Govoreći na pres-konferenciji povodom prve godine svog mandata, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić dotakla se i izjave američkog ambasadora u BiH Michaela Murphyja koji je rekao da je memorijal Kazani nepotpun jer ne sadrži imena svih žrtava, kao ni imena počinilaca zločina.
Spomen-ploča na Kazanima, gdje su tokom rata i opsade Sarajeva ubijani civili nebošnjačke nacionalnosti, otkrivena je 15.11.2021. godine. Ovaj potez podijelio je javnost. Jedan dio javnosti smatra da je sam čin podizanja spomenika žrtvama zločina koje su počinili zločinci iz “vlastitih redova” veliki napredak i jedan od rijetkih takvih primjera u BiH, dok drugi smatra da podizanje spomenika s tekstom koji ne daje naznaku o tome ko su bili počinioci ovog zločina predstavlja polovično rješenje i ne doprinosi u potpunosti istini i pomirenju. Objašnjavajući zašto na Kazanima nema imena Mušana Topalovića Cace, Karić je izjavila:
Na spomen-obilježju Kazani navedena su imena svih žrtava, koja smo mi dobili od Instituta za istraživanje nestalih. Dakle, to je zvanični podatak, koji smo dobili od Instituta. Druga crtica koju želim naglasiti jeste da ni na jednom spomeniku u Sarajevu, ni na Spomeniku djeci ubijenoj u opkoljenom Sarajevu, ni na Spomeniku žrtvama genocida u Srebrenici, ne piše ko je počinilac.
Benjamina Karić, 8.4.2022.
Kako je Istinomjer ranije pisao, u Bosni i Hercegovini ne postoje ni strategija ni vizija o tome kako bi se na prihvatljiv način riješilo pitanje memorijalizacije kao jednog od bitnih mehanizama tranzicijske pravde. BiH nema usvojenu strategiju tranzicijske pravde koja bi uredila i načine podizanja spomenika žrtvama. Stoga, mnogi memorijali i spomen-obilježja civilnim žrtava rata širom Sarajeva nemaju standardiziran tekst, već su različiti, s čestim navođenjem žrtava i počinilaca zločina. U Kantonu Sarajevo ih, prema istraživanju Udruženja za društvena istraživanja i komunikaciju (UDIK), ima 270, u raznim oblicima.
Dosadašnje iskustvo i analiza pokazali su da su na području BiH izgrađeni razni oblici memorijala koji su okarakterisani kao spomenici. Tako, kada govorimo o spomen-obilježjima, moramo naglasiti da to nisu isključivo spomenici, odnosno veća geometrijska tijela od mermera ili kamena, nego da se tu radi i o manjim ili većim pločama (metalnim, mermernim, kamenim i sl), skulpturama, krstovima/križevima, spomen-česmama, fontanama, muzejima, spomen-sobama, mostovima, šehidskim nišanima, mezarjima/grobljima, spomen-kompleksima.
Edvin Kanka Ćudić, 10.12.2016.
U publikaciji In Memoriam Centar Sarajevo (1992 – 1995), koju je objavilo Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije 2016. godine, te u fotogaleriji Radija Slobodna Evropa, možemo vidjeti neke primjere onoga što piše na sarajevskim memorijalima i spomen-pločama stradalim civilima tokom opsade grada 1992 – 1995.
U općini Centar, u Ulici Jukićeva 132, 27. aprila 1993. godine stradala su tri dječaka: Vedran Milas, Amel Terahija i Sakib Smajić. Na tom mjestu nalazi se spomen-ploča na kojoj piše da su počinioci srpski zločinci.
Također u općini Centar, na području Skenderije, u Ulici Hamdije Kreševljakovića 58/A, smješten na ogradi Gazi Husrev-begove medrese (žensko odjeljenje), nalazi se spomenik ubijenim civilima. Na ovom spomeniku su također istaknuti počinioci, srpski zločinci.
Za dva zločina koja su se desila u vrijeme opsade Sarajeva, granatiranje pijace Markale u centru grada 5. februara 1994. godine te granatiranje Ulice Vase Miskina (današnja Ferhadija) 27. maja 1993. godine, za koja su podignute spomen-ploče, također je naznačeno da su počinioci srpski zločinci.
Ovakva klasifikacija nije “rezervisana” samo za općinu Centar, već i u drugim sarajevskim općinama možemo naći identične primjere. U sarajevskom naselju Alipašino Polje je 30. augusta 1992. ubijeno 12 građana/ki Sarajeva. Na spomeniku kojeg podižu građani/ke Sarajeva stoji srpski zločinci.
U blizini ovog spomen-obilježja, u općini Novi Grad, 9. novembra 2021. godine otkrivena je spomen-ploča učiteljici Fatimi Gunić i učenicima Adisu Mujalu, Vedadu Mujkanoviću i Feđi Salkiću, na objektu u kojem su ubijeni 9.11.1993. godine. Na ploči se kao počinilac ističe “Vojska Republike srpske”.
“Najpoznatija” spomen-ploča u Sarajevu, oko koje je bilo sporenja i za koju je gradonačelnica Karić rekla da natpis na njoj neće biti promijenjen za vrijeme gradske administracije na čijem je čelu, jeste ona na gradskoj Vijećnici. Na njoj je također istaknuto da su tada Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku zapalili srpski zločinci.
Iako spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva i spomen-obilježje žrtvama genocida nemaju navedene počinioce zločina, suprotno konstataciji Benjamine Karić, na mnogim sarajevskim spomen-obilježjima stoji ko je počinilac. Shodno tome, Istinomjer tvrdnju Benjamine Karić ocjenjuje neistinitom.
(Istinomjer.ba)