Rat na Bliskom istoku i rast cijena goriva ponovo su otvorili pitanje robnih rezervi u Bosni i Hercegovini. Dok Republika Srpska nakon gašenja javnog preduzeća funkcioniše putem sistema interventnih nabavki i strateških zaliha raspoređenih u osam skladišta, u Federaciji BiH robnim rezervama upravlja posebna direkcija, uz minimalne zalihe i zastarjele normative. Revizorski izvještaji u oba entiteta godinama ukazuju na probleme u upravljanju i nedostatke u sistemu robnih rezervi. Sve to otvara pitanje koliko je BiH spremna za eventualne poremećaje na tržištu osnovnih životnih namirnica i goriva.
Robne rezerve predstavljaju unaprijed nabavljene i uskladištene količine osnovnih dobara koje država ili niži nivoi vlasti čuvaju za krizne situacije, poput ratova, poremećaja na tržištu, prirodnih nepogoda ili naglih nestašica. One najčešće obuhvataju hranu, žitarice, medicinsku opremu i energente, među kojima su posebno važni nafta i naftni derivati.
Upravo zbog njihove ključne uloge u funkcionisanju transporta, privrede i snabdijevanja, pitanje robnih rezervi u javnosti se najčešće otvara u trenucima naglog rasta cijena ili mogućih poremećaja u snabdijevanju gorivom, što je posljednjih dana slučaj i u Bosni i Hercegovini.
Republika Srpska bez preduzeća za javne nabavke
Javno preduzeće Robne rezerve Republike Srpske završilo je u stečaju prije devet godina, u martu 2017. godine, uz saglasnost Vlade RS i Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS). Dotadašnji sistem robnih rezervi ocijenjen je kao neefikasan i zamijenjen je sistemom interventih nabavki.
Prethodno je Revizorski izvještaj za JP Robne rezerve RS za 2015. godinu ukazao na niz nezakonitosti i nepravilnosti u odnosu JP Robne rezerve s firmom Farmland. Revizori su tada dali negativno mišljenje na izvještaj o finansijskom poslovanju Robnih rezervi. Od 2016. godine iznose se i podaci koji ukazuju na to da su dugovi Robnih rezervi dostigli tempo rasta od 3.500 KM dnevno, po osnovu kamata na neplaćena dugovanja.
Entitetska vlada usvojila je u julu 2017. godine Prijedlog zakona o interventnim nabavkama, kojim su ugašene Robne rezerve RS, a svi poslovi vezani za interventne nabavke podijeljeni su tada između resornog ministarstva i lokalnih zajednica. Zakonom o interventnim nabavkama utvrđeno je da Vlada RS jednom godišnje, na prijedlog Ministarstva trgovine i turizma, najkasnije do 30. novembra tekuće godine, donosi Plan interventnih nabavki proizvoda, robe i sredstava. Nosioci snabdijevanja su u jedinicama lokalne samouprave kao privredna društva ili druga fizička ili pravna lica. Plan interventnih nabavki usvojen je za 2025. godinu, a tada je sačinjena lista od 769 dobavljača u 49 lokalnih zajednica u Republici Srpskoj.
Osim sistema interventnih nabavki, u Republici Srpskoj postoji sistem strateških zaliha. Strateške zalihe predstavljaju unaprijed nabavljene i skladištene količine robe koje se čuvaju za krizne situacije. Zalihe se ogledaju u nafti i naftnim derivatima, žitaricama (pšenica, kukuruz), medicinskoj opremi i hrani dugog roka trajanja.
Prema posljednjem Izvještaju o provedenoj finansijskoj reviziji Ministarstva trgovine i turizma Republike Srpske iz 2024. godine, nefinansijska imovina u tekućim sredstvima ovog ministarstva iskazana je u iznosu 11.872.255 KM i u potpunosti se odnosi na strateške zalihe. Strateške zalihe smještene su na osam iznajmljenih skladišta.
Javne nabavke u FBiH: Zastarjeli sistem pod “državnom tajnom”
Sistemom robnih rezervi u FBiH upravlja Federalna direkcija robnih rezervi, institucija koja djeluje u okviru Vlade FBiH, zajedno sa sedam kantonalnih direkcija. Kantonalne direkcije ne postoje u HNK, ZHK i Podrinjskom kantonu, dok SBK ima direkciju koja ne funkcioniše.
Zakonom o robnim rezervama FBiH, koji datira iz 1999. godine, propisano je da se federalne robne rezerve nabavljaju na osnovu srednjoročnog programa od pet godina i godišnjeg programa.
Stručnjaci već duže vremena upozoravaju na to da je riječ o zastarjelom sistemu koji počiva na legislativi koja nije primjerena aktuelnoj situaciji. Tako je profesor na Agromediteranskom fakultetu u Mostaru Ahmed Džubur prije više od dvije godine ukazivao na činjenicu da su normativi za rad Direkcije zastarjeli.
Normativi za rad i formiranje robnih rezervi su iz 1995. ratne godine. Znači, potpuno neprimjereni za sve druge situacije osim ratnog stanja, znači, stanja tržišnih poremećaja, stanja pandemije, stanja raznih elementarnih nepogoda.
Ahmed Džubur, 28.2.2024.
Potrebu za modernizacijom sistema robnih rezervi u prvi plan stavio je i profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje gostujući u emisiji “Polis” na Televiziji Sarajevo. Šunje je istakao da su robne rezerve “slaba tačka” Federacije, ali ne kada su samo u pitanju naftni derivati već i druge namirnice.
Amir Hasičević, federalni ministar trgovine, također je istakao potrebu za modernizacijom zakonske regulative u pogledu strateških rezervi, a govorio je i o trenutno nejasno definisanim nadležnostima.
Dvije i po godine, evo, borimo se oko zanavljanja kapaciteta, a ne zaliha. Govorimo o Visokom, govorimo o Blažuju i još da ne govorim nekim drugim. Počelo je to punjenje, krenulo je to punjenje. Očito je da nam treba moderniji zakon. Mi imamo sad nekako tri odvojena ostrva koja plutaju tu. Imamo kompletan Fond za civilnu zaštitu, koji je takav kakav jest. Imamo Fond za OTF, odnosno obavezne naftne rezerve, i imamo Direkciju za robne rezerve. I oni jednostavno ne koordiniraju u smislu toga, jednostavno idu kao zasebne. Negdje se dotiču, ali često i kad se dotaknu, dolazi do konflikta. Dolazi do neke konfliktne situacije u smislu nadležnosti. Ko je nadležan, ko nije. Mislim da je prijeka potreba ovo što sam pomenuo. Ako ništa, da idemo sad s odborom, a onda sa zakonom o strateškim rezervama, koji bi objedinio ovo.
Amir Hasičević, 12.3.2026.
Hasičević je u još jednom medijskom gostovanju iznio i stav da je, radi efikasnijeg funkcionisanja sistema robnih rezervi, potrebno donijeti legislativu o strateškim rezervama na nivou države. O tome se nije raspravljalo tokom dosadašnjeg mandata aktuelne vlasti na državnom nivou.
Da robne rezerve u FBiH ne funkcionišu dobro, ukazao je i Ured za reviziju institucija u FBiH prethodnih godina.
Revizorski izvještaj za Federalnu direkciju robnih rezervi FBiH za 2020. godinu pokazao je da Direkcija ima neizmirene obaveze po osnovu indirektnih poreza iz ranijeg perioda u iznosu 4.241.334 KM. Također je utvrđeno da srednjoročni program robnih rezervi nikada nije dostavljen Vladi FBiH, zbog čega postoji rizik od neefikasne nabavke i skladištenja robnih rezervi.
Negativna mišljenja revizori su dali i krajem 2024. godine. Tada je utvrđeno da nijedna od 11 preporuka nije u potpunosti provedena, da su zalihe minimalne te da bilansi robnih rezervi ne sadrže sve potrebne vrste i količine roba za krizne situacije. U ovom se izvještaju navodi da se neefikasnost u upravljanju zalihama najviše odražava nedovoljno jasnim sistemom funkcionisanja između federalne direkcije i kantonalnih direkcija robnih rezervi.
Robne rezerve u Federaciji BiH označene su kao državna tajna, zbog čega je teško govoriti o tačnim količinama uskladištene robe.
Hasičević je također govorio o stanju rezervi goriva na pres-konferenciji održanoj 9. marta 2026. godine povodom naglog skoka cijena goriva na svjetskom tržištu.
Mi trenutno imamo možda negdje između 12 i 15 dana zaliha (goriva). Ali to kad bi uputili za široku potrošnju, međutim, to je nešto više, naravno, kada se uzmu oni prioriteti kako se upravlja strateškim rezervama.
Amir Hasičević, 9.3.2026.
Kakvo je stanje u regionu?
Robne rezerve postoje u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, na Kosovu i u Albaniji, dok Crna Gora, poput Republike Srpske, nema posebno preduzeće koje bi se tim bavilo, o čemu je Istinomjer pisao.
U Crnoj Gori od 2003. godine postoji sistem interventnih nabavki sličan sistemu u Republici Srpskoj, ali ne postoji javno preduzeće ili ustanova za skladištenje strateških roba. Prema najavama crnogorskog Ministarstva poljoprivrede s početka 2026. godine, zakon o formiranju robnih rezervi uskoro bi trebao biti upućen Vladi na razmatranje. Međutim, Crna Gora ima Zakon o sigurnosti snabdijevanja naftnim derivatima kojim se propisuje da država mora imati zalihe nafte i naftnih derivata koje mogu pokriti najmanje 90 dana uvoza ili 61 dan domaće potrošnje. Uvijek se bira veća od te dvije količine, kako bi sigurnosne rezerve bile dovoljne u slučaju poremećaja na tržištu.
Srbija i Hrvatska, za razliku od drugih zemlja regiona, imaju rafinerije za preradu nafte te se njihova tržišta mogu smatrati stabilnijim u odnosu na ostala u regionu.
Ministarka rudarstva i energetike Srbije Dubravka Đedović Handanović kazala je 10. marta 2026. godine da je Vlada Srbije donijela odluku o zabrani izvoza nafte i svih naftnih derivata do 19. marta 2026. godine u cilju zaštite domaćeg tržišta.
Bosna i Hercegovina trenutno nema jedinstven i efikasan sistem robnih rezervi, što je posebno vidljivo u trenutnim kriznim okolnostima. Republika Srpska funkcioniše putem sistema interventnih nabavki i strateških zaliha raspoređenih u osam skladišta, dok Federacija BiH funkcioniše prema zastarjelim normativima i na minimalnim zalihama. Revizorski izvještaji u oba entiteta ukazivali su na niz problema u upravljanju, kao i na nedostatak transparentnosti.
Sve to naglašava hitnu potrebu za reformom i donošenjem efikasne legislative o strateškim rezervama, jer u trenutnoj situaciji, BiH je daleko od zemlje koja je spremna za eventualne poremećaje u snabdijevanju osnovnim životnim namirnicama i energentima.
(Istinomjer.ba)