Iako je rok iznosio šest mjeseci, Bosna i Hercegovina već skoro godinu dana kuburi sa odgovorima na Upitnik Evropske komisije. 3.200 pitanja iz ekonomske, političke i pravne oblasti preduslov su za početak procesa odlučivanja o dodjeli statusa države-kandidata našoj zemlji. Mada je na najvećem testu bio mehanizam koordinacije između svih nivoa vlasti u BiH, glavno opravdanje ovolikog probijanja datog roka koje se uporno navodi u javnosti nađeno u vremenu koje je potrošeno da se nađu – prevodioci.
U Upitniku EU, kojeg je početkom decembra 2016. našim vlastima lično dostavio evropski izaslanik Johannes Hahn, nalazi se više od tri hiljade pitanja u više od 30 oblasti. Tada se smatralo da će veliki dio tereta morati podnijeti resorna ministarstva na koja se odnosi najveći broj oblasti, poput Ministarstva sigurnosti, ili Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.
To nije upitnik u smislu odgovora ‘da’ ili ‘ne’. To je velika obaveza i mnogi u zemlji nisu svjesni da imamo tako malo vremena od nekoliko mjeseci i tako malo resursa i logistike za davanje kvalitetnih odgovora.
Mirko Šarović (09.12.2016.)
Dok je ministar Šarović bio skeptičan, drugi poput Predsjedavajućeg Vijeća ministara, Denisa Zvizdića, nisu krili svoj optimizam, pa su najavljivali poduzimanje vrlo dinamičnih koraka pri odgovoru na ovaj zadatak Evrospke komisije:
Očekujemo da ćemo polovinom februara imati i prvu analizu odgovora i stepena realizacije odgovora na Upitnik.
Denis Zvizdić (19.01.2017.)
Tada je navedeno da su ključne aktivnosti priprema metodologije, priprema odgovora na pitanja iz Upitnika, potvrđivanje odgovora, prevođenje odgovora na engleski jezik, usvajanje, i dostavljanje Europskoj komisiji. S obzirom na činjenicu da je probni Upitnik, kojeg je BiH dobila 2012. godine i koji se ticao zaštite okoliša i javne nabavke, završen u odgovarajućem roku, postojala je dobra osnova da se zadatak završi na vrijeme. Međutim, sve je onda zapelo na prevodu.
Direkcija za evropske integracije (DEI), kojoj je između ostalog povjereno i pitanje prevoda Upitnika, raspisala je prvi tender 29. decembra 2016. godine nakon njegovog uručenja, kada je procijenjena vrijednost nabavke bila je 300.000 KM bez PDV-a. Tada je procijenjeni zadatak podrazumijevao 13.600 prevodilačkih kartica, koje je DEI definisala kao 1.500 znakova bez razmaka. Cijena kartice bi tom procjenom ukupnog broja kartica po prvom tenderu maksimalno iznosila 22,05 KM, minus odgovarajuće poreske obaveze prevodilačke agencije koja je trebala dobiti posao, mada je u tenderu napomenuto da je glavni kriterij za dobijanje tendera “najniža cijena”, kako stoji u tački 8), “Kriterij za dodjelu Ugovora”. Interesantno je za nastavak analize napomenuti da, iako je 29. decembra rok za odgovor na Upitnik već bio kraći od šest mjeseci, nigdje u pozivu nije definisan krajnji rok za prevod. Naime, tačka 6) stavke A. “Opšti podaci”, nazvana “Podaci o postupku javne nabavke” kaže:
6.4. Ugovor za pružanje predmetnih usluga se zaključuje do potpune realizacije ugovorenih usluga, a najduže na period do 12 (dvanaest) mjeseci od momenta potpisivanja obje ugovorene strane.
Poziv za dostavu ponuda za pružanje usluge prevođenja tekstova za potrebe Direkcije za evropske integracije (29.12.2016.)
Ovim se definisao rok trajanja ugovora, međutim ne i rok za prevod samog Upitnika. Član 3., tačka 7) je definisala da će se agencija koja dobije ugovor morati pridržavati rokova koje odredi DEI za svaki pojedinačni prevod svakog segmenta odgovora koji bi se upućivao po njegovom kompletiranju, a u skladu sa definisanim brojem prevodilaca (40), i maksimalnim brojem kartica po prevodiocu dnevno (5).
7) Pružalac usluga se obavezuje da će se pridržavati rokova koje definiše Ugovorni organ prilikom svake pojedinačne narudžbe (zahtjeva za prevod). Pri određivanju rokova Pružalac usluga će se pridržavati norme od 5 (pet) kartica dnevno po prevodiocu što uključuje i dane vikenda kao i dane praznika.
Poziv za dostavu ponuda za pružanje usluge prevođenja tekstova za potrebe Direkcije za evropske integracije (29.12.2016.)
Prvi poziv je, međutim, poništen, a iz DEI-e su tada rekli da je primjenom jednakog tretmana ustanovljeno da nijedan ponuđač ne ispunjava uslove postupka, tj. da nisu dokazane tehničke i profesionalne sposobnosti ponuđača. Mediji su, suprotno rečenom iz DEI-e, prenosili da je posao na prvom tenderu ipak dodijeljen, i to konzorciju od tri firme, ali da je tender oboren nakon što su druge dvije agencije uložile žalbu. U međuvremenu je raspisan i drugi poziv, opet na osnovu Zakona o javnim nabavkama, koji je zatim također propao jer se na ponovljeni tender nije prijavio – niko:
Direkcija je nakon isteka žalbenih rokova novi postupak javne nabavke usluga prevođenja objavila 17. marta 2017. U okviru novog postupka nabavke, do predviđenog roka nijedan ponuđač nije dostavio ponudu.
Direkcija za evropske integracije (29.05.2017.)
Mada je po svom sadržaju bio praktično identičan, ovog puta vrijednost poziva je bila daleko veća, te se radilo o javnoj nabavci od 530.000 KM bez PDV-a. S obzirom da je procjena DEI-e bila da se ovaj put radi o 20.000 kartica teksta, maksimalna moguća cijena kartice iznosila je oko 23 KM prije plaćenih dadžbina. Ali, kako su pojasnili sami prevodioci, problem je ovaj put bio prekratak rok:
Drugi tender je tražio prijevod 25.000 stranica, u istom roku, sa istim brojem prevodilaca. Fizički je to neizvodivo, i to razlog zašto se na taj tender nije niko prijavio.
Amira Sadiković, docentica na Odsjeku za anglistiku, prevoditeljica (30.05.2017.)
S obzirom na drugi propali pokušaj prevoda, i činjenicu da se priča o Upitniku nije privela kraju, a već je prošlo više od pet mjeseci od prijema Upitnika, otvorila se čitava “Pandorina kutija” raznih prijedloga rješenja ovog problema. Tako je Denis Zvizdić predlagao čak i da se, umjesto na engleskom, odgovori na jednom od zvaničnih jezika EU poput hrvatskog, dok su iz DEI-e sugerisali da postoji mogućnost da se posao proslijedi stranim agencijama, također u Hrvatsku ili druge zemlje regije:
Pokrenuli smo određene aktivnosti u pokušaju da se ta odredba promijeni i da odgovore dostavimo na jednom od oficijalnih jezika Evropske unije.
Denis Zvizdić (30.05.2017.)
Agencije iz okruženja su se mogle javiti i na prethodna dva poziva. Ukoliko bude raspisan treći poziv, neće biti ograničenja da na njemu učestvuju sve kvalifikovane agencije.
Marina Kavaz-Siručić, portparol DEI (30.05.2017.)
U međuvremenu, zbog medijske buke o propalim pokušajima prevoda Upitnika, informacija o činjenici da su nadležni krajem maja još uvijek objedinjavali svoje odgovore na sami Upitnik se provukla ispod radara javnosti, o čemu je pisao i Istinomjer. Nakon toga, nastalo je zatišje do kraja avgusta, kada se pojavio novi, treći poziv, koji ovaj put nije bio u formi tendera, već u obliku “Poziva na iskazivanje interesa za prevođenje odgovora na pitanja iz Upitnika Evropske komisije na engleski jezik”. Umjesto na agencije, poziv je ovog puta upućen pojedincima, pa se po izjavama nadležnih prijavilo preko 200 osoba, te se tada govorilo o ukupno 85 prevodilaca i prevoditeljica koji će na kraju dobiti posao. Umjesto najavljivanog otvaranja konkursa za agencije, ili u ovom slučaju, pojedince iz inostranstva, novi poziv je ipak ograničen samo na bh. državljane/ke, te su i zahtjevi za kvalifikacije bili svedeni na minimum:
Pravo na prijavu imali su svi državljani BiH sa završenim studijem engleskog jezika i minimalno pet godina prevodilačkog iskustva.
Marina Kavaz-Siručić, portparol DEI-e (27.08.2017.)
Po objavi trećeg poziva, postavlja se sasvim logično pitanje: nakon što su se u Direkciji odlučili za dva tendera, zbog čega – a i kako – je moguće da je treći pokušaj upošljavanja prevodilaca za ovaj ključni zadatak u biti poziv za iskazivanje interesa? U DEI-i za Istinomjer kažu da razlog tome leži u činjenici da ih je kroz raspisivanje tendera Zakon o javnim nabavkama limitirao u pronalaženju najkvalifikovanijeg kadra za ovaj posao, te da je poziv raspisan po zaključcima Vijeća ministara:
Zakon o javnim nabavkama u pogledu usluga prevođenja ima ograničenja. Jedno je u tome da se na tender mogu prijaviti samo poslovni subjekti registrovani za usluge prevoda. To iz postupka isključuje veliki broj kvalitetnih i kvalifikovanih prevodioca koji ne rade za takve subjekte, odnosno rade samostalno ili za poslovne subjekte koji nisu registrovani za prevođenje. Drugi, vrlo bitan limitirajući faktor je što broj stranica i trajanje čitavog posla u slučaju odgovora na Upitnik nije moguće znati prije raspisivanja tendera, a obim i trajanje posla su temeljni elementi postupaka nabavki i najvažniji parametri za ponuđače u pripremi ponude. Zbog neuspjeha u dva pokušaja i ograničenja Zakona, s kojim se susreće ne samo BiH već i sve države u regionu u postupcima nabavke usluga prevođenja, slijedom zaključka Vijeća ministara BiH, Direkcija je raspisala javni poziv za prevodioce. Nakon okončane procedure koja je sadržavala i testiranje kandidata, formirana je lista od 143 prevoditelja koji mogu biti angažovani za prevod odgovora na Upitnik.
Direkcija za evropske integracije (03.11.2017.)
Iz ranije rečenog, sasvim je jasno da su u DEI-i tek u trećem navratu odredili da je najveći problem pored kvalifikovanog kadra i nemogućnost da se tačno odredi broj kartica prevoda, s obzirom je sadržaj odgovora na Upitnik dolazio u etapama, ali i da se prevod plaća po kartici jezika na koji se prevodi, te da, kada je u pitanju velika količina prevoda, taj broj kartica može bitno odstupati. Međutim, ono što jeste znatno drugačije u odnosu na dva ranija tendera jeste da u pozivu nije naveden niti način računanja kartice, niti cijena koja će prevodiocima biti plaćena po kartici prevoda. Iz DEI-e kažu da je taj iznos 17 KM, a da u pozivu nisu naveli cijenu jer “svi elementi za njeno određivanje tada nisu bili poznati”:
Cijena prevodilačke kartice je 17 KM neto. Direkcija ju je formirala na temelju istraživanja tržišta prevodilačkih usluga, ponuda iz postupaka nabavke u periodu od 2014. do 2017. i raspoloživog novca za prevođenje odgovora, s čime je upoznato i Vijeće ministara BiH.
Direkcija za evropske integracije (03.11.2017.)
Sama tvrdnja, opet, da je tržišna cijena kartice 17 KM neto je netačna. Standardna cijena kartice, kako to navodi i Udruženje prevodilaca BiH u svom cjenovniku, jeste 20 KM za prevod na BHS. Ista stvar se desila i sa načinom računanja kartica, gdje u DEI-i navode da će se kartica računati po “evropskom standardu” od 1.500 karaktera bez razmaka, dok se u BiH kao standard koristi kartica od 1.500 znakova sa razmacima, kako također stoji i u cjenovniku UP BiH. Dalje, s obzirom na katastrofalno loše prolazno vrijeme i činjenicu da prevoda odgovora na Upitnik još uvijek nema, a da nakon toga slijedi još i procedura usvajanja prije nego što se pošalje Evropskoj komisiji, najvažnije pitanje je ono kada očekivati da će odgovor biti kompletiran. Odgovor DEI-e je bio krajnje enigmatičan:
Prevođenje odgovora na Upitnik odvija se postepeno. Kako koje odgovore finaliziraju radne grupe u sistemu koordinacije, dostave ih Komisiji za evropske intergacije i nakon što ih potvrde koordinatori procesa integrisanja na svim nivoima vlasti, odgovori mogu biti proslijeđeni na prevođenje. Dnevna norma prevoditelja je pet prevodilačkih kartica. Završetak cjelokupnog posla ovisi i o tome kojom će dinamikom tijela u sistemu koordinacije usaglasiti odgovore koje radne grupe nisu uspjele finalizirati. Direkcija rokovima ne kalkuliše, jer oni ne zavise od Direkcije.
Direkcija za evropske integracije (03.11.2017.)
Vraćanje priče na dnevnu normu prevodilaca i problem prevoda Upitnika samo prikriva činjenicu da odgovori ni u 11. mjesecu ove godine nisu bili kompletirani, te da s obzirom na brojna tijela koja su uključena u posao slanja odgovora na Upitnik, sve pati od sindroma “Puno baba, kilava djeca.” Isto je potvrdio i Denis Zvizdić, rekavši također početkom novembra da odgovor još uvijek nije kompletiran, te da fali doprinos još pet radnih grupa:
Upitnik ide svojom dinamikom, otprilike je 28 poglavlja pripremljeno, verificiraju se i ulaze u fazu prevođenja. Još pet radnih grupa treba da dostavi svoje odgovore čime ćemo imati ispunjene sve odgovore.
Denis Zvizdić (09.11.2017.)
Na koncu, postaje evidentno da pored katastrofalno loše procjene u količini posla koji se očekivao od prevodilačkih agencija i neadekvatno sprovedenih aktivnosti po pitanju prevođenja Upitnika, iza svega stoji i činjenica da glomazna bh. administracija i brojni nivoi vlasti koji su morali po svojoj funkciji biti uključeni u izradu odgovora na Upitnik EU nisu obavili svoj dio posla. Kako je Istinomjer ranije pisao, zemlje u regionu nisu imale problem ni sa odgovorima, ni sa prevođenjem istih. Sada se postavlja pitanje kako će BiH izaći na kraj sa dodatnim pitanjima Evropske komisije koja će neminovno uslijediti? Hrvatska je svojevremeno morala odgovoriti na 184, Crna Gora na 673, a Srbija na 629. Koliko će dodatnih pitanja BiH dobiti na osnovu svog odgovora, i kako ćemo tek odgovoriti na njih?
Obećanje o šestomjesečnom roku, baš kao i optimizam koji je većinom pratio dostavljanje Upitnika u decembru 2016. godine, davno je napušteno, te ga treba ocijeniti kao neispunjeno. Istinomjer će nastaviti pratiti svu problematiku oko odgovora na Upitnik Evropske komisije i ponovo pisati o budućim dešavanjima koja prate ovu sagu.
(Istinomjer.ba)