Nakon što su pripadnici MUP-a RS i MUP-a KS izvršili pretres redakcije portala Klix.ba u Sarajevu, oglasila se i premijerka RS-a, Željka Cvijanović, koja je rekla da je za ovaj događaj saznala iz medija.
“Do slobode medija se ne može doći ako se vrše određene krivična djela” (…) “Novinari imaju pravo da štite svoj izvor, ali i Krivični zakon propisuje šta je to neovlašteno snimanje i emitovanje određenog materijala. U mom je interesu da se otkrije istina o navodnoj kupovini poslanika da bi građani mogli da žive u miru”, rekla je Cvijanović u svojoj izjavi.
Tom prilikom dodala je i da „predmet o navodnoj kupovini poslanika vodi Specijalno tužilaštvo Republike Srpske i da sva saznanja dijeli sa ovlašetnim institucijama“.
Podsjećamo da je “Istinomjer” već jednom slao upit Specijalnom Tužilaštvu RS u vezi sa istragama o slučaju kupovine poslanika i snimke razgovora Željke Cvijanović. Iako se upit eksplicitno odnosio na istragu političke korupcije i pitanje da li je premijerka ikada pozvana na razgovor povodom izjava koje su se mogle čuti na spornom snimku, “Istinomjer” je dobio samo odgovor da ovo Tužilaštvo „vodi istragu u vezi sa krivičnim djelom “Neovlašćeno prisluškivanje i tonsko snimanje“”.
Nakon posljednjeg javnog istupa premijerke RS, u kom je istakla da Specijalno Tužilaštvo RS vodi istragu u “predmetu o navodnoj kupovini poslanika”, “Istinomjer” je ponovio svoj upit ovom Tužilaštvu, te pitao da li zaista postoji istraga u predmetu kupovine poslanika i kada je ona pokrenuta. Tužilaštvo je uputilo sljedeći odgovor:
„Specijalno tužilaštvo vodi istragu u vezi sa krivičnim djelom Neovlašćeno prisluškivanje i tonsko snimanje i u cilju provjere navoda iz prijave u vezi sa snimkom koji govori o kupovini narodnih poslanika, te preduzima odgovarajuće mjere i radnje da bi došlo do originalnog snimka iz kojeg bi se mogo utvrditi cjelokupni sadržaja snimljenog razgovora i autentičnost istog“.
Iz ovog odgovora je jasno da u Specijalnom Tužilaštvu RS ne postoje dva odvojena predmeta u ovom slučaju, nego da se radi o jednom predmetu, u kome je glavni cilj doći do originalnog snimka razgovora premijerke Cvijanović. Tužilaštvo je, s obzirom na izjavu Željke Cvijanović, očito moralo proširiti svoj odgovor, ali činjenica da nisu uopšte dali odgovor na pitanje kada je pokrenuta istraga o kupovini poslanika ukazuje na to da se radi samo o usputnoj istrazi u okviru već postojeće, koja se tiče neovlaštenog snimanja i prisluškivanja. Osim toga, interesantno je i kako se Tužilaštvo na neki način ogradilo od istrage o kupovini poslanika na osnovu objavljenog snimka, navodeći kako ono preduzima istražne radnje koje bi dovele do pronalaska originalnog audio zapisa. Dakle, prema vlastitom priznanju, Tužilaštvo još uvijek nije provjeravalo navode iz snimka s obzirom da “ne posjeduje original”, a dokaz tome je i činjenica da premijerka RS-a još uvijek nije saslušana u ovom Tužilaštvu. Bilo kako bilo, evidentno je da premijerka Cvijanović u ovom slučaju nije govorila istinu s obzirom da nam u Tužilaštvu nisu potvrdili da postoji odvojena istraga u slučaju kupovine poslanika.
No, premijerka RS nije jedina koja je uspjela dodatno skandalizovati javnost povodom ovog slučaja. Baš u vrijeme kada su združenim snagama pripadnici MUP-a RS i MUP-a KS rasturali računare i prečešljavali prostorije portala Klix u Sarajevu i predsjednik RS, Milorad Dodik, ponovio je svoj nedavni stav kako je zadovoljan medijskim slobodama u entitetu na čijem je čelu.
“Apsolutno sam zadovoljan sa slobodom koju medijski radnici imaju u Srpskoj. Politika i zakonodavna struktura nije usmjerena ka radu medija i tu nema nikakvih organizovanih nastojanja i uticaja”, rekao je Dodik na novogodišnjem prijemu koji je organizovao upravo za predstavnike medija.
“Apelovao bih za veću odgovornost za javno izgovorenu riječ i više istine u informisanju. Javno mnijenje u Republici Srpskoj mora da bude stabilno i pozitivno, a ne depresivno”, rekao je Dodik u nastavku.
Sloboda medijskih radnika, upadom policije u redakciju najčitanijeg internet portala u državi, narušena je na najgrublji mogući način. Razlog ulaska u redakciju bio je neotkrivanje izvora koji je ovom portalu dostavio snimak razgovora premijerke RS Željke Cvijanović, na kojem je jasno zabilježena priča o kupovini dvojice poslanika u Narodnoj Skupštini RS.
Međutim, u BiH ni na jednom nivou vlasti ne postoji zakon po kojem bi novinari morali otkriti izvore svojih informacija, pa shodno tome ispada da su ovim pretresom pripadnici MUP-a RS i MUP-a KS prekršili najmanje pet zakona.
Akti koji štite povjerljivost novinskih izvora u BiH su Zakoni o zaštiti od klevete (FBiH – član 9; RS – član 10), a u njima se, u gotovo istovjetnom tekstu, navodi:
(1) Novinar i drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u novinarsku djelatnost traženja, primanja ili saopćavanja informacija javnosti, koje je dobilo informaciju iz povjerljivog izvora ima pravo da ne otkrije identitet tog izvora. Ovo pravo uključuje i pravo da ne otkrije bilo koji dokument ili činjenicu koji bi mogli razotkriti identitet izvora, a naročito usmeni, pismeni, audio, vizuelni ili elektronski materijal. Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora nije ni pod kakvim okolnostima ograničeno u postupku koji se vodi u smislu ovog zakona.
(2) Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora ima i svako drugo fizičko lice koje učestvuje u postupku u smislu ovog zakona, a koje kao rezultat svog profesionalnog odnosa sa novinarom ili drugim licem u smislu stava 1. ovog člana, sazna identitet povjerljivog izvora informacija.
Zakon o krivičnom postupku BiH propisuje da se „ne može saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne“, a kao takve osobe spominju se i novinari koji imaju obavezu zaštite izvora informacija. (ZKP BiH, Član 82.)
Isto se navodi i u entitetskim zakonima (ZKP RS, Član 147. i ZKP FBiH Član 96.)
U BiH, sa druge strane, ne postoje propisi koji predviđaju kršenje povjerljivosti novinarskih izvora u okviru krivičnog postupka, niti iz drugih razloga kao što bi bila državna sigurnost, nacionalni interes i sl. Također, ne postoje ni odredbe kojima se predviđa mogućnost pretresa prostorija medija ili novinara pa možemo zaključiti da ni premijerka Cvijanović ni predsjednik Dodik ne govore istinu. U slučaju premijerke Cvijanović neistina je da su svi ovdje jednaki pred zakonom jer zakon eksplicitno štiti povjerljivost novinarskog izvora, te MUP nikako nije mogao vršiti pretres redakcije Klix-a s obzirom da oni sami nisu obilježeni kao oni koji su razgovor nezakonito snimili. Što se tiče Milorada Dodika skandalozno je tvrditi da zakonodavni organi nisu usmjereni na rad medija u trenutku u kom isti ti organi uništavaju i odnose inventar jednog nezavisnog portala kojem nije dokazana nikakva krivična odgovornost.