Neophodna izgradnja sistemskih rješenja i prepoznavanje femicida kao posebnog krivičnog djela

Iako se u Bosni i Hercegovini sve češće dešavaju slučajevi najekstremnijeg nasilja nad ženama, gdje je počinilac najčešće partner, a koji nerijetko završe i ubistvom, nadležni su uradili malo ili gotovo ništa da zakonski klasifikuju ove slučajeve kao femicid. Posljednji slučaj ubistva žene, Edine Odobašić iz Bihaća, koje je izvršio njen suprug, ponovo je stavio fokus na ovaj problem.

Prepoznavanje femicida kao posebnog krivičnog djela, koje se razlikuje od drugih oblika ubistva, jer se radi o rodno povezanim ubistvima žena samo zato što su žene, noviji je pojam u većini zemalja svijeta. Zakonski je prepoznat u nekoliko država Latinske i Južne Amerike, poput Argentine, Venecuele, Kolumbije, Ekvadora, El Salvadora, Gvatemale, Meksika, Nikaragve, Paname, Paragvaja, Perua, Bolivije i Urugvaja, dok nijedna država članica Evropske unije (EU) nema zakonsku definiciju femicida, iako neke EU zemlje prepoznaju rodne motive iza ubistava žena u svojim zakonima, naprimjer – zbog mržnje na temelju njenog spola.

Iako postoje određeni međunarodni dokumenti koji sadržavaju mehanizme za zaštitu žena, poput Konvencije Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, poznatije kao Istanbulska konvencija, koju je ratificiralo 37 evropskih država (u međuvremenu se Turska povukla iz ove konvencije), oni se u praksi ne primjenjuju u potpunosti, a mnoge evropske zemlje i dalje bilježe velik broj ubistava i pokušaja ubistava žena.

Tako je u susjednoj Hrvatskoj, gdje se u posljednjih nekoliko godina bilježi porast ubistava žena, Vlada ove zemlje odbila prijedlog da se femicid uvrsti u Kazneni zakon navodeći da “iskazuje potpuno povjerenje u hrvatsko sudstvo da će cijeniti činjenicu da je počinitelj postupao motiviran mržnjom na temelju spola kao otegotnu okolnost”.

U Srbiji se također bilježi velik broj ubistava i pokušava ubistava žena, a iako je, prema ocjenama stručnjaka/inja, “zakonska regulativa posljednjih godina poboljšana, i dalje postoji problem primjene tih zakona, pa je nasilje prema ženama u Srbiji još veoma rasprostranjeno”.

Ni u Crnoj Gori situacija po ovom pitanju nije bolja, a kako ne postoji zvanična statistika, Centar za ženska prava vodi ovu vrstu evidencije na osnovu medijskih izvještaja, a podaci pokazuju da je “za nešto više od dvije decenije u Crnoj Gori bilo najmanje 87 femicida”.

S obzirom na činjenicu da femicid nije univerzalno definisana pravna kategorija, pa samim tim ni pravosuđe Bosne i Hercegovine ne poznaje ovaj termin niti je moguće pronaći zvanične podatke o broju slučajeva ubistva ili pokušaja ubistva žena, ti podaci najčešće dolaze iz medija. Prema podacima do kojih je došla Agencija za ravnopravnost spolova BiH, u periodu od 2015. do 2020. godine ubijeno je 56 žena, dok je tokom 2022. godine ubijeno bar osam žena.

Kada se govori o ovim slučajevima, veliki broj medija pristupa izvještavanju na senzacionalistički način te koristi termine kojima se umanjuje ozbiljnost zločina i na taj način relativizira nasilje nad ženama, na što je upozorio i naš partnerski portal za provjeru činjenica Raskrinkavanje.ba u više navrata (1, 2, 3).

Iako zakoni u BiH predviđaju mjere zaštite ženama žrtvama nasilja, te se mjere ne sprovode u praksi, a bh. zakonodavstvo ovakve slučajeve ubistva, ili pokušaja ubistva, ne tretira kao femicid ili pokušaj femicida, već se počiniocima najčešće izriču blaže kazne, uz olakšavajuće okolnosti. Ovo je u razgovoru za RSE potvrdila i pravnica u savjetovalištu za žene i djecu žrtve nasilja u fondaciji Udružene žene “Duga” iz Banjaluke Lana Jajčević, istakavši da “femicid kao takav nije pravno definisan u pravosuđu Bosne i Hercegovine ni na jednom nivou, pa se počiniocima ovakvih zločina izriču blaže kazne”.

Kada je u pitanju teško ubistvo, odnosno femicid-ubistvo supruge, koje je nastalo u najvećem broju slučajeva kao rezultat dugotrajnog trpljenja nasilja, tu imamo situacije da sudovi to kvalificiraju kao nasilje u porodici jer je blaža kazna, a ne kao teško ubistvo, za šta je moguća kazna zatvora i do 45 godina. (…) Adekvatnim kaznama sigurno bismo doveli do smanjenja, ali se nasilje ne bi iskorijenilo. Definitivno, kod nas se zakoni ne primjenjuju, kazne su preblage, a mi stalno ‘usavršavamo’ pravni okvir dok primjena zakona i propisa stvara probleme.

Lana Jajčević, 5.8.2022.

Osim što ovo pitanje nije zakonski uređeno, problem predstavljaju i neadekvatne reakcije nadležnih, ali i okoline, a u ovom slučaju problem je i pasivnost, odnosno nedostatak političke volje.

“Dostupni podaci dovoljno dobro ilustruju da je femicid jedan od čestih oblika preuranjenih prekida života za žene u BiH. Bez obzira što kompletni podaci o femicidu nisu dostupni, jasno je da je femicid jedan od izazova u Bosni i Hercegovini. (…) Prema dostupnim medijskim izvještajima u BiH, stiče se dojam da je najčešći oblik femicida u BiH ubistvo koje počini trenutni ili bivši partner žrtve. Ono što posebno zabrinjava su informacije koje pokazuju da femicid nije incident, već je posljedica dugotrajne izloženosti raznim oblicima nasilja od strane istog počinioca. Na takav zaključak upućuju izjave osoba iz okruženja koje su često navodile da su znale za nasilje”, ističe stručnjak za ljudska prava, ravnopravnost spolova i vladavinu prava Adnan Kadribašić u biltenu Atlantske inicijative o femicidu.

Šta kaže analiza sudske prakse u BiH?

AIRE centar je 2022. godine objavio dokument pod nazivom “Analiza prakse sudova u procesuiranju femicida i pokušaja femicida u Bosni i Hercegovini”. Ovom analizom obuhvaćeni su krivični predmeti od početka 2017. godine, koji su bili pravosnažno okončani do 30. juna 2021. godine i odnosili se na krivična djela u kojima su izvršioci muškarci, a žrtve žene, a koja su kvalifikovana kao ubistvo, teško ubistvo, pokušaj ubistva, pokušaj teškog ubistva ili nasilje u porodici sa smrtnim ishodom.

U analizi se navodi da je najveći broj krivičnih djela izvršen u domu žrtve, “što potvrđuje rezultate prethodnih istraživanja o nasilju prema ženama, koja pokazuju da je za ženu najnebezbjednije mjesto upravo njen dom”, dok je “čak 20,6% krivičnih djela izvršeno na radnom mjestu žrtve, što pokazuje veliku drskost i bezobzirnost učinioca, kao i povećanu društvenu opasnost izvršenih krivičnih djela”. Pored toga, učinioci su “na različite načine izvršavali najteža krivična djela” i “načini izvršenja u većini slučajeva pokazuju veliku brutalnost i svirepost prema žrtvi”.

U dijelu ove analize, u kojem se govori o broju djece osoba koje su učinila krivična djela,iz ispitivanog uzorka navodi se da je od ukupnog broja djece (67) čiji su očevi počinili neko od spomenutih krivičnih djela, 15 djece bilo maloljetno (22,4%), “što, pored ostalog, potvrđuje da su i djeca u vrijeme svog odrastanja izložena porodičnom nasilju i gubitku roditelja, ali i da je opasnost od transgeneracijske transmisije nasilja izrazito velika, zbog čega je neophodno da jedan od glavnih političkih prioriteta države bude preventivno djelovanje i sprečavanje rodno zasnovanog nasilja”.

Zašto je bitno prepoznati femicid kao posebno krivično djelo, kao i značaj Istanbulske konvencije za BiH?

Cilj Istanbulske konvencije, kao najdalekosežnijeg međunarodnog sporazuma koji se bavi ovom temom, jeste “nulta tolerancija na ovaj oblik nasilja”, koja, kao takva, “predstavlja veliki korak prema sigurnijoj Evropi i šire”, a okosnicu ove konvencije čine sprečavanje nasilja, zaštita žrtava i krivično gonjenje prijestupnika. Bosna i Hercegovina je 2013. godine postala šesta zemlja članica Vijeća Evrope koja je ratificirala Konvenciju, čime se obavezala “na poduzimanje zakonodavnih i drugih mjera radi osiguranja pravnog, institucionalnog i organizacionog okvira za prevenciju nasilja nad ženama, zaštitu žrtava nasilja te kažnjavanje počinitelja nasilja”.

Kako se navodi na zvaničnoj web stranici Agencije za ravnopravnost spolova BiH, “po svojoj prirodi, ovaj akt ne mora biti direktno primjenjiv u državama potpisnicama, ali zahtijeva posebno prilagođavanje zakonskih i institucionalnih okvira država potpisnica radi njene uspješne implementacije”.

Iako je BiH još 2013. godine ratifikovala ovu konvenciju, Vijeće ministara BiH je tek 2015. godine donijelo Odluku o usvajanju Okvirne strategije za provedbu Istanbulske konvencije za period 2015 – 2018, a obaveze, osim državnih, imaju i entitetski resori.

Ipak, informacije o aktivnostima poduzetim u posljednjih nekoliko godina ukazuju na to da je dolazilo do određenih opstrukcija u radu iako su se provodile određene aktivnosti u cilju smanjenja nasilja i bolje zaštite žena od nasilja.

Tako je nakon formiranja Odbora za praćenje provođenja i izvještavanje po Istanbulskoj konvenciji i femicidu u Bosni i Hercegovini 2019. godine zabilježeno negodovanje institucija iz Republike Srpske zbog toga što je formiranje ovog odbora, kako su naveli, “zadiranje u nadležnosti Republike Srpske”.

Na zvaničnoj web stranici Agencije za ravnopravnost spolova BiH može se pronaći informacija da su u posljednjih nekoliko godina u više navrata održani sastanci ovog odbora, a iz ove agencije i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BIH istakli su 2020. godine da “Bosni i Hercegovini predstoji još mnogo zadataka u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja kroz usklađivanje zakonske regulative, standarda i pozitivne prakse zaštite i prevencije kako unutar BIH, tako i sa standardima postavljenim Istanbulskom konvencijom”.

Kada je u pitanju državni nivo, aktuelni, ali, sudeći prema preliminarnim rezultatima ovogodišnjih Općih izbora, i budući državni zastupnik Saša Magazinović oglasio se sredinom oktobra ove godine na zvaničnom Facebook profilu ovim povodom te je istakao da će definisanje femicida kao posebnog krivičnog djela s posebnim kaznama biti prvi zakonski projekat na kojem će raditi “u novom mandatu, zajedno sa organizacijama za zaštitu ženskih prava”, te je dodao da je “do sada vlast ignorisala i pitanja i inicijative” na ovu temu.

Da je ova tvrdnja tačna, svjedoči i arhiva poslaničkih pitanja i odgovora na zvaničnoj web stranici Parlamentarne skupštine BiH, gdje je moguće pronaći poslaničko pitanje zastupnika Magazinovića upućeno ministru pravde BiH Josipu Grubeši o tome da li je u dosadašnjem razmatranju izmjena Krivičnog zakona BiH femicid tretiran kao krivično djelo. Odgovor Ministarstva pravde BiH, odnosno ministra Grubeše, nije moguće pronaći, a kako je Magazinović ustvrdio i tokom gostovanja na N1 televiziji 18. oktobra 2022. godine, spomenuto ministarstvo “ignorisalo je ovu temu”.

Magazinović je tokom gostovanja na N1 istakao važnost definisanja femicida kao zasebnog krivičnog djela, ali je naglasio i važnost prevencije ovakvih krivičnih djela kroz multidisciplinarni pristup i uključivanje što više aktera kako bi se postigao određeni pomak.

Iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH istakli su za Istinomjer da su “od ratifikacije Istanbulske konvencije uloženi značajni napori na usaglašavanju pravnog okvira u oblasti rodno zasnovanog nasilja”, te dodaju da je “Krivični zakon RS uveo izvjestan broj novih krivičnih djela u cilju provedbe Istanbulske konvencije, uključujući genitalno sakaćenje žena, prisilnu sterilizaciju, proganjanje, seksualno uznemiravanje i prisilni brak” kao i da je “u fazi Nacrta Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije BiH koji će biti usklađen sa Istanbulskom konvencijom”. U svom odgovoru, iz ove agencije ističu i da”u narednom periodu, Agencija planira nastavak rada i otvaranje dodatnih kriznih/referentnih centara u skladu sa standardima Istanbulske konvencije”.

Federalna zastupnica Miomirka Melank istakla je nedostatke Krivičnog zakona FBiH kada je u pitanju nasilje nad ženama i djecom te je u saopćenju objavljenom na zvaničnoj web stranici Naše stranke navela da je ova stranka u Parlamentu Federacije BiH uputila 43 amandmana na ovaj zakon. Ipak, prema njenim riječima, sve amandmane blokirala je vladajuća koalicija.

Nakon skoro decenije pritisaka, Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije BiH usvojen je 27. aprila 2022. na 32. redovnoj sjednici Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH. Termin ‘femicid’ nije uvršten, odbacila ga je Komisija Ministarstva pravde. Pored Nacrta, sa 74 glasa za, bez glasova protiv i bez uzdržanih, usvojen je Zaključak da se zadužuje predlagač da do kraja petog mjeseca 2022. godine obavi javnu raspravu. Tako bi se Prijedlog zakona našao na sjednici u junu.

Do kraja petog mjeseca nije obavljena javna rasprava. Nacrt nije stigao do Doma naroda. Predlagač, ministar pravde Mato Jozić nije ispunio obećanje da će biti usvojene izmjene Krivičnog zakona u mandatu ovog Predstavničkog doma. Izmjene Krivičnog zakona propale su za ovu, kao i za osam prethodnih godina vlasti nacionalnih stranaka u Federaciji BiH.

Od samog početka mandata je Klub Naše stranke sa ukupno 43 amandmana pokušao da izvrši usklađivanje Krivičnog zakona sa međunarodnim konvencijama, Lanzerote i Istanbulskom, da se pooštre kazne za teška kaznena djela protiv života i nedjela spolne prirode nad djecom i ženama, da se uvedu nova krivična djela kao što je spolno uznemiravanje i femicid.

Miomirka Melank, 14.10.2022.

Iz Gender centra FBiH istakli su za Istinomjer da su Zastupnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine usvojili Nacrt novog zakona o zaštiti od naislja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine u cilju usklađivanja sa Konvencijom Vijeća Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

S druge strane, kada je u pitanju entitet Republika Srpska, kao što je već ranije navedeno, odbija se učešće u radu Odbora formiranog na nivou države Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da, prema zaključku Vlade Republike Srpske, nije bilo “ustavnog osnova za osnivanje Odbora”, te Gender centar RS direktno provodi sve aktivnosti koje proizlaze iz Istanbulske konvencije. Iako je izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti od nasilja iz 2019. godine u RS zaštita žrtve podignuta na viši nivo, a usvojena je i Strategija za suzbijanje nasilja u porodici Republike Srpske i poduzet niz drugih aktivnosti, postavlja se pitanje da li je i slučajeve gdje su ugroženi sigurnost i život žena neophodno politizirati i u prvi plan stavljati politička prepucavanja.

“Kao oblik i posljedica rodno zasnovanog nasilja, pristup femicidu morao bi se bazirati na obavezama država koje proizlaze iz ključnih dokumenata u oblasti ljudskih prava”, ističe Adnan Kadribašiću u biltenu Atlantske inicijative, te dodaje:

U tom smislu, države članice bi morale da sa dužnom pažnjom pristupe zaštiti žena, prevenciji i gonjenju počinilaca femicida te poduzmu neophodne institucionalne reforme da se unaprijedi prevencija femicida, da osiguraju pravnu zaštitu, podršku i obeštećenje žrtvama nasilja nad ženama. U biti, ovo se može podvesti pod četiri ključne obaveze (4P) svake države članice, što je potvrđeno i u Istanbulskoj konvenciji: prevencija, zaštita, gonjenje počinilaca i integrirane politike. U tom smislu femicid se ne može posmatrati odvojeno od općih napora koje države poduzimaju u vezi s nasiljem nad ženama i nasiljem u porodici.

Adnan Kadribašić, Bilten Atlantske inicijative o femicidu, 2022. godina

Kako se navodi u dokumentu “FEMICID i mehanizmi za prevenciju u slučaju Bosne i Hercegovine” Helsinškog parlamenta građana Banjaluka, “bitno je shvatiti da uzrok femicida, kao ni nasilja nad ženama, nisu ni siromaštvo, ni obrazovni nivo, ni zloupotreba opojnih sredstava ili drugi problemi mentalnog zdravlja, a ni postojanje nelegalnog oružja – što se u BiH često navodi kao odgovor na visoku stopu nasilja – budući da se istovremeno ne dešava i zabrinjavajući broj drugih ubistava”.

Evidentno je da je, osim potrebe da pojam “femicid” postane dio zakonodavstva, potrebno istovremeno raditi kako na prevenciji femicida, tako i na edukaciji i samih građana/ki, koji mogu prijaviti nasilje kojem svjedoče, službenika/ica, kojima se svjedoci ili žrtve obrate tim povodom, ali i medija, koji bi o ovakvim temama trebali izvještavati na profesionalan način i uočiti da se radi o veoma ozbiljnom društvenom problemu, a ne senzaciji.

Posljednji događaji u BiH doveli su do protesta građana/ki u nekoliko bh. gradova, a nekolicina političkih aktera obećala je intenzivirati rad i poduzeti aktivnosti kada je tema sprečavanja i inkriminisanja femicida u BiH u pitanju. Ostaje da se vidi da li će bosanskohercegovačke vlasti u mandatnom periodu koji je pred nama konačno imati sluha i senzibiliteta kako bi se pristupilo izgradnji sistemskih rješenja u vezi s ovim problemom.

(Istinomjer.ba)