Igor Kalabuhov prvo je ustvrdio da je visoki predstavnik alibi za nerad bh. političara, a samo nekoliko dana kasnije ocijenio je da je visoki predstavnik zapravo prepreka u rješavanju spornih pitanja. Ipak, iz mandata visokog predstavnika proizlazi da je njegova uloga poticanje, a ne sprečavanje rada domaćih aktera i institucija.
Ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov gostovao je u programu Face TV-a 3. oktobra 2025. godine, gdje je govorio o tome šta bi se dogodilo da visoki predstavnik ode iz BiH te izjavio da je Ured visokog predstavnika (OHR) alibi za nerad domaćih političara.
Ja mislim da šteta i takozvanog, i sad i drugih visokih predstavnika i OHR-a u cjelini, jeste kao alibi za nerad bh. političara. Ako ima OHR, šta da rade svi političari?
Igor Kalabuhov, 3.10.2025.
Međutim, nekoliko dana kasnije, u izjavi za medije koju je RTRS prenio 6. oktobra, Kalabuhov je iznio suprotan stav, tvrdeći kako je visoki predstavnik prepreka za dogovor domaćih političara.
Ja sam sto posto siguran ako bi narodi u BiH, građani u BiH, političari u BiH, imali mogućnost sami da dogovaraju, oni bi postigli sporazum po svim pitanjima koja su bitna za ljude u BiH.
Igor Kalabuhov, 6.10.2025.
Suprotno tvrdnjama Kalabuhova, Ured visokog predstavnika ne predstavlja formalnu prepreku dogovoru i radu domaćih političara. Kao što je navedeno na web stranici OHR-a, osnovni koncept rada Ureda visokog predstavnika jeste promovisanje odgovornosti domaćih političara te djelovanje prema trenutku kada će domaći akteri preuzeti punu odgovornost.
Tako je visoki predstavnik nametnuo odluke koje su omogućile funkcionisanje institucija kulture od državnog značaja, nakon što bh. političari 30 godina nisu bili u stanju riješiti ovaj problem, ili odluke koje su omogućile isplatu duga kompaniji “Viaduct”, čime je spriječeno gomilanje troškova za kamate, kao i one koje su omogućile uvođenje novih izbornih tehnologija nakon što domaći akteri nisu usvojili državni budžet.
Uz to, odluke koje donosi visoki predstavnik često su privremene dok domaće institucije ne donesu trajna rješenja. Tako je u odluci kojom je omogućeno finansiranje institucija kulture visoki predstavnik zadužio Vijeće ministara BiH da u roku od 60 dana donese trajno rješenje, što se, međutim, nije dogodilo.
Također, u nametnutom Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom navodi se kako ostaje na snazi dok ne bude donesen zakon o državnoj imovini koji će riješiti ovo pitanje. U ranijem je periodu Parlamentarna skupština BiH usvajala dio odluka i zakona koje je nametao visoki predstavnik, naprimjer, Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine.
Kao što i proizlazi iz mandata visokog predstavnika, koji je dobio Dejtonskim mirovnim sporazumom, on nema ulogu sprečavanja dogovora i rada domaćih institucija i političara; naprotiv, visoki predstavnik ima ulogu poticanja njihovog rada. Zbog toga visoki predstavnik djeluje u trenucima kada domaći akteri nisu u stanju donijeti odluku ili kada su narušeni ustavnopravni poredak, sigurnost i provedba mira.
Zbog činjenice da je Igor Kalabuhov prvo ocijenio ulogu visokog predstavnika kao alibi za nerad domaćih političara, a potom ga nazvao preprekom u njihovom radu, njegove stavove ocjenjujemo nedosljednim.
(Istinomjer.ba)