Od početka predizborne kampanje, „Istinomjer“ je pratio televizijske debate, emitovane na javnim televizijama, u kojima učestvuju kandidati/kinje vladajućih stranaka. Međutim, stranke koje su 2010-2014. obnašale vlast na nivou Republike Srpske, još uvijek se nisu na ovaj način predstavile biračima/cama, iz dva razloga – jedan je taj da RTRS uopšte nema debatnih emisija u predizbornom ciklusu, a drugi da se do sada nisu odazivali pozivima drugih javnih televizija za učešće u ovakvim emisijama (sa izuzetkom kandidata DNS-a). Istinomjer je, stoga, napravio pregled izjava kandidata/kinja ovih triju stranaka koje su se mogle čuti u RTRS-ovoj „Izbornoj hronici“ i „Predstavljanju kandidata“, emisijama koje se emituju svakodnevno od početka predizborne kampanje.
Prateći sve emisije koje su emitovane na RTRS-u u okviru predizbornog ciklusa, te istupe kandidata/kinja SNSD-a, primjetno je da je ova stranka u predizbornoj kampanji vrlo malo govorila o svojim rezultatima u proteklom mandatu, a još manje nudila biračima/cama bilo kakva konkretna obećanja za predstojeći mandat. Većinu vremena koje su dobili, kandidati/kinje ove partije iskoristili su za milion puta ponovljene priče o odbrani i jačanju Republike Srpske, o njenom budućem osamostaljivanju, te o prenosu nadležnosti sa državnog na entitetski nivo. U ovome je, svakako, prednjačila kandidatkinja SNSD-a, DNS-a i SPRS-a za Predsjedništvo BiH, Željka Cvijanović, čiji su istupi na ovu temu nerijetko poprimali groteskne i komične obrise, budući da je aktuelna premijerka RS skoro svakodnevno ponavljala kako u Sarajevo ide „noseći zastavu Republike Srpske, a ne bijeli barjak“, te smo ovu „barjaktarsku“ izjavu, sa ponešto promijenjenim redom riječi i stilskih figura, do sada čuli bar desetak puta.
U sličnom tonu su bili i istupi Milorada Dodika, koji je sa uobičajenim žarom redao „neprijatelje“ od kojih je odbranio Republiku Srpsku, a u koje se, prema njegovim izjavama, ubrajaju svi od opozicionih stranaka u Republici Srpskoj, preko „velikih sila“ i stranaka iz Federacije BiH, do „penzionisanih stranih obavještajaca koji su zakupili dva sprata u hotelu „Tuzla““ i čekaju prve izborne rezultate da pokrenu „pobunu protiv režima u RS“ (?). Milorad Dodik je istakao kako je glavna politika SNSD-a u proteklom mandatu bila da zaustavi prijenos nadležnosti sa nivoa entiteta na nivo države – iako, zapravo, ovakvih pokušaja nije ni bilo. U tom kontekstu posebno je istakao nadležnost nad policijom, ali i nad sistemom PIO i bankarskim sistemom, međutim nije baš sasvim jasno na šta je tačno mislio Dodik, s obzirom da se o ovim stvarima nije ni razgovaralo u PSBiH niti u Vijeću ministara BiH u aktuelnom mandatu. Doduše, za vrijeme protesta penzionisanih pripadnika Oružanih snaga BiH pred Parlamentom BiH, pojavile su se špekulacije o zahtjevima lidera SDP-a i SDA, Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića, da se sistem PIO prenese na državni nivo, a informacije o tome ponudio je neimenovani izvor novinama Press RS. No, kako se nikada nisu pojavile ozbiljne inicijative da se sistem PIO prenese na nivo BiH, možemo zaključiti i kako je i ova Dodikova priča samo još jedan u nizu predizbornih „balona“ kojima i nije cilj da se bave realnim problemima, već da što pompeznije zvuče. Isto tako, nikada nije zabilježena niti jedna ozbiljna inicijativa da se nadležnosti regulacije bankarskog sektora prenesu na nivo države. U BiH postoje Agencije za bankarstvo na nivou entiteta i njihovo postojanje niko nije dovodio u pitanje. Jedine institucije koje imaju veze sa bankama na državnom nivou su Centralna banka BiH, te Agencija za osiguranje depozita BiH, koja je uspostavljena prije više od 10 godina, čije postojanje, također, niko nije dovodio u pitanje.
No, kada se odmaknemo od besmislenih, senzacionalističkih, ali i otvoreno huškačkih izjava, koje graniče sa kršenjem Izbornog zakona BiH koji nalaže da predizborna retorika ne smije podsticati nacionalnu netrpeljivost – a nerijetko tu granicu i prelaze – ostaje vrlo malo sadržaja koje su SNSD-ovi kandidati/kinje ponudili u svojim predizbornim istupima, a koji se mogu ozbiljno analizirati i uporediti sa realnim rezultatima Vlade RS u proteklom mandatu.
U sferi ekonomije, obećano je otvaranje novih radnih mjesta, što je u svojim istupima pomenuo Milorad Dodik, kandidat ove stranke za Predsjednika RS, na predizbornim skupovima u Istočnom Sarajevu, Gradiški i Laušu. O „snažnom produktivnom zapošljavanju“ je govorio i Igor Radojičić, nosilac liste SNSD-a za Narodnu skupštinu Republike Srpske, a ove teme dotakle su se i Željka Cvijanović i Snježana Kelečević, također na skupu u Laušu. SNSD je, naravno, otvaranje novih radnih mjesta obećavao i ranije, ali u tome nije postigao nikakve rezultate kojima bi se mogao pohvaliti u proteklom mandatu. Štaviše, broj zaposlenih u Republici Srpskoj je sa 244.453 u 2010. godini, pao na 239.986 u martu 2014. godine. Kada se pogleda cijeli mandat Vlade RS, može se konstatovati da je najdrastičniji pad broja zaposlenih zabilježen u prvoj godini mandata, kada je ovaj broj opao sa 244.453, na 238.956 zaposlenih u 2011. godini. 2012. godine taj se broj smanjio na 238.178, dok se prosječan broj zaposlenih osoba u 2013. povećao na 238.640. Istovremeno, broj nezaposlenih gotovo je konstantno rastao, da bi tek u martu 2014. godine počeo bilježiti pad. Prema podacima Zavoda za statistiku RS, u Republici Srpskoj je krajem 2010. godine bilo 145.620 nezaposlenih, dok je kraj mandata dočekan sa 145.984 registrovanih nezaposlenih. 2011. godina je završena sa 153.535 nezaposlenih; da bi u martu 2012. godine bilo zabilježeno rekordnih 155.890 nezaposlenih u Republici Srpskoj. 2014. godina započela je sa 150.193 nezaposlenih, a tek se u proteklih par mjeseci taj broj počeo smanjivati i približavati broju nezaposlenih sa početka mandata.
Sveukupno, u proteklom mandatu Vlade RS, broj zaposlenih smanjio se za 4.467, a broj registrovanih nezaposlenih povećao za 364, te je očito da se ne može govoriti ni o kakvom uspjehu u otvaranju novih radnih mjesta i smanjenju nezaposlenosti.
Kandidati ove stranke spominjali su i razne projekte koje su sproveli u aktuelnom mandatu, pri čemu su ih češće pominjali kao “razne projekte”, nego što su govorili o tome šta je konkretno urađeno u kojoj oblasti. Tako je Milorad Dodik na skupu u Krupi izjavio da je SNSD iza sebe ostavio “mnogo projekata koje je uradio”, dok je Igor Radojičić izjavio kako “U RS u svakoj opštini možemo da govorimo o barem jednom ili više projekata. Od vodovoda u Novom Gradu, autoputa od BL preko Gradiške ka Doboju, o TE u stanarima, o novoj bolnici u Bijeljini, o Andrićgradu u Višegradu, o prevoju Čemerno i o mnogim drugim projektima.” Sličnu stvar ponovio je i na skupu u Kneževu, kada je rekao kako je SNSD “imao razvojni program koji je donio brojne infrastrukturne projekte u svaku opštinu.” No, činjenica je da su projekti koje je Radojičić nabrojao zapravo među rijetkima koji se jesu realizirali, te da, u stvari, i nema tih “mnogih drugih projekata” koji bi se mogli navesti kao uspjesi aktuelne Vlade RS. Pored toga, čak i navedeni projekti nisu se odvijali predviđenim tokom, te je, recimo, izgradnja TE Stanari, koju je SNSD obećao u svom programu 2010. godine, započela sa godinu i pol zakašnjenja u odnosu na najave zvaničnika u ovom mandatu. Pri tome treba imati na umu da je izgradnju ove elektrane, kao i brojne druge energetske projekte, SNSD obećao još 2006. godine, a do današnjeg dana većina tih projekata ostala je nerealizovana. Posebna priča je Termoelektrana u Gacku, koju je, na predizbornom skupu u ovom gradu, spomenuo i Milorad Dodik, istakavši da je za ovaj grad učinjeno mnogo time što je “stabilizovana termoelektrana i obezbjeđeno da grad dobije više od 50% sredstava od termoelektrane.” No, SNSD je za Gacko imao mnogo veće planove, te je još 2006. godine obećao privatizaciju RiTE “Gacko”, koja je podrazumjevala rekonstrukciju postojeće termoelektrane u Gacku, obnovu susjednog rudnika uglja, te izgradnju nove termoelektrane Gacko II. Ništa od ovoga se nije desilo, jer se, nakon tužbe malih dioničara zbog nezakonitog prenošenja njihove imovine na novo preduzeće, kompanija ČEZ povukla iz ugovorenog posla sa Elektroprivredom RS i tužila Vladu RS. Tako se najveći investicioni projekat SNSD-ove Vlade u prethodnom mandatu, u ovom mandatu završio kao spor pred arbitražnim tribunalom, koji je presudio da je Vlada RS dužna isplatiti ovoj kompaniji čak 7,5 miliona eura odštete. Činjenica da većina energetskih postrojenja koje je obećao SNSD nije ni započeta, a kamoli izgrađena, nije smetala Miloradu Dodiku da u svom predstavljanju na RTRS, 19.09.2014, izjavi kako je SNSD u ovom mandatu “gradio neke megaprojekte kao što je autoput Doboj Banja-Luka i nekoliko termoelektrana, koji zapošljavaju značajan broj ljudi i bitno će popraviti naše mogućnosti u budućnosti.”
U pogledu ispunjavanja predizbornih obećanja, slična je situacija i sa infrastrukturnim projektima, koji su također obilježeni kašnjenjima i “prenošenjem” obećanja iz prethodnog mandata. Autoput Banja Luka-Gradiška je također prvi put obećan još 2006. godine, da bi dionica od Mahovljana do Gradiške bila puštena u promet tek krajem 2011. godine, iako je SNSD na izborima 2010 godine obećao da će se to desiti do kraja iste godine. Tunel Čemerno je, također, otvoren sa godinama zakašnjenja u odnosu na sve najave o izgradnji ovog putnog objekta, dok je autoput Banjaluka-Doboj (koji je također obećan još 2006. godine), još uvijek u procesu izgradnje. U oblasti cestogradnje, SNSD je imao mnogo više neispunjenih nego ispunjenih obećanja – tako je, recimo, u svom izbornom programu 2010. godine ova stranka obećala i izgradnju putnog pravca Istočno Sаrаjevo-Višegrаd, аuto-put Bаnjаlukа-Prijedor i Bаnjаlukа-Kupres i izgrаdnju novog mostа nа Sаvi, ali ništa od toga nije se desilo u proteklom mandatu. Među “mnogim projektima” koje je 2010. godine obećao SNSD, ima i onih o kojima sigurno nećemo čuti ništa ni u preostalim danima predizborne kampanje, budući da su se pokazali kao totalni debakl. Najčuveniji je, svakako, Aerodrom Trebinje, čiju je izgradnju Milorad Dodik nastavio najavljivati čak i 2013. godine, kada je već uveliko bilo jasno da do nje nikada neće doći. Ovo fiktivno preduzeće zvanično je ugašeno početkom ove godine, a sličnu je sudbinu doživela i aviokompanija Sky Srpska, koja je također bila jedno od obećanja SNSD-a za mandat 2010-2014 godine. Vlada RS je 2013. godine donijela odluku o gašenju ovog preduzeća, nakon čega je objavljeno da je „Sky Srpska“ ostavila dugove veće od 150.000 KM.
U sferi obrazovanja, kandidati/kinje SNSD-a uglavnom su govorili o otvaranju novih školskih ustanova i velikim ulaganjima u obrazovnu infrastrukturu. Tako je, već na prvom predizbornom skupu ove stranke održanom u Istočnom Sarajevu 12.9.2014, kandidatkinja ove stranke Danijela Mrda najavila građenje obdaništa u ovom gradu; Željka Cvijanović je u Rogatici izjavila kako je rad SNSD-a bio uspješan, o čemu svjedoče “desetine škola, desetine vrtića, desetine ovih ili onih projekata”, te izgrađeni fakulteti. Igor Radojičić je, pak, najavio reformu univerziteta, kojom treba „pojačati kvalitet i pooštriti kriterijume za visokoškolske ustanove“. Pogledamo li obećanja i rezultate SNSD-a u proteklom mandatu, vidjećemo da se o rezultatima u oblasti obrazovanja može govoriti samo u sferi predškolskog obrazovanja, gdje jeste došlo do povećanja uključenosti djece u predškolsko obrazovanje, te je izgrađen i opremljen određeni broj vrtića. Što se tiče izgradnje novih škola, SNSD je o ulаgаnju u mrežu školskih institucijа, izgrаdnju novih, te rekonstrukciju i opremаnje postojećih govorio i u mandatu 2010. – 2014, ali je ovo obećanje ispunio tek malim dijelom. Nadležne institucije u Republici Srpskoj su vršile izdvajanje sredstava za potrebe održavanja i opremanja škola, ali statistički pokazatelji govore kako se broj osnovnih škola iz godine u godinu smanjuje, što je jasan pokazatelj stvarnog ulaganja u rekonstrukciju, opremanje i izgradnju škola. Broj osnovnih škola u Republici Srpskoj u školskoj 2009/2010. godini, iznosio je 730, dok je taj broj školske 2013/2014. godine mnogo manji, i iznosio je 698, te je nejasno o kakvim „desetinama“ novih škola govori Željka Cvijanović, kada je za četiri godine taj broj smanjen za 32 škole.
Nejasno je, također, koje je to nove fakultete otvorila Vlada RS u aktuelnom mandatu, s obzirom da je jedina aktivnost na ovom planu zabilježena u kontekstu ulaganja u univerzitete u Istočnom Sarajevu i Banja Luci, koja nisu obuhvatala izgradnju novih fakulteta, osim jednog – Fakulteta biotehničkih nauka u Vlasenici. No, izdvajanje sredstava za opremanje univerziteta nije nikakvo novo postignuće, niti specifična aktivnost ove u odnosu na prethodne vlade, budući da su se ona vršila i ranije; štaviše, izdvajanja u 2013. godini bila su manja nego ona u 2010.
Kada govorimo o reformi obrazovanja u Republici Srpskoj, možemo reći da su nadležne institucije poduzimale određene aktivnosti koje su bile usmjerene na donošenje novih zakonskih rješenja za svaki nivo obrazovanja, međutim iste nisu doprinijele stvaranju novog obrazovnog sistema, što bi reforma sama po sebi morala podrazumijevati.
Kandidati/kinje SNSD-a nisu se previše bavili sferom socijalne politike u svojim istupima. Među rijetkim izjavama na tu temu našla se i ona koju je dao Igor Radojičić u Banja Luci, rekavši da je SNSD vodio brigu o penzionerima i njihovom kvalitetu života, istakavši redovnost isplate i povećanje penzija od 7,2% kao svoja postignuća u ovom mandatu. Radojičić je istakao i to da je SNSD-ova vlada za osam godina povećala izdvajanja za penzije sa 400 miliona na jednu milijardu, kao i to da su penzioneri „najodanija populacija Republici Srpskoj“ i da „zajedno rješavaju otvorene probleme“. Pogledamo li, međutim, realno stanje, vidjećemo da je povećanje izdvajanja za penzije svakako bilo neminovno, s obzirom da se broj penzionera u Republici Srpskoj povećao sa 197.595 u 2006. godini, na 247.081 u julu 2014. godine, te je sasvim logično da su se i izdvajanja morala povećati, pogotovo ako se uzme u obzir i činjenica da su troškovi života drastično porasli od 2006. do 2014. godine. Također, treba napomenuti da su penzije u Republici Srpskoj i dalje najniže u regionu, o čemu je Istinomjer već pisao, ocjenjujući (neistinitu) izjavu Milorada Dodika da su penzije u RS najviše u regionu, iako je, u julu 2013. godine kada je Dodik dao ovu izjavu, prosječna penzija u RS iznosila svega 314.44 KM (poređenja radi, u tom trenutku je prosječna penzija u Federaciji BiH iznosila 349.61 KM, dok je najviša prosječna penzija u regionu registrovana u Hrvatskoj, gdje je iznosila 576.08 KM). Ni povećanje penzija od 7,2%, koje je spomenuo Radojičić, ne govori cijelu istinu o trendovima u proteklom mandatu. Vlada RS mandat je započela sa prosječnim penzijama u iznosu od 320.00 KM (40,4% prosječne plate u RS), da bi se one do jula 2012. godine smanjile na 311.18 KM, a u sljedećih godinu dana su porasle za nepune tri konvertibilne marke. Do iole značajnijeg povećanja došlo je tek početkom izborne 2014. godine, ali, osvrnemo li se na ono što je SNSD zapravo obećao 2010. godine, vidjećemo da su i tu rezultati izostali. SNSD je, naime, u svom programu 2010. godine obećao povećanje penzija na 60% prosječne plate, međutim, ovaj procenat ni u jednom trenutku u mandatu nije prešao 41%. Štaviše, čak i nakon posljednjih povećanja, u julu 2014. godine prosječna penzija u Republici Srpskoj je iznosila 331,17 KM, dok je prosječna plata iznosila 837 KM, što znači da je prosječna penzija iznosila 39,57% prosječne plate, što čini odnos plata/penzija onakvim kakav je i zatečen 2010. godine, dok su troškovi života za to vrijeme višestruko porasli.
Pored osvrta na „uspjehe“ u poboljšanju standarda penzionera, u predizbornoj kampanji mogle su se čuti i riječi samohvale na temu zbrinjavanja najugroženijih kategorija stanovništva, te porodica poginulih i ratnih vojnih invalida, o čemu je govorila Željka Cvijanović na skupu u Zvorniku. SNSD je u 2010. godine obećao da će završiti zbrinjavanje oko 5.000 korisnika iz kategorija porodica poginulih boraca i RVI u ovom mandatnom periodu, međutim, ovo obećanje je tek djelomično ispunjeno. Prema posljednjim podacima, do okončanja Programa preostalo je da se zbrine još 2171 korisnik (774 stambenim jedinicama i 1397 nepovratnim sredstvima), dok je ukupno zbrinuto 3618 korisnika (izgrađeno 1288 stambenih jedinica i dodjeljeno 2330 nepovratnih novačnih sredstava). No, ovaj je program započet još 2008. godine (i trebao je biti već uveliko završen), te se ni ovi nepotpuni rezultati ne mogu ubrojati u postignuća ovog mandata. Ova partija je također obećala da će stambeno zbrinuti i dodatne kategorije lica koja nisu bila obuhvaćena inicijalnim programom, no u proteklom mandatu nije bilo nikakvih projekata kojima bi se ovaj cilj ostvario, a stambeno zbrinuti su bili tek individualni slučajevi.
Kandidati/kinje SNSD-a su u nekoliko navrata spomenuli i postignuća u izgradnji zdravstvene infrastrukture, pri čemu je Željka Cvijanović čak izjavila da u ovoj, kao ni u drugim prethodno pomenutim oblastima, njihovi prethodnici „nisu izgradili ništa.“ Ponovo, pogledaju li se obećanja SNSD-a u ovoj oblasti, može se konstatovati da je u ovom mandatu skoro završena obnova KBC Banja Luka, ali je i ovo jedno od obećanja koje je SNSD daojoš 2006. godine, kada je obećao završetak rekonstrukcije KBC Banja Luka u trogodišnjem roku, što znači da završetak rekonstrukcije ovog centra u ovom trenutku kasni već 5 godina. Ovaj klinički centar pratio i niz afera, te je krajem juna 2014. godine smijenjen dotadašnji direktor Kliničkog centra Banja Luka, a postoje sumnje da je njegova smjena motivisana nepristankom da sudjeluje u malverzacijama koje se tiču gradnje centralnog hola južnog krila Kliničkog centra. Znatno manji progres je zabilježen na rekonstrukciji centara u Doboju, Bijeljini i Istočnom Sarajevu, budući da je izgradnja bolnice u Bijeljini završena, ali sa izvjesnim kašnjenjima, dok se izgradnja ili rekonstrukcija bolničkih centara u Doboju i Istočnom Sarajevu ne odvija predviđenim tokom.
Skoro nijedan SNSD-ov kandidat nije propustio da u predizbornoj kampanji istakne kako je Vlada RS pravovremeno i efikasno reagovala na katastrofalne poplave koje su pogodile BiH u maju ove godine. Milorad Dodik istakao je kako je u vrijeme majskih poplava Doboj „ostao u životu“ zahvaljujući „intervencijama i politici SNSD-a“, no ako pogledamo medijske napise iz tog perioda možemo zaključiti da je to apsolutno netačno. Upravo Doboj je bio jedan od gradova koji je bio najgore pogođen poplavama, te su u ovom gradu pojedini unesrećeni čekali i po tri dana da im se dostavi pomoć. Interesantna je i činjenica da je vanredno stanje u Doboju proglašeno tek onda kada je situacija već poprimila razmjere potpune katastrofe, kada je Vlada RS, odnosno Republički štab CZ preuzeo kontrolu na ovim gradom, čime su prestale ingerencije gradonačelnika Doboja, a cijeli je proces bio praćen potpuno neprimjerenim prepucavanjem između opštinskog i entitetskog nivoa vlasti o tome ko je bio manje, a ko više kriv za nereagovanje na prirodnu katastrofu. O tome koliko je pravovremena bila reakcija na poplave u ovom gradu svjedoči, nažalost, i činjenica da je gotovo polovina smrtno stradalih u poplavama u BiH zabilježena upravo u Doboju. U izbornoj hronici 29.09.2014. godine, Radojičić je istakao kako je direktna pomoć poplavljenima putem vaučera, odnosno elektronskih platnih kartica koje im je podijelila Vlada RS, dala jako dobre rezultate. Međutim, kako u svom nedavnom izvještaju ističu iz „Transparency International BH“, veliki broj pritužbi građana RS je upućen ovoj organizaciji upravo iz razloga što su ove kartice dijeljene onima koji i nisu pretrpjeli velike štete, a pritužbe su stigle i zbog dijeljenja kartica prema stranačkoj pripadnosti. O problemima sa elektronskim karticama pisalo se još u julu ove godine, kada je i počela njihova podjela. Tada su postojale brojne nejasnoće u vezi ovih kartica, a građani su se žalili na činjenicu da kartice mogu koristiti samo u određenim trgovinama.
No, sama nespremnost da se reaguje na opasnost od poplava datira mnogo prije majske katastrofe koja je teško pogodila mnoge gradove. Vlada RS je još 2010. godine, nakon velikih poplava koje su se dogodile te godine, pokrenula projekat “Hitne mjere sanacije i zaštite od poplava”, na kojem se od tada nije uradilo skoro ništa. Ovaj projekat predviđao je sanaciju korita rijeka i nasipa oko rijeka u RS, a 2011. godine dobijen je i kredit Evropske investicione banke za prvu fazu projekta u iznosu od 55 miliona eura. Predviđeni rok za završetak radova bio je decembar 2016, ali se u toku ovog mandata mnogo kasnilo na realizaciji ovog projekta. Prema akcionom planu, do kraja 2012. i 2013. godine trebao je biti učinjen niz koraka koji nisu učinjeni u zadatom roku; primjerice, u Bijeljini, gdje nasip nije izdržao snagu vode, trebalo je da radovi počnu u junu ove godine, ali ni to se nije dogodilo, o čemu je ranije pisao i Istinomjer. Sa druge strane, još u februaru ove godine iz Gradiške su stizala upozorenja da bi proljeće moglo biti kritično jer, čak ni nakon prošlogodišnjih poplava, nije urađeno ništa na izgradnji nasipa. Iz Civilne zaštite u ovom gradu su već tada upozorili na loše stanje sistema za odbranu od poplava, a, kako su kazali, dodatni problem je predstavljala i činjenica da vodoprivredno preduzeće, koje je godinama imalo nadležnost održavanja objekata namijenjenih za odbranu od poplava i zaštitu od štetnog dejstva voda u ovom gradu, više ne vrši ove aktivnosti. Potpunu neodgovornost prema zaštiti stanovništva od prirodnih katastrofa vlasti u RS ispoljavale su i u planiranju budžeta. Tako su, recimo, 2014. godine, za Republičku upravu civilne zaštite planirana sredstva u visini od 4.702.000 KM, od čega je većina bila namjenjena za plate uposlenih i tekuće troškove, dok je za tri stavke koje se mogu protumačiti kao nabavka opreme izdvojeno tek 110.000 KM.
Na kraju, ovaj pregled završićemo izjavom kandidata ove stranke, Lazara Prodanovića, koja je data drugog dana predizborne kampanje na skupu održanom na Palama, kako je “SNSD ispunio sva obećanja prema glasačima”, što je veoma daleko od istine. SNSD je, naime, u potpunosti ispunio svega 9% obećanja iz izbornog programa koji je biračima/cama predstavio 2010. godine, pri čemu se i u ovom malom broju ispunjenih obećanja nalazi dosta onih koja su se zapravo odnosila samo na održavanje nekih već postojećih mehanizama, kao što su “entitetsko glasanje” ili vezivanje kursa konvertibilne marke za euro (održavanje valutnog odbora). Pogledavši dosadašnji tok predizborne kampanje SNSD-a – barem onako kako je ona predstavljena na Radio-televiziji Republike Srpske – može se reći da je upravo ova Prodanovićeva izjava najbolja ilustracija realnosti SNSD-ove predizborne retorike.
(Istinomjer.ba)