Već četiri godine u BiH građani i građanke čekaju na rješenje Odluke Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci čiji predmet je ukidanje postojeće diskriminacije u Ustavu BiH, koja se odnosi na mogućnost kandidiranja onih koji/e ne pripadaju konstitutivnim narodima za Predsjedništvo BiH, a nikako na izbor članova Predsjedništva iz reda konstitutivnih naroda, kako to uporno već mjesecima pokušava prikazati Dragan Čović.
”Ako bi mi dogovorili presudu na način da jedan narod drugom ne bira predstavnike u Dom naroda ili Predsjedništvu BiH, onda bismo relaksirali puno dugih pitanja u BiH. Već četiri godine čekamo izlazak iz tog problema. Mi smo za to spremni, jer nema druge nego tražiti rješenja, i to ih žurno tražiti. Već, evo, četiri godine nismo u stanju realizirati nešto što nam visi iznad glave kao prijetnja. Ako bi se to riješilo, stvorio bi se prostor za deblokadu IPA fondova, rješavanje pitanja bezviznog režima, članstva u Vijeću Evrope. Ako bismo mi svoje stavove približili, a mislim da hoćemo, mi bismo sa više optimizma krenuli u proces izbora i imali bi potrebu ih što žurnije organizirati”, izjavio je Čović prije nekoliko dana.
Jasno je da je Dragan Čović u rješavanju ove Odluke vidio priliku da napravi ustavne promjene u FBiH koje bi, prema njemu, bile povoljnije po hrvatski narod, ali jedno je sigurno – prijetnje koje nam vise iznad glave, a koje Čović spominje u svojoj izjavi, upravo su plod upornog insistiranja na rješavanju nečega što se od naše zemlje u ovom konkretnom slučaju uopšte ne traži.
Sa druge strane, blokada IPA fondova također je plod nesposobnih vlasti u BiH da se uhvate u koštac sa europskim integracijama i izrade strukture koje su potrebne da bi se povlačila bespovratna sredstva EU-a.
Činjenica da BiH još uvijek nije izradila prihvatljiv model ustavnih promjena koji bi zadovoljio Odluku suda u Strazburu, ni u čemu nije sprječavala vlasti u BiH da dogovore mehanizme koordinacije kako bi se povukla sredstva za projekte u BiH, a što je samo za sebe posebno pitanje, koje također zahtjeva politički dogovor. Ova dva politička pitanja ničim nisu međusobno uslovljena i mogla su se rješavati u neovisnim procesima.
Prema tome, Čovićeva, svakako neistinita, izjava o stvaranju „prostora za deblokadu IPA fondova“ može se protumačiti kao skretanje pažnje sa suštine problema, a to je u ovom slučaju ukidanje diskriminacije u Ustavu BiH.
Istinomjer.ba