Međustranački sukob između SNSD-a i SDS-a u Republici Srpskoj doveo je do raskida saradnje ove dvije stranke i na državnom nivou, što je rezultiralo inicijativom SNSD-a za smjenjivanje ministra trgovine i ekonomskih odnosa Mirka Šarovića, zamjenika ministra odbrane BiH za upravljanje resursima Mirka Okolića i zamjenice ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Radmile Mitrović. Pored ove inicijative, SNSD je pokrenuo i smjenu predsjedavajućeg Doma naroda PS BiH, Ognjena Tadića, koji je smijenjen na današnjoj sjednici Doma naroda.
Prve najave Šarovićeve smjene došle su od Milorada Dodika, šefa SNSD-a i predsjednika Republike Srpske. Dodik je, iako ne obavlja niti jednu funkciju na državnom nivou, još početkom septembra najavio da će smijeniti Šarovića, izjavljujući pri tome da je za taj proces već osigurao „potrebnu većinu“ u parlamentu.
“Ostajemo privrženi vrijednostima koje su navedene u platformi o zajedničkom djelovanju dvije stranke na nivou BiH, ali će Šarović biti smijenjen na prvoj sjednici Parlamenta BiH”, rekao je tada Milorad Dodik.
No, iako je Dodik već tada „dogovorio“ smjenu Šarovića sa ostalim koalicionim partnerima na državnom nivou, nije uspio osigurati legalno provođenje ove procedure. Naime, prema Članu 15. Zakona o Vijeću ministara BiH, Parlamentarna skupština ne može smjenjivati ministre u Vijeću ministara, niti može pokrenuti proces razriješenja pojedinih ministara, već to može uraditi samo Predsjedavajući Vijeća ministara:
Predsjedavajući Vijeća ministara može pokrenuti postupak za smjenu ministra i zamjenika ministra. Ako Parlamentarna skupština donese odluku o potvrdi smjene ministra ili zamjenika ministra, predsjedavajući Vijeća ministara dužan je u skladu sa postupkom predviđenim članom 10. ovoga zakona imenovati novog ministra, odnosno zamjenika ministra. Novoimenovani ministar odnosno zamjenik ministra preuzima dužnost nakon potvrde Predstavničkog doma.
Poslanici SNSD-a pokušali su smjeniti Šarovića već na sjednici PD PS BiH održanoj 19. septembra, ali je ta tačka skinuta sa dnevnog reda. Ipak, inicijativa kluba poslanika SNSD-a – koja je nazvana “inicijativom za potrebom rekonstrukcije Vijeća ministara” – našla se na dnevnom redu sjednice održane 24. oktobra, te je za nju glasala većina poslanika/ca u Predstavničkom domu.
Inicijativu za smjenu Parlamentu je dostavio Predsjedavajući Predstavničkog doma Denis Bećirević, koji je samo mjesec dana ranije izjavio da je za smjenu Šarovića neophodna odluka Vjekoslava Bevande, te da će od „brzine njegovog izjašnjavanja“ o inicijativi SNSD-a zavisiti kada će se ova tačka naći na dnevnom redu sjednica Predstavničkog doma PS BiH. Inicijativa poslanika SNSD-a upućena je Vijeću ministara, ali po proceduri koja se provodi za izglasavanje nepovjerenja i rekonstrukciju Vijeća ministara, iako se zapravo radilo – o smjeni samo jednog ministra. Vijeće ministara je većinom glasova odlučilo da podrži inicijativu, ali sam Bevanda nikada nije uputio odluku o smjeni Mirka Šarovića u državni parlament. S obzirom da sam predsjedavajući Vijeća ministara nije donio odluku o Šarovićevoj smjeni, a da se na dnevnom redu našla samo inicijativa poslanika SNSD-a koju je dostavio Bećirević, ovaj njegov potez Istinomjer je ocijenio nedosljednim. Dodatno, Vijeće ministara je o inicijativi glasalo samo dan prije održavanja sjednice Predstavničkog doma PS BiH, iako Poslovnik Predstavničkog doma PS BiH u proceduri za izglasavanje nepovjerenja Vijeću ministara predviđa da se Vijeće ministara o tome mora oglasiti najkasnije 48 sati prije zasjedanja Predstavničkog doma.
U svjetlu ovih činjenica, Istinomjer je kao istinitu ocijenio izjavu poslanika SDA Šefika Džaferovića, koji je ustvrdio da je smjena Mirka Šarovića nelegalna:
Današnjim glasanjem o rekonstrukciji ne može se smijeniti ministar, Parlament ne može smijeniti ministra niti zamjenika. Njega može smijeniti samo predsjedavajući Vijeća ministara, a mi o tome donosimo odluku. Parlament može izglasati nepovjerenje ili potrebu za rekonstrukcijom, ali posljedice su iste, nema Vijeća ministara dok se ne dobije novo Vijeće ministara, potpuno novo ili rekonstruirano. Ali je posljedica da postojeće Vijeće ministara prelazi u tehniki mandat. Kako god, ako se danas ovo izglasa, i to se bude odnosilo na ministra Šarovića, tako će se odnositi i na preostalih devet članova Vijeća ministara BiH, rekao je tada Džaferović.
Sa druge strane, nakon što je Predstavnički dom izglasao smjenu jednog ministra po proceduri za izglasavanje nepovjerneja cijelom Vijeću ministara, Milorad Dodik nije se libio govoriti o ozbiljnosti vlastite političke partije i pozvati se na „poštivanje procedure“, tj. na odluku Doma naroda PSBiH o potvrđivanju odluke Predstavničkog doma:
“Mi smo ozbiljna politička partija, ne samo u Republici Srpskoj nego i u regionu. Imena kadrova ćemo saopštiti kad se za to steknu svi uslovi. Kada se to dovrši u Domu naroda mi ćemo biti spremni da saopštimo nova imena. Sve drugo bilo bi neozbiljno “, rekao je tada Dodik, iako je i sama procedura smjenjivanja Šarovića u potpunosti provedena van zakonskih okvira.
SNSD, kako je rečeno, za smjenu Mirka Šarovića, Mirka Okolića i Radmile Mitrović nije obezbijedio zakonitu proceduru, ali jeste nešto što je, kako se i u ovom slučaju pokazalo, u Bosni i Hercegovini mnogo važnije od zakonskih propisa – podršku političkih stranaka sa kojima čini vladajuću koaliciju na državnom nivou: SDP-a, HDZ-a, HDZ 90 i SBB-a.
Poslanici SDP-a smjenu kadrova SDS-a opravdali su sprječavanjem blokada na državnom nivou od strane SNSD-a, iako SNSD samostalno nije u poziciji da blokira rad niti jedne institucije na nivou BiH jer nema dovoljan broj poslanika u Predstavničkom domu, kao ni broj ministara u Vijeću ministara koji bi mogli uticati na blokadu rada ovog tijela.
HDZ je, kao dugogodišnji politički partner SNSD-a, ovu inicijativu podržao bez mnogo dilema – pa čak i bez pokušaja da je barem prikaže kao zakonitu. Svjedoči o tome izjava Borjane Krišto, koja je bez okolišanja konstatovala da je tačno da se smjena ministara nikada do tada nije dogodila bez odluke predsjedavajućeg Vijeća ministara, ali i da ona u tome ne vidi problem:
“No, ovo je politička odluka proizašla iz promjene odnosa između stranaka članica parlamentrane većine, a i Vijeće ministara i parlament su politička tijela”, odgovorila je Borjana Krišto kada je upitana za zakonitost smjene Mirka Šarovića.
Dosadašnji tok dešavanja u procesu smjene SDS-ovih kadrova u Vijeću ministara pokazao je da u krovnim institucijama države, poput Vijeća ministara i Predstavničkog doma PS BiH, sjede ljudi koji ne mare mnogo za zakone i procedure, djelujući isključivo u skladu sa trenutnim političkim okolnostima koje diktiraju međusobni odnosi vladajućih partija. Izjave poput onih koje je nedavno dao Milorad Dodik o „poštovanju procedure prije imenovanja novih kadrova“ bi možda zvučale smiješno u državi u kojoj postoje mehanizmi koji bi osigurali poštovanje zakona, čak i onda kada ga sam Parlament pokušava prekršiti. No, poučeni prethodnim iskustvima – od kojih je najsvježije ono sa neprovođenjem presude Ustavnog suda o Zakonu o jedinstvenom matičnom broju – moramo se upitati da li se uopšte može govoriti o pravnim mehanizmima zaštite zakonitosti državnih akata, ako se čak i presude Ustavnog suda mogu uslovljavati političkim zahtjevima stranaka na vlasti, iako se radi o presudama koje bi se morale implementirati bez ikakvih „pregovora“? S obzirom na takve slučajeve, ni ovakvi postupci, niti ovakve izjave ne mogu se shvatati olako, budući da nam dosadašnja praksa ne uliva ni najmanje povjerenja u to da će se bilo koja grana vlasti u Bosni i Hercegovini potruditi da se zakonske procedure sprovedu u skladu sa zakonom.
U tom svjetlu, današnje glasanje u Domu naroda i potvrda odluke Predstavničkog doma o „inicijativi za rekonstrukciju Vijeća ministara“ – koja je „rekonstruisala“ samo Mirka Šarovića – možda će zaista proizvesti konkretne posljedice po sastav Vijeća ministara, iako za samo ovo glasanje nikada nije obezbjeđen ni minimum zakonskih uslova. Posebno je zanimljivo što je ova inicijativa u međuvremenu “promijenila ime”, te se pred Domom naroda našla kao delegatska inicijativa pod nazivom “Odluka o smjeni ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, zamjenika ministra odbrane Bosne i Hercegovine i zamjenika ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine“. Delegatska inicijativa, koju je potpisao Staša Košarac, dostavljena je “Na osnovu člana IV 4. Ustava BiH i članova 143. Poslovnika Doma naroda PS BiH” – iako nijedan od dva navedena člana ne pruža zakonske osnove za smjenu pojedinačnih ministara u Vijeću ministara. Time je, reklo bi se, u potpunosti zaokružen nevjerovatan proces koji je pokrenuo SNSD, a kojim je Parlamentarna Skupština BiH uspjela prekršiti čak tri zakonska akta – Ustav BiH, Zakon o Vijeću ministara i Poslovnik Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
(Istinomjer.ba)