Zakon o radu usvojen je uz solidan socijalni dijalog i bez pritiska MMF-a, ali civilno društvo se buni jer nije naviklo na efikasnost koja odlikuje rad Vlade FBiH. Ovo je najnovija, bezmalo komična, priča o Zakonu o radu FBiH, koju nam je nedavno ponudio entitetski premijer.
“Ravno osam godina na Ekonomsko-socijalnom vijeću se, da tako kažem, kuha taj Zakon o radu, raspravlja se o Zakonu o radu i nikako da se dogovore. Nisu se mogli dogovoriti do sad socijalno ekonomski partneri i vlada, znači udruženje poslodavaca i sindikat. I pazite, da neko kaže da u Zakon o radu nakon osam godina nije bilo uključeno civilno društvo je stvarno jedna notorna neistina.
Mi smo samo donijeli jednu značajnu promjenu u sve to – vremensko ograničenje. Jer smo potpisali reformsku agendu, gdje smo tačno tamo definirali kad ćemo šta raditi i šta ćemo raditi. I tamo je jednostavno Zakon o radu bio smješten na polovinu godine, razumijete. I mi smo samo na Ekonomsko-socijalno vijeće unijeli ograničenje i rekli – ovim se bavimo: maj, juni, juli. Avgust je namijenjen za nešto drugo. I to je ono na šta se naše društvo, pa makar ga zvali i civilno, nije naučilo, naviklo. Znači, na tačnost izvršavanja zadataka.
I mi smo tačno tri mjeseca pregovarali u socijalno-ekonomskom vijeću i nakon toga ga dali u proceduru. Koja je, doduše, bila hitna iz jednog prostog razloga: hitna je bila jer postojeće radno-pravno zakonodavstvo proizvodi takve negativne efekte po budžete. Mi smo već govorili da su to one tužbe i presude, kojih je na kantonima 580 miliona, kod nas 120-130 miliona.
Znači, jednostavno je hitni postupak bio zato što nas svaki mjesec košta, ne znam, trideset miliona. Uzrok hitnosti je bio taj. Tvrdili su da je to pritisak međunarodne zajednice – nije tačno. Evo, ni dan danas nemamo aranžman sa MMF-om, je l’ tako. Nemamo ga i nećemo ga imati još 4-5 mjeseci sigurno.”
(Fadil Novalić, 22.2.2016;
TV Liberty, 19:32-21:14)
U emisiji Radija Slobodna Evropa, TV Liberty specijal: Početak evropskog puta, o EU integracijama govorio je, između ostalih, i premijer Federacije BiH Fadil Novalić. Tom prilikom uspio je u manje od dvije minute izgovoriti toliko nevjerovatnih stvari, da ih je teško ocijeniti sve u jednom tekstu.
Krenimo, ovog puta, od ocjene Novalićeve tvrdnje da je Zakon o radu morao biti usvojen prije avgusta 2015. godine, jer je taj rok bio određen Reformskom agendom za BiH:
“Mi smo samo donijeli jednu značajnu promjenu u sve to – vremensko ograničenje. Jer smo potpisali reformsku agendu, gdje smo tačno tamo definirali kad ćemo šta raditi i šta ćemo raditi. I tamo je jednostavno Zakon o radu bio smješten na polovinu godine, razumijete. I mi smo samo na Ekonomsko-socijalno vijeće unijeli ograničenje i rekli – ovim se bavimo: maj, juni, juli. Avgust je namijenjen za nešto drugo.”
Novalić je, za početak, “zaboravio” da je Reformska agenda potpisana nakon što je Vlada FBiH usvojila Prijedlog zakona o radu, a ne prije toga, što bi značilo da je “obaveza iz Reformske agende” prvo izvršena, pa tek onda uspostavljena. Naime, Vlada FBiH potpisala je saglasnost na Reformsku agendu za Bosnu i Hercegovinu na 17. sjednici, održanoj 27.7.2015, dok je Prijedlog Zakona o radu FBiH usvojen na 16. sjednici, održanoj 23.7.2015.
Istina, prije njenog zvaničnog usvajanja, Vlada FBiH je na 10. sjednici održanoj 9.6.2015. godine, dala saglasnost na prednacrt Reformske agende. U saopštenju sa ove sjednice tim povodom je navedeno:
“O prioritetima reforme razgovarano je na sastanku održanom na Jahorini 11. maja 2015. godine s međunarodnim finansijskim institucijama (MFI) i EU, a namjena Agende je da reflektuje zaključke koji su doneseni tom prilikom. Reforme bi, također, mogle predstavljati osnovu za pregovaranje o pojedinim programima finansijske i tehničke pomoći od MFI i EU.”
No, čak i da je u razgovoru održanom 11.5.2015. dogovoreno da se Zakon o radu mora usvojiti do kraja jula, sama Reformska agenda za BiH nije sadržala nikakve rokove za provođenje planiranih mjera. Rokovi za implementaciju agende uspostavljeni su tek u septembru 2015, usvajanjem Akcionog plana Federacije BiH za realizaciju Reformske agende za BiH za period 2015. – 2018. Dakle, prvi dokument koji je mogao sadržati rok za usvajanje Zakona o radu, usvojen je dva mjeseca nakon samog zakona – na 22. sjednici Vlade FBiH, 17.09.2015. U ovom dokumentu, pored aktivnosti “Zakon o radu” u rubrici “Okvirni vremenski rok” stoji samo konstatacija “Završeno”.
Usvajanje Akcionog plana uslijedilo je nakon Novalićevog sastanka sa Željkom Cvijanović, o čemu je Vlada FBiH u saopštenju sa 22. sjednice navela sljedeće:
“Na sastanku održanom 9.9.2015. godine u Sarajevu su premijer Federacije BiH Fadil Novalić i predsjednica Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović usaglasili Akcioni plan, posebno u dijelu koji se odnosi na zakonska rješenja u skladu s Reformskom agendom i definirali komplementarna rješenja s ciljem efikasnijeg djelovanja u strateškim sektorima.”
I ovi su navodi potpuno u neskladu sa Novalićevom izjavom da su rokovi za provođenje Reformske agende bili poznati prije početka pregovora sa socijalnim partnerima i da je Vlada FBiH još tada preuzela obavezu da Zakon o radu usvoji sredinom godine.
Konačno, čak i ako se zanemari činjenica da ni Reformska agenda ni Akcioni plan nikada nisu sadržali rok za usvajanje Zakona o radu i pretpostavi se da je Vlada FBiH još sredinom maja 2015, van očiju javnosti, u razgovoru sa “međunarodnim finansijskim institucijama i EU” dogovorila rokove za provođenje Reformske agende, sam Program rada Vlade Federacije BiH za 2015. godinu predviđa usvajanje Zakona o radu tek u IV kvartalu 2015. godine. S obzirom da je Program rada za 2015. godinu Vlada usvojila na 13. sjednici, 02.07.2015, Vlada FBiH je početkom jula očito planirala da Zakon o radu usvoji tek na kraju godine, ali ga je samo dvadesetak dana kasnije poslala u Parlament FBiH u hitnoj proceduri.
Kako je ovo ujedno i jedini zvanični dokument Vlade FBiH koji sadrži rok za usvajanje Zakona o radu FBiH, jasno je da je Novalićeva izjava o “tačnom definiranju kad će šta raditi” potpuno netačna. Ocjene ostalih tvrdnji koje je Novalić iznio u ovom javnom nastupu donosimo u narednim člancima.
(istinomjer.ba)