“Napredak svake zemlje pojedinačno, i regiona u cjelini, važan je za uspjeh i dinamiku daljih reformi, za ekonomski napredak i politički entuzijazam. Svi ovi faktori zajedno predstavljaju potrebnu pokretačku snagu za promjene”, kazao je predsjedavajući Špirić.
Naglasio je da BiH iza sebe ima težak period pun izazova tokom kojeg joj je bila potrebna pomoć i podrška međunarodne zajednice.
“Sad nam je potrebno da ta ista međunarodna zajednica prepozna i shvati da je stvorena velika doza međusobne zavisnosti i da je vrijeme da Bosni i Hercegovini bude dozvoljeno da prohoda samostalno”, istakao je Špirić.
(FENA, 27. 9. 2011.)
***
Špirić je ocijenio da najstabilnija vlast na nivou BiH može biti samo ona koju bi formirala šira koalicija, jer ona osigurava čvršći dogovor, ali je napomenuo da “oni koji ne razmišljaju tako ne žele ni da razgovaraju”.
“Treba sjesti i razgovarati, ali problem je to što u BiH nema unutarnjeg dijaloga ni o čemu, pa ni o formiranju vlasti. Ne vjerujem da će ići tako lako, volio bih da se dogovor postigne koliko sutra, jer ta neiskrenost unutar FBiH razdire BiH “, rekao je Špirić.
(Sutra.ba, 16. 2. 2011.)
Komentar:
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić “zaboravio je” svoju izjavu s početka ove godine, kada je za sve probleme optužio “neiskrenu” Federaciju i probleme u BiH, da bi sedam mjeseci kasnije “zamolio” međunarodnu zajednicu da nas, eto, pusti da sami “prohodamo”. Ukoliko bi povukli paralelu između dogovora u BiH (ili FBiH, što Špirić sugeriše) i “puštanja BiH da sama prohoda”, to bi izgledalo kao da dijete koje ne zna da hoda “posadimo” na bicikl, skinemo pomoćne točkove i kažemo “vozi”! Špirić je pogriješio u redosljedu koraka, te nas “pušta da prohodamo” iako smo duboko zabrazdili u političku krizu, nalik onoj u Belgiji, dok istovremeno ne postoji niti jedan jedini uslov, a prije svih dogovor o vlasti, da bi ova zemlja mogla samostalno riješiti probleme. Na koncu, zna se gdje je potpisan Dejtonski sporazum i ko su mu garanti, a Špirić bi to, takođe, morao znati.