Analize

Polemike oko upotrebe termina i naziva ulica i ustanova po spornim ličnostima, epizoda stota

Dan nakon što je Sarajevo dobilo novu gradonačelnicu, 9. aprila 2021. godine, gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić uputio je Gradu Sarajevu i Općini Stari Grad Sarajevo zahtjev za uklanjanje tabli na sarajevskoj Vijećnici i u Ulici Ferhadija “kojima se srpski narod karakteriše kao zločinački i agresorski i kojima se podstiče mržnja prema Srbima, kao i zahtjev za vraćanje ranijih naziva sarajevskih ulica koje danas nose imena po pripadnicima fašističkog pokreta, te pokreta koji su podržavali fašističke ideje”, što je, kao i mnogo puta do sada, dovelo do polemika i podijeljenog mišljenja javnosti.

FOTO: RSE
FOTO: RSE

Obrazlažući svoj zahtjev, Ćosić je istakao da je odlučio da “prvo uputi zahtjev Gradu Sarajevu i Starom Gradu da uklone sporne table sa Vijećnice, iz Ferhadije i ostalih lokacija, kao i da izmijene nazive ulica koji vrijeđaju osjećanja i izazivaju strah kod srpskog naroda”, te da će se, ukoliko odgovor Grada Sarajeva i Općine Stari Grad Sarajevo bude negativan, žaliti nadležnom ministarstvu, a naglasio je i da “ukoliko i tu dobije negativnu odluku, da će Ustavnom sudu podnijeti kompletiranu apelaciju, odnosno zahtjev za ocjenu usklađenosti sa Ustavom BiH”.

Podsjećamo, na pomenutoj ploči, postavljenoj na ulazu u sarajevsku Vijećnicu, piše: “Na ovom su mjestu srpski zločinci u noći sa 25. na 26. 8. 1992. zapalili nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine. U plamenu je nestalo više od 2 miliona knjiga, časopisa i dokumenata. Ne zaboravite, pamtite i opominjite.” Sličan natpis se nalazi i na ploči u sarajevskoj Ulici Ferhadija, na kojoj piše: “Na ovom su mjestu srpski zločinci 27. 5. 1992. ubili 26 građana Sarajeva.”

Ploče čije uklanjanje traži gradonačelnik Istočnog Sarajeva (FOTO: RSE)

Istog dana uslijedila je i reakcija gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić koja je u objavi na svom Facebook profilu istakla da neće biti promjene ploča za vrijeme gradske administracije na čijem je čelu.

Povodom Ćosićevog zahtjeva, oglasio se i načelnik Općine Stari Grad Sarajevo Ibrahim Hadžibajrić te je, između ostalog, istakao da gradonačelnik Ćosić nije upućen da spomen-ploča na Gradskoj vijećnici spada u nadležnost Gradske uprave Grada Sarajevo, a da se spomen-ploča u Ferhadiji (bivša Ulica Vase Miskina) nalazi na teritoriji Općine Centar, a ne Stari Grad.

Nekoliko dana kasnije, Ćosić je, gostujući na N1 televiziji, pojasnio pomenuti zahtjev za promjenu ploča u Ferhadiji i na Vijećnici, te je istakao “da to vrijeđa jedan konstitutivni narod u BiH, da se zbog toga osjećaju nesigurno”.

Kada jedan narod, koji je konstitutivan u jednoj zemlji, kvalifikujete natpisom “srpski zločinci” na dva javna mjesta – jedno je glavna ulica, a drugo je značajna javna institucija, i kada to “srpski zločinci” nije ništa drugo nego generalizacija, onda je jasno kao dan da jednom narodu uskraćujete prava zagarantovana ustavom, odnosno, jasno je kao dan da se taj narod na tom mjestu i u tom trenutku, kada čita tu tablu, osjeća, imaju osjećanja straha i nesigurnosti i osjeća da nije bezbjedan i u svakom slučaju se osjeća indiferentnije u odnosu na druga dva naroda. Prema tome, ja sam smatrao da je put da razgovaram sa kolegama iz gradske i općinske uprave Grada Sarajeva i Općine Stari Grad. (…) Ja ne sporim da treba obilježiti mjesto stradanja. U ovoj zemlji svako mjesto stradanja treba da bude obilježeno, pogotovo ona mjesta gdje su stradali civili. To ko je postavljao table morao je voditi računa da će se uvrijediti jedan narod.

Ljubiša Ćosić, 15. 4. 2021.

U intervjuu za Radio Sarajevo ove teme dotakla se i dogradonačelnica Sarajeva Anja Margetić koja je istakla da “gradonačelnik Istočnog Sarajeva nema nikakav legitimitet da postavlja takve zahtjeve”, te da “zaista ne bi bilo dobro poslušati nekoga ko se petlja u memorijalnu kulturu vašeg grada, a gradonačelnik je grada u kojem ulice nose nazive po fašistima, kakvi su Momčilo Đujić i Draža Mihailović.”

Naravno, i da je u pitanju druga osoba nisam za skidanje ploče. Međutim, i u samom Gradskom vijeću bilo je zahtjeva za izmjenom pojedinih riječi i sintagmi te za nekim pravopisnim i gramatičkim intervencijama. Lično mislim da je bolja formulaciji da je Vijećnicu spalila Vojska Republike Srpske ili kako već sudske i istorijske činjenice kažu a ne srpski zločinci. Pravilnije je i istinitije, na kraju krajeva.

Anja Margetić, 16. 4. 2021.

Termin “srpski zločinci” nije sporan samo za gradonačelnika Istočnog Sarajeva, te su vijećnici Gradskog Vijeća Grada Sarajeva u oktobru 2017. godine jednoglasno usvojili inicijativu tadašnjeg gradskog vijećnika Mire Lazovića za otvaranje procedure o statusu i tekstu ploče na ulazu u sarajevsku Vijećnicu. Za Lazovića je bio sporan dio teksta gdje se upotrebljava termin “srpski zločinci”, jer “asocira na krivicu – ne mora to tako značiti, ali većina misli – cijelog jednog naroda”.

Moja inicijativa išla je da se taj dio izmijeni na taj način da se vjerodostojno, u skladu s istorijskim činjenicama, sa presudama Haškog tribunala, kvalifikuju pravi zločinci koji su zapalili tu knjižnicu. Ovaj tekst je dosta problematičan, jer asocira na krivicu – ne mora to tako značiti, ali većina misli – cijelog jednog naroda. (…) Smatrao sam da bi trebalo promijeniti taj dio teksta. Ne bih se slagao ni sa kvalifikacijom na Kazanima, na Trebeviću, gdje su pobijeni srpski civili grada Sarajeva, da stoji da su to uradili bošnjački zločinci. Ne, to su uradili pojedinci, zna se koji, i tako treba i nazvati.

Miro Lazović, 13. 4. 2021.

U razgovoru za Radio Slobodna Evropa, Lazović je ustvrdio da je ta inicijativa bila jednoglasno usvojena, te je trebalo “doći do formiranja komisije koja bi trebala da se složi oko teksta koji bi stajao na toj ploči”, međutim, do imenovanja komisije nikada nije došlo. Lazović ističe i da je inicijativa Ljubiše Ćosića “neosmišljena, na neki način ishitrena.”

Ne može on iz ulice Draže Mihajlovića slati nama poruke da mi ovdje promijenimo neke nazive. Tako je sama inicijativa u startu osuđena na neprihvatanje, ali sam za to da se treba otvoriti razgovore oko spornih pitanja. Budućnost ovog grada, ove države, ipak je u dijalogu, u otklanjanju svih spornih pitanja koja sprečavaju integraciju bh. društva i države.

Miro Lazović, 13. 4. 2021.

Svakako treba spomenuti i da je 2016. godine Srpsko kulturno društvo Prosvjeta tražilo “preformulaciju” ploče na Vijećnici, a predsjednik Upravnog odbora ovog kulturnog društva Dejan Garić tada je istakao da ovaj natpis “boli i vrijeđa”.

Taj natpis boli sve one koji žele razmišljati o zajedničkom životu u ovoj zemlji, jer se time jedan narod svodi skoro, pa na nivo zločinaca.

Dejan Garić, 22. 10. 2016.

S druge strane, gradski vijećnik Vedad Deljković je protiv izmjene teksta ploče na Vijećnici.

Ja sam bio suzdržan na inicijativu gospodina Lazovića. Mislim da je jasno da je srpski narod u BiH konstitutivan narod, a osporavanje nekih činjenica, istorijskih, sudskih i pomjeranje table nisam podržao u prošlom mandatu, neću podržati ni u ovom. Puna podrška gradonačelnici, njen potez je na moje veliko oduševljenje.

Vedad Deljković, 13. 4. 2021.

Međutim, ono što treba istaći jeste činjenica da ovo nije prvi put da se u bh. javnosti vode polemike oko davanja naziva ulicama i ustanovama po spornim ličnostima, te da upotrebu određenih termina i jedan dio javnosti smatra spornim, a najpoznatiji primjer je svakako imenovanje studentskog doma na Palama u Republici Srpsko 2016. godine po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, koji je iste godine prvostepenom presudom osuđen za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice i ratne zločine širom BiH (a tri godine kasnije i pravosnažnom presudom proglašen je krivim, što je pokrenulo inicijativu za uklanjanje njegovog imena sa studentskog doma).

Istraživanje BIRN-a iz 2020. godine pokazuje da više od deset ulica, trgova, parkova i javnih objekata u Bosni i Hercegovini nosi imena osuđenih ili optuženih za ratne zločine.

Studentski dom na Palama nosi ime Radovana Karadžića, bivšeg predsednika Republike Srpske koji je osuđen za ratne zločine. U selu Božanovići nalazi se ulica generala Mladića, bivšeg komandana Vojske Republike Srpske (VRS), koji je prvostepenom presudom, na koju je uložio žalbu, osuđen za ratne zločine. U Posušju se nalazi ulica Janka Bobetka, hrvatskog generala, protiv koga je podignuta optužnica, ali je umro pre nego što je izručen Haškom tribunalu. U Bihaću se nalazi ulica Rasima Delića, nazvana po bivšem načelniku Generalštaba Armije BiH koji je osuđen pred Haškim sudom osudio. U Sanskom Mostu nalazi se džamija koja nosi ime Mehmeda Alagića, generala Armije BiH koji nije dočekao kraj suđenja u Hagu. Ovo su samo neki primeri koji govore o tome kako su osobe optužene ili osuđene za ratne zločine memorijalizovane u javnom prostoru.

BIRN, 19. 5. 2020.

Poznat je i slučaj iz Kantona Sarajevo gdje se već nekoliko godina vodi polemika oko imenovanja osnovne škole u Dobroševićima po Mustafi Busuladžiću, a u javnosti su se mogle čuti i inicijative za promjenu naziva ulica i ustanova koje “nose ime po ličnostima povezanim s fašističkim režimom”, no do promjene naziva pomenute škole i spornih ulica još uvijek nije došlo. Istinomjer se ovom temom bavio u analizi (Ne)dosljednosti političkih subjekata u KS – Slučaj imena OŠ “Mustafa Busuladžić”.

Organizacije Forum ZFD i TRIAL International 2019. godine izdale su stručnu publikaciju pod naslovom Nazivanje ratnih zločina pravim imenom, u kojoj se postavlja pitanje da li je imenovanje javnih ustanova po osuđenim ratnim zločincima odobravanje njihovih ratnih zločina, ali se i upozorava da u BiH nema političke volje za suočavanje sa prošlošću.

Ne samo da je moguće da se otvoreno poriče da su se ratni zločini, utvrđeni u sudskim postupcima, desili, odnosno desili u takvoj težini, već se osuđene ratne zločince glorificira bez ikakvih sankcija – čak se često dešava da državne institucije, političari, zvanični predstavnici aktivno učestvuju u poricanju, minimiziranju, manipuliranju narativom, čime se javno legitimizira poricanje i održava sukob.

Nazivanje ratnih zločina pravim imenom, 2019.

Iz navedenog je jasno da, osim što se u Bosni i Hercegovini vodi “bitka” zbog naziva ulica i ustanova po ličnostima iz posljednjeg rata iz devedesetih godina prošlog vijeka, nije riješeno ni pitanje imenovanja ulica i ustanova po spornim ličnostima i zločinima iz Drugog svjetskog rata. Što se tiče ploče na Vijećnici, ostaje pitanje zašto odluka prošlog saziva Gradskog vijeća nije provedena te, s tim u vezi, da li će aktuelni saziv o tome raspravljati.

(Istinomjer.ba)

Pitajte Istinomjer!