Gostujući u podcastu STAV-a 10. augusta 2026. godine, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Semir Efendić govorio je o presudi Kovačević, privatizaciji Fabrike duhana Sarajevo, kulturnom naslijeđu i SIPA-i, pritom iznoseći niz netačnih tvrdnji.
Govoreći o presudi po tužbi Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine, Efendić je ustvrdio da su žalbe na Evropskom sudu za ljudska prava rijetkost.
Dakle, ne može nam niko reći da su odluke Europskog suda za ljudska prava bile tako banalne u prvom stepenu, jer se rijetko i dešava uopće žalba na takve odluke, da je tako velika greška naprevljena.
Semir Efendić, 10.8.2026.
Na Evropskom sudu za ljudska prava ne postoji formalan žalbeni postupak. Strane u postupku umjesto toga mogu, u izuzetnim slučajevima, zahtijevati da se predmet ponovo razmotri pred Velikim vijećem Suda. Sam Sud naglašava da se namjerno radi o ograničenom postupku koji se provodi samo u izuzetnim slučajevima, a ne o redovnoj proceduri. Od uvođenja ove procedure 1998. godine, Veliko vijeće prihvatilo je na razmatranje oko 5% zahtjeva koji su mu upućeni.
Predmet Slavena Kovačevića, koji je tužio BiH u augustu 2022. godine, jedan je od takvih slučajeva. Naime, Kovačević je tužio Bosnu i Hercegovinu tvrdeći da su izborna pravila za Dom naroda i Predsjedništvo BiH diskriminatorna jer mu, zbog etničke pripadnosti i mjesta prebivališta, nisu omogućila da glasa za kandidate po svom izboru. Sud je prvobitno presudio u korist Kovačevića, utvrdivši da je BiH prekršila zabranu diskriminacije iz Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Međutim, Sud je prihvatio razmotriti slučaj pred Velikim vijećem nakon prigovora BiH. Nakon razmatranja, tužba Slavena Kovačevića je odbačena. Sud je utvrdio da je Kovačević tokom postupka vrijeđao druge strane u postupku, kao i Sud i sudije, te pokazao nepoštovanje prema ovoj instituciji. U presudi se navodi da je aplikaciju podnio s ciljem izmjene ustavne i izborne strukture Bosne i Hercegovine, a ne radi zaštite svojih ličnih prava, zbog čega je ona odbačena jer Kovačević nije uspio dokazati da je lično žrtva diskriminacije.
Komentirajući zahtjev BiH da se predmet preispita pred Velikim vijećem Suda, Efendić je ustvrdio da bi presuda u korist Kovačevića uvela jednakost u BiH.
I sigurno je Trojka ta koja je zajedno sa SNSD-om i HDZ-om poništila presudu koja je bila velika šansa za BiH, koja je trebala da uvede jednakost u odnos na ove velike dejtonske diskriminacije koje mi imamo unutar našeg sistema.
Semir Efendić, 10.8.2026.
Međutim, kao što je i sam Sud naglasio u presudi Velikog vijeća, stavovi slični Efendićevim upravo su jedan od razloga zbog kojih je aplikacija odbačena. Sud se bavi zaštitom ljudskih prava prema Konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a ne direktno ustavima pojedinih država. Sud je zaključio da je Kovačević aplikaciju podnio kako bi promijenio ustavni i izborni sistem, a ne zato što je lično diskriminiran, te ju je zbog toga odbacio.
Isto tako, presude ovog Suda jesu obavezujuće za sve strane u postupku, ali Sud nema mehanizme da ih sam provodi. Da sama presuda ne bi nužno dovela do promjene Ustava i izbornog sistema pokazuje i ranija presuda u slučaju Sejdić–Finci. Iako je Sud još 2009. godine presudio u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija, Bosna i Hercegovina do danas nije provela presudu i izmijenila diskriminatorne dijelove Ustava.
Govoreći o premijerskom mandatu Fadila Novalića, Efendić je ustvrdio da je u tom periodu, po diktatu međunarodne zajednice, usvojena Reformska agenda u kojoj piše da Vlada treba prodati Fabriku duhana Sarajevo i Sarajevo osiguranje.
Posjetit ću samo na slučaj Fabrike duhana Sarajevo. Ona je bila zahtjev međunarodne zajednice. Tačno u reformskoj agendi koja je izdiktirana u prvom mandatu Fadlu Novaliću i njegove vlade, pisalo je da vlada treba da proda većinske udjele u fabrici Duhana Sarajevo i Sarajevo osiguranje.
Semir Efendić, 10.8.2026.
Istinomjer je već ocijenio sličnu Efendićevu tvrdnju. Vlada FBiH dala je saglasnost na Reformsku agendu za period 2015–2018. godine 27. jula 2015. godine. Ipak, u Reformskoj agendi ne piše da Vlada FBiH treba prodati svoj udio u Fabrici duhana Sarajevo i Sarajevo osiguranju. Naprotiv, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevo osiguranje u ovom se dokumentu ne spominju, ali je kao jedna od aktivnosti navedena „privatizacija privrednih društava s manjinskim udjelom Vlade FBiH“.
Agenda je predviđala podjelu javnih preduzeća na održiva i neodrživa te izradu programa njihovog restrukturiranja, privatizacije ili likvidacije. Federacija BiH imala je 39,91% dionica u Fabrici duhana Sarajevo, dok u Sarajevo osiguranju još uvijek ima 45,5% dionica.
Prijedlog o prodaji vladinih udjela u Fabrici duhana Sarajevo pojavio se prije usvajanja Reformske agende. Naime, Vlada FBiH još je 2008. godine utvrdila „Politiku privatizacije državnog kapitala u Federaciji Bosne i Hercegovine“, kojom je predložena prodaja dionica FDS-a na berzi. Ova fabrika prodana je 2016. godine, a s radom je prestala 2022. godine.
Kao neistinite ocijenili smo i druge dvije tvrdnje iz ovog gostovanja. Efendić je, govoreći o tome da li kulturno naslijeđe pripada pojedinim narodima ili državi, ustvrdio da u Srbiji nema stećaka. Kao što je navedeno u tekstu Istinomjera, rasprave o tome kome pripada kulturno naslijeđe bespredmetne su. Međutim, Efendićeva tvrdnja je neistinita. Na području današnje Srbije nalazi se više nekropola stećaka, od kojih su tri pod zaštitom UNESCO-a.
Govoreći o pokušajima hapšenja Milorada Dodika, Efendić je izjavio da postoji zakonska mogućnost da tužilac direktno angažuje Specijalnu jedinicu SIPA-e bez saglasnosti direktora ove agencije. Međutim, Zakonom o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu nije predviđena takva mogućnost i izričito se navodi da korištenje Jedinice za specijalnu podršku odobrava direktor.
(Istinomjer.ba)