Svjedoci smo čestih polemika oko konstitutivnost i ravnopravnost naroda i narodnosti u BiH, a s tim u vezi i zastupljenosti i nazivima jezika kojima se govori u Bosni i Hercegovini. Komentirajući podnošenje zahtjeva za ocjenu ustavnosti odredaba kantonalnih ustava u entitetu Federacija BiH, zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma PSBiH, Mladen Bosić izjavio je da “srpski jezik nije spomenut u pet kantona u FBiH”, te da postoje dvostruki aršini kada se polemiše o nazivu “bošnjački jezik” kada je u pitanju korištenje ovog termina u RS i ostalim kantonima u FBiH, koji također u svom ustavu sadrže ovaj nepostojeći naziv. Pregledali smo svih 10 kantonalnih ustava kako bismo provjerili Bosićeve navode.
Ovo se odnosi na situaciju da uopšte nema srpskog jezika u ovih 5 kantona. Srpski jezik nije spomenut kao jezik konstitutivnog naroda. I ja zato tražim da se on uvede, pa makar se zvao i jezik kojim govori srpski narod, a ne srpski jezik.
(Mladen Bosić, 27.02.2018.)
Uvidom u kantonalne ustave utvrdili smo da Bosićeve tvrdnje o nezastupljenosti srpskog jezika u FBiH nisu u cijelosti tačne. Naime, u ustavima Posavskog kantona, Zapadnohercegovačkog i Kantona 10 piše:
“Službeni jezici Županije su hrvatski i bošnjački jezik. Službeno pismo je latinica”.
U Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona piše: “Službeni jezici Kantona su bosanski i hrvatski jezik.”
Amandmanima na Ustav Srednjobosanskog kantona izvršena je svojevrsna korekcija ravnopravnosti, te su raniji izrazi “hrvatskog i bošnjačkog naroda, kao i ostalih građana BiH”, i riječi: “bošnjačkog i hrvatskog naroda, kao i ostalih građana Bosne i Hercegovine” zamjenjeni riječima: “bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda, kao konstitutivnih naroda, skupa s ostalima i građani Srednjobosanskog kantona”, a službeni jezici u ovom kantonu sada su: srpski, bosanski i hrvatski jezik.
Dakle, tačno je da se srpski jezik ne spominje u ukupno 4 kantona.
Na nedavno održanoj pres konferenciji Mladen Bosić je, između ostalog, prokomentarisao i pitanje upotrebe nepostojećeg naziva “bošnjački jezik”. Bosić smatra da se navedeno problematizira samo u kontekstu RS-a, a sporni termin “bošnjački jezik” piše, i toleriše se, u pojedinim ustavima kantona u FBiH.
Ove Bosićeve tvrdnje su tačne. U 3, od ukupno 10 kantonalnih ustava piše “bošnjački jezik”, i to u Ustavu Posavskog kantona, Ustavu Zapadnohercegovačkog kantona i Ustavu Kantona 10.
Istini za volju, u javnosti nismo imali priliku često čuti zvanična negodovanja vezana za korištenje izraza “bošnjački jezik” u FBiH, kao što je to slučaj sa RS.
Podsjećamo, odlukom Ustavnog suda FBiH iz 1998. godine utvrđeno je da su termini službeni jezici kantona “hrvatski i bošnjački jezik”, u suprotnosti sa članom I. 6. (1) Ustava Federacije, obzirom da su bosanski i hrvatski jezik službeni jezici Federacije BiH. Takođe, Ustavni sud FBiH u istoj odluci proglasio je neustavnom i upotrebu termina “županija”, ali i ovaj se termin i dalje koristi.
Ipak, ovo nije spriječilo zamjenika predsjedavajućeg Zastupničkog doma PSBiH, Mladena Bosića da kao primjer “uređenosti” ove problematike navede Ustav RS:
Koliko znam u RS je to pitanje naziva jezika u Ustavu RS riješeno tako što se kaže da su zvanični jezici u RS jezici kojim govore Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Zbog ovih vještačkih sukobljavanja oko naziva jezika takva je formulacija u Ustavu RS. Ja govorim srpskim, bošnjačkim jezikom govore Bošnjaci, ali nemam ništa protiv da svako svoj jezik zove kako misli da treba i da mu u dokumentima stoji naziv njegovog jezika. Ja sam liberalan po tom pitanju.
(Mladen Bosić, 27.02.2018.)
Tačno je da u Ustavu RS stoji formulacija: “Službeni jezici Republike Srpske su: jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma su ćirilica i latinica”, ali netačna je tvrdnja da je pitanje jezika u RS riješeno. Jedan od očitih primjera diskriminacije i postojanja ovog gorućeg problema je činjenica da se u đačke knjižice, učenicima bošnjačke nacionalnosti u RS, umjesto predmeta bosanski jezik upisuje “jezik bošnjačkog naroda”. Ako se ovim htio ispoštovati Ustav RS, logično pitanje, koje se nameće je zašto onda u knjižicama ne piše i “jezik srpskog naroda” umjesto ”srpski jezik”. Povodom ovih jezičkih nesuglasica nedavno je intervenirala i misija OSCE-a u BiH.
Naš stav je jasan od samog početka – jezik bošnjačkog naroda je bosanski jezik. Ustavni sud BiH je to potvrdio navodeći da konstitutivni narodi imaju pravo da nazovu svoj jezik onako kako to žele.
Misija apelira na vlasti Republike Srpske da riješe to pitanje što je prije moguće tako što će priznati bosanski jezik, kao što su to vlasti činile mnogo godina.
(Bruce Berton, šef Misije OSCE-a u BiH, 24.01.2018.)
Uz podsjećanje da su zvanični jezici države Bosne i Hercegovine bosanski, srpski i hrvatski, te konstataciju da su problemi oko naziva i zastupljenosti jezika u BiH isključivo političke, nikako lingvističke prirode, izjave Mladena Bosića, o jezičkim i ustavnim zavrzlamama dobijaju ocjenu poluistinito.
(Istinomjer.ba)