U dijaloškoj emisiji Federalne televizije “Izbori 2014.”, emitovanoj 22.09.2014. godine, gosti emisije govorili su o tome zašto su se kandidovali za predstojeće izbore i šta će ponuditi u periodu koji slijedi. U emisiji su govorili kandidati/kine za Parlament Federacije BiH, Marinko Čavara (HDZ BiH), Alma Kratina (Demokratska fronta), Boro Krišto (HDZ 1990) i Damir Mašić (SDP BiH). Pozivu za učešće nije se odazvao SDS. “Istinomjer” je zabilježio glavne tačke u izlaganjima onih kandidata čije su partije učestvovale u vlasti u mandatu 2010-2014. godine, te napravio pregled onoga što su kandidati predstavili biračima/cama, u odnosu na ispunjenost obećanja njihovih stranaka u aktuelnom mandatu.
Ukoliko se osvrnemo na izlaganje Damira Mašića (SDP BiH), kandidata za Predstavnički dom Parlamenta FBiH i dosadašnjeg Ministra obrazovanja i nauke FBiH, čija je partija bila na vlasti u mandatu 2010. – 2014. u FBiH, vidjet ćemo da je isti bio najviše fokusiran na „postignuća“ njegove partije u proteklom mandatu, a manje je govorio o koracima koje će poduzeti u narednom mandatu (pod uslovom da budu dio vlasti). Također, treba napomenuti da se Mašić najmanje osvrnuo na aktivnosti, kako do sada sprovedene tako i planirane, njegovog resornog ministarstva i na oblast obrazovanja kao takvu.
Kao prvi zadatak SDP-a BiH u narednom mandatu, u oblasti obrazovanja, Mašić je naveo eliminisanje segregacije i diskriminacije u osnovnom i srednjem obrazovanju. SDP je isto obećanje dao i pred izbore 2010. godine, međutim nisu poduzeti značajniji koraci kako bi se isto ispunilo. Ovakav sistem obrazovanja još postoji u 34 odgojno-obrazovne ustanove u FBiH. U svom nastupu Mašić se najviše osvrtao na razloge zbog kojih ovo obećanje nije bilo ispunjeno u proteklom mandatu, stavljajući na prvo mjesto odbijanje saradnje od strane kantona. No, iako je spomenuo prepreke za ukidanje segregacije u osnovnom i srednjem obrazovanju, nisu iznesene konkretne aktivnosti koje SDP planira provesti, ako bude dio vlasti, kako bi eliminisao segregaciju i diskriminaciju u osnovnim i srednjim školama, te je ostalo nejasno kako bi se ovo obećanje ispunilo u predstojećem mandatu s obzirom na postojanje navedenih prepreka. On je naveo kako je potrebna suštinska i strukturalna reforma obrazovanja, koja bi za početak značila transfer dijela nadležnosti sa kantonalnog na entitetski nivo, ističući da bi zapravo nadležnosti po pitanju obrazovanja trebale biti na državnom nivou. SDP je i 2010. godine u svom programu naveo da koordinacijsku politiku, strategiju i planove za razvoj obrazovanja treba donositi na državnom nivou, ali se po tom pitanju u mandatu 2010-2014 nije desilo ništa. Ni druga obećanja ove stranke koja su se odnosila na državni nivo vlasti u oblasti obrazovanja nisu ispunjena (npr. obećanja o usvajanju okvira kvalifikacija u visokom obrazovanju, osnivanju institucije za vođenje statistike u obrazovanju na nivou BiH, o uključivanju BiH u OECD programe praćenja znanja, i sl.), te je i u ovom slučaju ostalo nejasno šta bi SDP uradio drugačije u predstojećem mandatu u odnosu na tekući, kako bi ostvario ove ciljeve.
Što se tiče borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, Damir Mašić nije komentarisao niti jedno obećanje koje je voditeljica pročitala iz njihovog programa, niti ponudio konkretan odgovor na ova pitanja. SDP BiH u svom programu navodi da tužioce treba da bira Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, a da vlasti nemaju nikakv utjecaj na rad tužilaštva. S obzirom da Mašić nije komentarisao način na koji SDP planira ispuniti ovo obećanje, pitanje je šta se zaista krije iza ove konstatacije. Podsjećamo da je SDP 2012. godine, nakon potpisivanja Sporazuma o programskoj/projektnoj saradnji u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u BiH 2012. – 2014. sa SNSD-om, također tvrdio da sudska vlast ostaje nezavisna u odnosu na izvršnu i zakonodavnu, iako je Sporazum podrazumijevao da glavne tužioce na svim nivoima vlasti imenuju nadležna zakonodavna tijela na prijedlog Vijeća ministara, entitetskih i kantonalnih vlada sa liste uspješnih kandidata koju je utvrdio VSTV. Kao i za prethodne opšte izbore, SDP je i u programu za mandat 2010-2014 obećao izmjene Krivičnog zakona, u smislu povećanja kazni za teška krivična djela. Dosadašnje izmjene Krivičnog zakona u mandatu 2010. – 2014. otišle su, međutim, u suprotnom pravcu od ciljeva datog obećanja, gdje se kaznene mjere nisu pooštrile, nego su ublažene. SDP se u svom programu ponovo dotiče i pitanja privatizacije, odnosno ubrzanja procesa revizije privatizacije. Slično obećanje dato je i za protekli mandat, ali na njemu nije bilo skoro nikakvih aktivnosti sve do samog kraja mandata, kada su, u februaru 2014, izbili masovni protesti. U mandatu 2010. – 2014. usvojen je Zakon o reviziji privatizacije državnog kapitala u privrednim društvima i bankama u FBiH, koji je predviđao uspostavu Agencije za reviziju privatizacije. Agencija, iako formirana, nikada nije započela sa radom. Programom, nadalje, obećavaju i ukidanje instituta zastare za sve vidove privatizacijskog kriminala. Pitanje ukidanja instituta zastare za sve vidove privatizacijskog kriminala aktuelizirano je tek nakon februarskih protesta iz 2014. godine, na kojima je jedan od zahtjeva građana/ki bio kažnjavanje privatizacijskog kriminala. Na 42. sjednici Vlade Federacije BiH, održanoj 13.02.2014. godine, utvrđena su dva prijedloga amandmana na Ustav FBiH. Jednim od amandmana predloženo je rješenje po kojem ne zastarijevaju kaznena djela iz procesa privatizacije, organiziranog i gospodarskog kriminala propisana zakonom, dok će imovinska korist ostvarena tim djelima ili povezana s njima biti oduzeta. Ovi amandmani su izrađeni i upućeni Parlamentu u jeku februarskih protesta, ali do današnjeg dana nisu usvojeni i još uvijek se nalaze u parlamentarnoj proceduri.
Ono što Mašić jeste spomenuo, i to kao pozitivan primjer rada Vlade premijera Nikšića, jeste usvajanje Zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine. Potrebno je podcrtati da je zakon usvojen pred sam kraj mandata, te je stupio na snagu prije par dana, tako da se još uvijek ne može govoriti o njegovim efektima, niti ga spominjati u kontekstu velikih postignuća Vlade FBiH u mandatu 2010. – 2014.
Iako je Damir Mašić u preksinoćnjoj emisiji na Fedralnoj televiziji rekao da je vlada Premijera Nikšića uspjela da vrati trećinu duga prema PIO/MIO u iznosu od 61.000.000 KM, izvještaji o realizaciji Budžeta Federacije ne potrekpljuju ovu tvrdnju. U 2011. godini, na ime obaveza prema PIO iz 2009. godine nije isplaćena niti jedna konvertibilna marka. U Budžetu za 2012. godinu za sredstva za verifikaciju duga prema PIO/MIO je planirano 1.400.000 KM, a izvršeno 700.000. Stvari se popravljaju u 2013. godini kada je za ovu stavku planirano 18.097.987 KM, a izvršeno 24.036.421 KM. U 2014. godini, je planiran isti iznos kao i u 2013. godini, a čak i ukoliko pretpostavimo da je za prvih 8 mjeseci 2014. već izvršen planirani iznos za ovu stavku, dolazimo do toga da je Federalnom zavodu za PIO/MIO do sada isplaćeno 43.534.408 KM, što je daleko od iznosa koji je Damir Mašić naveo u emisiji.
Damir Mašić je govorio istinu kada je rekao da su penzije povećane dva puta po 5% u mandatu Vlade premijera Nikšića. No, zaboravio je napomenuti da se, između ova dva povećanja, prosječna penzija u Federaciji BiH smanjivala, pa je tako u martu 2011. godine, prije uspostavljanja aktuelne Vlade FBiH, prosječna penzija isnosila 338,88 KM, da bi u julu 2014. ona iznosila 367,60 KM, tako da ukupno povećanje prosječne penzije iznosi 8,47% i odnosi se samo na proteklih 7 mjeseci, budući da je drugo povećanje penzija izvršeno tek u januaru 2014. godin. Pored toga, SDP je u predizbornoj kampanji 2010. godine obećao povećanje penzija sa43% na 65% iznosa prosječne plate, ali posljednjim povećanjem, penzije su tek vraćene na nivo koji je zatečen 2010. godine, dok se o iznosu od 65% prosječne plate ne može ni govoriti. Vrijedi napomenuti i da je prosječna penzija za vrijeme mandata ove Vlade FBiH padala, primjerice, na tek 40,9% prosječne plate (u oktobru 2013).
Što se tiče obećanja o uvezivanju radnog staža, Vlada FBiH je imala neke aktivnosti na ovom polju, prvenstveno po pozivu Ministarstva energije, rudarstva i industrije kroz čije programe je do sada izdvojeno 1.748.000 za uvezivanje radnog staža zaposlenicima koji su stekli uslove za odlazak u penziju. Zanimljivo je da o usvajanju zakona koji bi regulirao ovo pitanje Damir Mašić govori u septembru 2014. godine, iako je njegova partija u protekle četiri godine bila u Vladi, a ovakav zakon se nije nijednom našao na sjednicama Vlade, čak ni kao nacrt.
Ukoliko se osvrnemo na obećanja Damira Mašića o potpunoj informatizaciji zdravstvenog sistema, mora se spomenuti SDP-ovo obećanje o elektronskim zdravstvenim karticama, koje su za vrijeme četverogodišnje SDP-ove vlasti implementirane tek u Kantonu Sarajevo i to u jako malom broju (oko 18.000 osiguranika ima ove kartice), dok u drugim kantonima nije bilo ni govora o njima, što dovodi u pitanje sposobnost SDP-a da u naredne 4 godine provede (ponovo) najavljenu informatizaciju kompletnog zdravstvenog sistema. Što se tiče Mašićeve izjave da je revidirana esencijalna lista lijekova, te da je povećan broj lijekova i ostvareno 30 miliona uštede, kao i da je ta lista kvalitetnija nego što je bila, vrijedi reći da je SDP sve ovo obećao 2010. godine i djelimično ovo obećanje ispunio, no implementacija ovog obećanja nije baš takva kakvom je vidi g. Mašić. S obzirom da sastav esencijalnih lista i dalje zavisi od finansijskih mogućnosti svakog pojedinačnog kantona, kantonalne liste se još uvijek međusobno razlikuju u odnosu na broj lijekova koji su uvršteni na liste, tako da se implementacija esencijalne liste lijekova ne provodi jednako na cijeloj teritoriji Federacije BiH, a npr. u Tuzlanskom kantonu je bilo i primjedbi na esencijalnu listu lijekova. Damir Mašić je najavio i uvođenje centralnog Zavoda za zdravstveno osiguranje, što je također bilo jedno od obećanja SDP-a u predizbornoj kampanji 2010. godine, koje je u ovom mandatu ostalo neispunjeno. Vlada Federacije BiH je u julu 2014. godine usvojila Nacrt Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju, kojim se predviđa uvođenje centralnog Zavoda za zdravstveno osiguranje, ali se Nacrt ovog zakona još nije našao u Parlamentu FBiH, te je njegovo usvajanje u ovom trenutku malo vjerovatno.
U ekonomskom programu SDP-a, kao cilj je postavljeno podizanje ekonomskog rasta za 3 do 4 posto na bazi visoke dinamike izvoza od 5 do 6 odsto, te provođenje poreske reforme kojom treba rasterititi investitore. Mašić nije komentarisao ove navode iz programa sopstvene stranke, no činjenica je da je SDP slične ciljeve imao i 2010. godine, kada je obećao dinamičan, održiv i izvozom vođeni ekonomski rast i stalno povećanje BDP-a, koji je ispunjen vrlo malim dijelom, budući da je najveći zabilježeni rast BDP-a iznosio 2,7% u prvoj polovini 2014. godine, dok je najviša zabilježena pokrivenost uvoza izvozom iznosila 55,2% u 2013. godini. O poreskoj reformi u mandatu 2010-2014. godine nije bilo ni govora, iako je i ovo bio jedan od programskih ciljeva SDP-a, ali i drugih partija koje su formirale Vladu Federacije BiH. Umjesto osvrta na navedene programske ciljeve SDP-a za predtsojeći mandat, Mašić je govorio o postignućima na izgradnji Koridora Vc, ponovivši podatak o 5.000 novozaposelnih na izgradnji ceste i 10.000 kroz prateće djelatnosti, koji je, po svoj prilici, jedan od ključnih motiva SDP-ove predizborne kampanje i pored činjenice da je broj zaposlenih u građevinarstvu u proteklom mandatu zapravo opao za skoro 6.000 ljudi. Mašić je, također, istakao da je u ovom mandatu povećana zaposlenost u odnosu na preuzeto stanje od prije 3,5 godine. U proteklom mandatu nezaposlenost je, međutim, uglavnom rasla, dok je zaposlenost najvećim dijelom bila u opadanju. Iole pozitivni trendovi zapošljavanja zabilježeni su tek na kraju 2013. i 2014. godine, ali je ukupno stanje i dalje lošije nego što je bilo na početu mandata, s obzirom da je stopa rasta nezaposlenosti skoro duplo veća od rasta zaposlenosti zabilježenog u proteklih godinu dana.
Zanimljivo je, na kraju, primijetiti i to da Mašić nije odgovorio na pitanje voditeljice o tome kako je utrošeno 92 miliona kredita MMF-a, to jest koji dio ovih sredstava je zapravo namjenjen sanaciji šteta od poplava, s obzirom da je 25 miliona predviđeno za fond PIO, 27 miliona za sanaciju pada prihoda od indirektnih poreza, te 40 miliona kantonalnim budžetima.
U ovoj emisiji učestvovao je i Boro Krišto, kandidat HDZ 1990, stranke koja je u mandatu 2010-2014. učestvovala u vlasti na državnom nivou. S obzirom da je Krišto kandidat za Predstavnički dom Parlamenta FBiH, izjave koje je dao u emisiji, kao i pitanja koja su mu upućena odnosila su se uglavnom na nadležnosti entitetskog nivoa vlasti, te ih nije bilo moguće ocijeniti u kakvom su odnosu nova predizborna obećanja sa onima koje je ova partija dala 2010. godine. Ono što treba naglasiti jeste da Krišto nije ponudio niti jedan konkretan odgovor na bilo koje pitanje ove debatne emisije, pa čak ni komentare na tačke iz programa HDZ 1990, kao što su razvoj socijalnih preduzeća za upravljanje domovima za starije osobe, ili formiranje “centara izvrsnosti” kao spone privrede i obrazovanja. na koji n. Najviše je govorio o problemima sa kojima se građani i vlasti u FBiH susreću u različitim oblastima, bez da je ponudio ijedno rješenje za njih. Među rijetkim temama koje su se odnosile na državni nivo vlasti o kojima se izjasnio Krišto, bila je ustavna reforma. Krišto je rekao da HDZ 1990podržava cjelovitost BiH, te se zalaže za reformu Ustava Federacije, uz konsenzus svih konstutivnih naroda po ovom pitanju. HDZ 1990 je, kao dio državne vlasti u aktuelnom mandatu, jedna od partija koje su učestvovale u pregovorima o ustavnoj reformi koji, kako znamo, nisu donijeli nikakve rezultate.
Sa druge strane, kandidat HDZ BiH, Marinko Čavara, pomenuo je nekoliko ciljeva ove stranke za predstojeći mandat koji su se, također, odnosili uglavnom na entitetski i kantonalne nivoe vlasti i uglavnom se poklapali sa obećanjima koje je HDZ već dao 2010. godine. Kako ova stranka nije učestvovala na entitetskom nivou vlasti, ne može se ni govoriti o njenim postignućima na ovom nivou u mandatu 2010-2014, dok su rezultati na državnom nivou bili više nego loši. No, ako pogledamo situaciju u kantonima u kojima je HDZ dio izvršne vlasti u ovom mandatu, možemo ipak ocijeniti neke od izjava koje je Čavara dao u ovoj emisiji. Tako je, recimo, u sferi ekonomije istaknuto da će HDZ podsticati gospodarski rast i razvitak, te kreiranje jednakih mogućnosti i uslova poslovanja za sve. Pregled statističkih podataka za pet kantona u kojima je HDZ imao svoje ministre u ovom mandatu, govori da je, u pogledu ekonmskog razvoja i zapošljavanja, rezultat izostao i na ovom nivou. Kada uporedimo situaciju sa početka mandata i u 2013. godini, dobijamo sljedeću sliku: U Posavskom kantonu, broj zaposlenih se od 2010. do 2013. godine povećao za 255, dok se broj nezaposlenih smanjio za 59; u Zapadnohercegovačkom kantonu, broj zaposlenih se od 2010. do 2013. godine smanjio za 125, dok se broj nezaposlenih povećao za 1258; u Hercegovačko-neretvanskom kantonu broj zaposlenih se od 2010. do 2013. godine povećao za 2671, dok se broj nezaposlenih povećao za 2728; u Srednjebosanskom kantonu, broj zaposlenih se od 2010. do 2013. godine povećao za 91, dok se broj nezaposlenih povećao za 3474; u Kantonu 10, broj zaposlenih se od 2010. do 2013. godine smanjio za 208, dok se broj nezaposlenih povećao za 794. Sveukupno, u ovih pet kantona broj zaposlenih je od 2010. do 2013. godine porastao za 2.684 (sa 114.168 na 116.852), dok je broj nezaposlenih porastao za 8.195 (sa 91.624 na 99.819). Procentualno, u svim ovim kantonima, u 2010. godini stopa nezaposlenih je bila 80,3% u odnosu na broj zaposlenih, dok je u 2013. godini ona porasla na 85,4%. Istovremeno, u ovih pet kantona, ukupan broj osoba koje primaju socijalnu pomoć jer nemaju dovoljno prihoda za izdržavanje porastao je sa 42.429 u 2010. godini, na 46.326 u 2013. godini.
U oblasti socijalne politike, Čavara je naglasio da se HDZ zalaže za pronatalitetnu politiku, te za veću socijalnu skrb, prvenstveno o obitelji i za one u stanju socijalne potrebe. I ovde se postavlja pitanje zašto HDZ do sada nije poduzeo korake da, recimo, u kantonima u kojima obnaša vlast, izjednači i osigura prava porodilja, koja su već godinama jedna od bolnih tačaka socijalne politike u Federaciji BiH. U oblasti obrazovanja, spomenuto je besplatno školovanje djece i studenata iz socijalno ugroženih obitelji, te uvođenje obaveznog srednjeg školovanja – ponovo, ciljevi na kojima u mandatu 2010-2014. nije rađeno ništa, iako se oni mogu ispuniti upravo na kantonalnom nivou vlasti. Slična je situacija i sa oblasti zdravstva, u kojoj je Čavara istakao da HDZ zagovara reformu zdravstvenog sistema, te borbu da se korupcija u zdravstvu svede na minimum. Iako ne postoje podaci o svim kantonima u kojima je HDZ BiH obnašao vlast u aktuelnom mandatu, postoji izvještaj o provođenju antikorupcijskih mjera u HNK u mandatu 2010-2014. koji pokazuje da u ovoj oblasti nije postignuto skoro ništa. Tako je, recimo, Zavod zdravstvenog osiguranja HNK od devet osnovnih mjera predviđenih Strategijom i Akcionim planom za borbu protiv korupcije u zdravstvu , djelimično implementirao tek tri, koje se odnose na sastavljanje planova i metodologije za borbu protiv korupcije, dok ostatak nije sproveden. Od dodatnih mjera, urađene su samo mjere poput web stranice institucije ili vodiča za pristup informacijama, a nisu doneseni čak ni pravilnici za borbu protiv korupcije. Pogleda li se kantonalno ministarstvo zdravstva – koje vodi upravo ministar iz HDZ-a – vidi se da je u potpunosi neimplementirano 5 osnovnih mjera, djelimično su implementirane 4, a nijedna nije u potpunosti sprovedena. Od dodatnih mjera predviđenih antikorupcijskim akcionim planom, ovo ministarstvo je djelimično sprovelo dvije mjere, njih 7 nije ni započeto, a nijedna nije sprovedena u potpunosti.
Čavara se osvrnuo i na ustavnu reformu, rekavši kako se HDZ zalaže za decentralizaciju BiH, podjelu na 4 teritorijalno-administrativne jedinice i distrikt Brčko, te da če se kroz ovaj preustroj osloboditi “ogromna količna sredstava”, koje treba upotrijebiti za ekonomiju i socijalna davanja. HDZ je u svom izbornom programu za Opšte/opće izbore 2010. godine već dao nekoliko obećanja koja se tiču ustavne reforme, uključujući i obećanje o tri nivoa teritorijalno-upravne organizacije BiH, ali i obećanje o modernim ustavnim rješenjima u skladu sa “pozitivnim evropskim iskustvima”, te o ustavnoj reformi koja će osigurati “ravnopravan položaj hrvatskog naroda s drugim konstitutivnim narodima u BiH. Kao što je poznato, svi pokušaji ustavne reforme u mandatu 2010-2014. su propali, te su i sva obećanja o ustavnoj reformi ostala neispunjena. Glavno pitanje ustavne reforme, implementacija odluke ECHR u predmetu “Sejdić i Finci”, ostalo je neriješeno, u čemu je možda i odlučujuću ulogu imala upravo ova stranka, budući da je upravo lider ove partije opstruirao sve pokušaje da se nađe rješenje za ukidanje diskriminacije “ostalih” u Ustavu BiH, uslovljavajući ga rješavanjem “hrvatskog pitanja”. Čavara je, također, spomenuo i borbu protiv korupcije i kriminala, istakavši da je preduslov za borbu protiv korupcije politički neovisno sudstvo koje treba da kontorliše neovisno tijelo; vladavina prava, te materijalna sigurnost sudaca. HDZ je obećanja o borbi protiv korupcije, jačanju pravne države i uspostavljanju nezavisnog državnog tužitelja za borbu protiv korupcije dao i 2010. godine, pri čemu su sva ova obećanja ostala neispunjena u dosadašnjem učešću ove stranke u izvršnoj vlasti na državnom nivou.
(Istinomjer.ba)