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a, bitno je spomenuti Rezoluciju 1031, koja je usvojena 15. decembra 1995. godine. Njom je podržano uspostavljanje Ureda visokog predstavnika u skladu s Aneksom 10 o civilnoj provedbi Mirovnog sporazuma, a koji će nadzirati provedbu sporazuma, mobilizovati i, prema potrebi, davati smjernice i koordinirati aktivnosti uključenih civilnih organizacija i agencija.
Još jedna od relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a jeste Rezolucija 1144 iz decembra 1997. godine u kojoj su, između ostalog, pozdravljeni zaključci s Bonske konferencije održane također u decembru 1997. godine. Tada su visokom predstavniku date “bonske ovlasti” , odnosno, omogućeno mu je da smijeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, i da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.
Dakle, kako je navedeno, strane ne biraju visokog predstavnika, nego su zahtijevale njegovo imenovanje, te bilo kakva obaveza potvrde njegovog imenovanja u Aneksu 10 nije spomenuta.
S obzirom na to, izjavu Željke Cvijanović da je Aneks 10 propisao da visokog predstavnika biraju strane, te da je za to potrebna potvrda Vijeća sigurnosti UN-a, ocjenjujemo neistinitom.
(Istinomjer.ba)