Ovlaštenja koja danas ima visoki predstavnik nisu uvrštena u Dejtonski sporazum, nego su mu dodijeljena na Bonskoj konferenciji dvije godine nakon potpisivanja sporazuma.
Delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović komentarisao je za RTVTK 6. augusta 2024. godine mandat visokog predstavnika u BiH, pritom izjavivši da su ovlasti poput donošenja zakona ili smjene zvaničnika visokom predstavniku propisane u Dejtonskom sporazumu.
Sve ovo što radi Ustavni sud može raditi visoki predstavnik. Dakle, staviti van snage zakon, smijeniti i tako dalje. Mislim, tu nema nikakvih dilema. On, visoki predstavnik, ima ta ovlaštenja po Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Šefik Džaferović, 6.8.2024.
Ured visokog predstavnika (OHR) je ad hoc međunarodna institucija odgovorna za nadgledanje implementacije civilnih aspekata mirovnog sporazuma kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Funkcija visokog predstavnika uspostavljena je u skladu s Općim okvirnim sporazumom za mir u BiH, koji se obično naziva Dejtonski sporazum.
Članom II Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma visokom predstavniku stavlja se u zadatak da, između ostalog, prati implementaciju mirovnog sporazuma.
Nakon zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine, u Londonu je 8. i 9. decembra 1995. održana Konferencija o provedbi mira koja je rezultirala uspostavom Vijeća za provedbu mira (PIC). Upravni odbor PIC-a visokom predstavniku daje političke smjernice.
Na Bonskoj konferenciji o implementaciji mira, održanoj 1997. godine, razmatran je napredak u implementiranju Dejtonskog sporazuma i njegovih aneksa. PIC je tada, razrađujući Aneks 10 Dejtonskog sporazuma, omogućio visokom predstavniku da smijeni s dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski sporazum te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.
U zaključcima konferencije, PIC je pozdravio namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u vezi s interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji mirovnog sporazuma. Kako se navodi u tom dokumentu, visoki predstavnik donosi obavezujuće odluke kada smatra da je to neophodno.
Vijeće pozdravlja namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u regiji u vezi sa interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma, u cilju olakšanja razrješenja teškoća putem donošenja obavezujućih odluka, kad on smatra za neophodno…
Bonska konferencija o implementaciji mira
U mjere navedene kao obim djelovanja visokog predstavnika uvrštene su privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane ne mogu da se dogovore, kao i druge mjere pri osiguranju implementiranja Dejtonskog sporazuma u cijeloj BiH.
Dakle, ovlaštenja koja danas ima visoki predstavnik nisu uvrštena u Dejtonski sporazum, nego su mu dodijeljena na Bonskoj konferenciji dvije godine nakon potpisivanja sporazuma.
Od tada do danas, pojedini visoki predstavnici, poput Paddyja Ashdowna ili Wolfganga Petritscha, koristili su “bonske ovlasti” u više stotina navrata, uključujući odluke o smjeni predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Dragana Kalinića 2004. godine, kao i izmjene Izbornog zakona BiH, koje je donio Christian Schmidt prošle godine.
S obzirom na činjenicu da ovlasti poput donošenja zakona ili smjene zvaničnika visokom predstavniku nisu propisane u Dejtonskom sporazumu, već su mu dodijeljene na Bonskoj konferenciji 1997. godine, tvrdnju Šefika Džaferovića Istinomjer ocjenjuje neistinitom.
(Istinomjer.ba)