Član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović bio je gost u emisiji “7 PLUS” na Hayat TV-u 27. oktobra 2021. godine, gdje je govorio o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, a pritom je iznio i tačnu tvrdnju u kontekstu upotrebe termina “predstavnici naroda”.
Govoreći o posjetama Milorada Dodika hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću i Dragana Čovića srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, istakao je da se izbjegavanjem institucija Bosne i Hercegovine, konkretno Predsjedništva BiH, ne poštuje Dejtonski mirovni sporazum, kao i da u BiH “ne postoje predstavnici naroda”.
Ono što Srbija i Hrvatska rade ovim sastancima je, ustvari, nepoštivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, a dužni su da poštuju Dejtonski mirovni sporazum. Izbjegavaju institucije BiH, izbjegavaju saradnju sa institucijama BiH, sa Predsjedništvom BiH. Evo, recimo, konkretno Predsjedništvo BiH predstavlja Bosnu i Hercegovinu i oni ukoliko žele da razgovaraju sa BiH ozbiljno o rješavanju svih pitanja, pa i otvorenih pitanja, treba da razgovaraju sa Predsjedništvom. Oni to izbjegavaju i onda su izmislili formulu po kojoj opet ne prepoznaju BiH, da govore sa tzv. predstavnicima naroda. Kod nas ne postoje niti predsjednici niti predstavnici naroda. Kod nas u BiH, kao i u svakoj državi, građani i konstitutivni narodi i oni koji ne pripadaju ni jednom od konstitutivnih naroda i svi smo mi predstavljeni kroz institucije Bosne i Hercegovine.
Šefik Džaferović, 27.10.2021.
S tim u vezi, Istinomjer podsjeća na apelaciju koju je tadašnji član Predsjedništva BiH Alija Izetbegović podnio Ustavnom sudu BiH 1998. godine, a zahtjev se odnosio na ocjenu usaglašenosti Ustava FBiH s Ustavom BiH. Ustavni sud BiH utvrdio je da članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine nisu zamišljeni kao predstavnici konstitutivnih naroda, već građana, te se u odluci br. U5/98 iz 2000. godine navodi da članove Predsjedništva BiH ne biraju pripadnici samo jednog naroda, već svi građani u njihovoj izbornoj jedinici.
Striktna identifikacija teritorija sa određenim, etnički definiranim članovima institucija BiH s ciljem predstavljanja određenih konstitutivnih naroda, nije istinita čak ni za odredbe o sastavu Predsjedništva propisane člankom V, prva alineja: “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji je svaki izabran izravno s teritorija Federacije, i jednog Srbina, izravno izabrana s teritorija Republike Srpske.” Pri tome se ne smije zaboraviti da srpskog člana Predsjedništva, na primjer, nisu izabrali samo birači srpske nacionalnosti, već svi građani Republike Srpske, sa ili bez posebne etničke pripadnosti. Prema tomu, on ne predstavlja niti Republiku Srpsku kao entitet, niti isključivo srpski narod, već sve građane izborne jedinke Republike Srpske. Isto vrijedi i za bošnjačkog i hrvatskog člana koji se biraju sa teritorija Federacije.
Djelimična odluka Ustavnog suda BiH
U nastavku odluke navodi se da “na sličan, ali nikako identičan način, članak IV/1. Ustava BiH propisuje da se Dom naroda sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba) koji su “birani“ (sic!), prema podtočki (a), od hrvatskih i bošnjačkih delegata u Domu naroda Federacije, dok delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske.”
Ako se izuzme razlika da ih biraju parlamentarna tijela entiteta, a ne izravno, glasovanjem naroda, kao članove Predsjedništva BiH, Sud uočava upadljivu razliku u tome da srpske delegate bira Narodna skupština bez ikakvih razlika po etničkim linijama. Ova odredba, stoga, sadrži ustavnu garanciju da članovi Narodne skupštine ne-Srbi imaju ista prava kao i članovi Srbi da sudjeluju u izboru pet srpskih delegata u Domu naroda BiH. Dakle, ne postoji striktan jednoobrazan model etničkog zastupanja koji je temelj ovih odredbi Ustava BiH. Da je to bila namjera ustavotvoraca, oni ne bi ove izborne procese propisali drugačije.
Djelimična odluka Ustavnog suda BiH
U tački 67. spomenute odluke navodi se da se “isto može zaključiti i iz sastava Zastupničkog doma BiH.”
Ponovno se dvije trećine, od 42 člana ovaj put, biraju sa teritorija Federacije, jedna trećina sa teritorije Republike Srpske. Međutim, ove odredbe ne propisuju etničku pripadnost kandidata, i u stvarnosti, na zadnjim općim izborima 1998. godine, bilo je članova Bošnjaka koji su bili izabrani sa teritorija Republike Srpske i članova Srba koji su bili izabrani sa teritorija Federacije. S obzirom da se izvjestan broj ministara imenuje sa teritorija Federacije ili Republike Srpske prema članku V/4. (b), dok određene članove Ustavnog U 5/98-III 25 1. srpanj 2000. godine suda biraju odgovarajuća parlamentarna tijela entiteta prema članku VI/1. (a), sve te odredbe ne pokazuju ništa drugo već činjenicu da ili teritorij ili određene institucije entiteta služe kao pravna ishodišna točka za izbor članova institucija BiH. Ovo je, opet, očigledno za ministre koje, konačno, bira Zastupnički dom BiH koji, zasigurno, ne predstavlja samo jedan, dva, pa ni sva tri konstitutivna naroda, već sve građane BiH bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.
Djelimična odluka Ustavnog suda BiH
Naposljetku, Ustavni sud Bosne i Hercegovine navodi:
Naravno, ne može se osporiti, iz ove detaljne analize institucionalnih struktura institucija BiH, da su svim trima konstitutivnim narodima, na nešto različite načine, dana posebna kolektivna prava glede njihovog zastupanja i sudjelovanja u institucijama BiH. U krajnjoj analizi, međutim, zasigurno ne postoji specifičan model etničkog zastupanja koji je temelj odredbi o sastavu institucija BiH i odgovarajućih izbornih mehanizama, koji bi, regulirajući sastav institucija BiH, dozvolio poopćujući zaključak da Ustav BiH predstavlja teritorijalnu raspodjelu konstitutivnih naroda na razini entiteta. Dakle, taj institucionalni sustav sigurno ne iskazuje niti pruža ustavnu podlogu da se podrži teritorijalna raspodjela konstitutivnih naroda na razini entiteta.
Djelimična odluka Ustavnog suda BiH
Podsjećamo i na činjenicu da Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži termin “predstavnici naroda”, već isključivo “iz reda naroda”, što ističe i profesor Ustavnog prava i bivši sudija Ustavnog suda BiH Kasim Trnka.
U Dejton nije slučajno unesena odredba da građani biraju tri člana Predsjedništva BiH od kojih je jedan bošnjačke, jedan srpske, a jedan hrvatske nacionalnosti. Niko nije rekao predstavnici tih naroda, već „iz reda“. Tada se mislilo da to treba pokazati da kandidat koji je jedne nacionalnosti može uživati i podršku drugih naroda, da nije isključivo vezan isključivo za svoj nacionalni korpus i da bi time trebala početi reintegracija Bosne i Hercegovine.
Kasim Trnka, 3.10.2021.
I naš partnerski protal Faktograf.hr bavio se sličnom temom u analizi “Milanovićeva teza o “predstavnicima naroda” u BiH je pogrešna” u vezi tvrdnje predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića koji je u priopćenju nakon sastanka sa Miloradom Dodikom koristio termin “predstavnik naroda”.
S obzirom na spomenutu odluku Ustavnog suda BiH, ali i na činjenicu da Ustav BiH ne sadrži termin “predstavnici naroda”, Istinomjer će tvrdnju Šefika Džaferovića da “kod nas ne postoje niti predsjednici niti predstavnici naroda” ocijeniti istinitom.
(Istinomjer.ba)