“Oni koji zbog političkih igara žele da opstruiraju usvajanje izmjena i dopuna zakona o ličnoj karti i o prebivalištu i boravištu državljana BiH bit će odgovorni ukoliko građani BiH izgube bezvizni režim”, upozorio je danas ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović.
(FENA, 14. 12. 2011.)
Komentar:
Konačno “državotvoran” i jasan stav jednog od državnih ministara iz Republike Srpske. Ovo je definitivno prvi put u “dejtonskoj BiH” da je jedan ministar koji dolazi iz RS-a, a obnaša funkciju na državnom nivou, počeo raditi posao zbog koje i jeste ministar – zaštita državnih interesa. Nović je uspješno identifikovao problem i političare odgovorne za (vještačko) kreiranje tog problema: njegove kolege poslanici i političari iz Republike Srpske. Prisjetimo se: “Nakon što je Savjet ministara BiH usvojio amandman kojim se predviđa da u ličnim kartama bude zastupljeno i latinično i ćirilićno pismo, Ustavno-pravna komisija Predstavničkog doma PS BiH usvojila je danas Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ličnoj karti državljana BiH.
Ovim Zakonom je tako utvrđena mogućnost da u ličnoj karti državljana BiH, bude navedeno entitetsko državljanstvo i pisanje podataka latiničnim i ćiriličnim pismom. Za predložene zakone glasali su srpski i hrvatski članovi Komisije, dok su bošnjački članovi bili protiv, jer su, kako tvrde, amandmani Savjeta ministara na ova dva zakonska prijedloga usvojeni preglasavanjem bošnjačkih ministara.” (Radiosarajevo.ba, 6. 12. 2011.)
Dakle, Srbi (i Hrvati) su preglasavanjem Bošnjaka “došli” do izmjena zakona koji su ultimativno zahtijevali: “Ovaj zakon duže vrijeme je u parlamentarnoj proceduri, a poslanici iz RS zahtijevali su korekcije jer zakonskim izmjenama nije bilo predviđeno da se koristi i ćirilično pismo, čime bi bila obezbijeđena ravnopravna zastupljenost jezika i pisama u BiH.” (Vijesti.ba, 23. 11. 2011.)
Ako povežemo Novićevu izjavu sa činjenicom da je “zakon duže vrijeme bio u proceduri”, potom faktom da su “poslanici iz RS-a zahtijevali korekcije” odnosno postavljali ultimatum u vezi sa ćirilicom, te da je zakon usvojen preglasavanjem Bošnjaka, potpuno je jasno da su poslanici iz Rs-a, uz malu pomoć Hrvata, još jednom, ultimatvno, “progurali” zakon, o čijoj suštini u ovom trenutku nećemo govoriti.
Svakako, Novićev potez vrijedan je hvale, prije svega zbog toga što, konačno, daje priliku da se vrati vjera u iskrene najmere institucija na nivou države u kojima sjede političari iz RS-a.