Obrazovanje je u ovom mandatu ostalo na marginama predizbornih programa političkih partija koje čine vlast na entitetskom i državnom nivou. Obećavalo se već ispunjeno, a nije dovršavalo već godinama ranije započeto.
Oblast obrazovanja za mandatni period 2014 – 2018 karakteriše mali broj predizbornih obećanja, za oba nivoa vlasti, njih samo 59. U skladu sa malim brojem obećanja bile su i aktivnosti Vlade FBiH i Vijeća ministara BiH na ispunjavanju istih, pa je tako započeo rad na njih samo 7. Podsjećanja radi, oblast obrazovanja u prethodnom je mandatu bilježila preko 200 obećanja.
Obećanja iz oblasti obrazovanja za državni nivo vlasti ima samo 9, što je u neku ruku i očekivano, s obzirom da obrazovanje ne spada u nadležnost državne vlasti. Svih 9 obećanja dala je SDA. Pored ponovljenih obećanja iz prethodnog mandata, koja se odnose na osnivanje državnog ministarstva obrazovanja i uspostavljanje kvalifikacionog državnog okvira, SDA je najavila i harmonizaciju kantonalnih i entitetskih zakona sa zakonima na nivou države, te utvrđivanje nadležnosti državnog nivoa za propisivanje minimalnih standarda kvaliteta. Sva navedena obećanja još uvijek čekaju svoje ostvarenje.
Partije koje čine vlast na nivou Federacije BiH ponudile su za oblast obrazovanja ukupno 50 obećanja, u koja se ubrajaju i obećanja iz podoblasti sporta, kulture, te nauke i tehnologije.
Kao i godinama ranije, Vlada FBiH nastavila je kontinuirane aktivnosti koje se odnose na finansijsku podršku sportskim klubovima, naročito uspješnim, te na taj način, od gore navedenih 50, dobila 2 obećanja na kojima je započet rad.
U ovom mandatu, u odnosu na prethodni, izostali su infrastrukturni projekti, kako po pitanju otvaranja novih škola, tako i sportskih, kulturnih i drugih objekata. Partije nisu imale ideja ni kako povećati broja učenika i studenata, unaprijediti informatičko obrazovanje, te obrazovanje odraslih. Umjesto toga, partije su nas “počastile” obećanjima koja se odnose na uvođenje obaveznog i besplatnog osnovnog, te besplatnog srednjoškolskog obrazovanja, što su pitanja koja su riješena decenijama ranije.
U ovom mandatu, partije su, čini se, odustale i od rada na potpunoj implementaciji Bolonjskog procesa u FBiH, iako su problemi u reformi visokog obrazovanja još uvijek prisutni kroz fragmentiranost, nedovršenu integraciju univerziteta i kašnjenje akreditacije visokoškolskih ustanova. Ali, partije su svakako stanovišta da dosadašnji sistem visokog obrazovanja treba reformisati u skladu sa evropskim propisima i standardima. Koliko često je optimalno vršiti reformu visokog obrazovanja, nismo stručni odgovoriti, ali ukoliko uzmemo u obzir da smo ne tako davno, prije 10 godina, započeli implementaciju Bolonjskog procesa u BiH koji još uvijek čeka svoj sretan kraj, postavlja se pitanje koliko smo spremni za još jednu.
Decentralizovani i neujednačeni sistem obrazovanja, segregacija, obuhvat romske djece obrazovnim sistemom, te obrazovanje djece sa poteškoćama u razvoju, gorući su problemi našeg obrazovnog sistema. Istima se partije nisu bavile, ni u predizbornim programima, ni tokom prve godine rada Vlade FBiH.
Među rijetkim, spomena vrijednim, pozitivnim koracima Vlade FBiH u ovom segmentu, je ponovno pokretanje pitanja uvođenja obaveznog dvogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja, te prihvatanje Prijedloga akcionog plana za primjenu Strateških pravaca razvoja karijerne orijentacije u Federaciji BiH za period 2015. – 2020. godina. Obje ove akcije podrazumijevaju blisku saradnju sa kantonima, kao nadležniih za daljnju implementaciju, te nam ostaje pratiti njihovu realizaciju u narednom periodu.
Iz svega navedenog da se zaključiti da obrazovanje nije bilo ni predizborna ni postizborna tema političkih garnitura na vlasti. Brojni problemi ostaju iza nas, a partije nisu čak ni obećavale njihovo rješavanje. Znači li to da se njima neće baviti ni u budućnosti, ili će obrazovanje naći svoje mjesto među prioritetima ove vlasti, ostaje da se vidi.
(istinomjer.ba)