U programu N1 televizije održana je 5. debatna emisija čiji su gosti i gošće bili kandidati/kinje za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH (PD PSBiH) – Mira Pekić (PDP), Gavrilo Kerkez (DNS) i Nenad Grković (lista Za pravdu i red). Tom prilikom mogle su se čuti dvije netačne tvrdnje, o kojima je Istinomjer pisao u više navrata do sada.
Na pitanje voditelja upućeno Miri Pekić, aktuelnoj zastupnici u PD PSBiH i kandidatkinji za ovo zakonodavno tijelo, jesu li, i u kojoj mjeri, odnosi Bosne i Hercegovine sa Srbijom ili Hrvatskom svojevrstan talac prošlost, Pekić je iznijela jednu netačnu tvrdnju, koja se u bh. javnosti do sada mogla čuti u više navrata.
Srbija i Hrvatska su garanti Dejtonskog sporazuma. Prema tome, ne možemo ulogu Srbije ni Hrvatske minimizirati zato što su prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma stavljeni i potpisi njihovih predstavnika. U BiH žive i Srbi i Hrvati. Srbi koji smatraju Srbiju svojom maticom, Hrvati, većina, koji smatraju Hrvatsku svojom maticom. I prirodno je sasvim da osjećaju taj neki spoj sa državama – Srbi sa Srbijom, Hrvati sa Hrvatskom ili ne znam.
Mira Pekić, 20.9.2022.
Kada je u pitanju tvrdnja da su Srbija i Hrvatska garanti Dejtonskog sporazuma, Istinomjer podsjeća da su se do sada u nekoliko navrata mogle čuti netačne tvrdnje o ulozi Bosne i Hercegovine i ostalih država koje su učestvovale u mirovnim pregovorima koji su rezultirali potpisivanjem Dejtonskog sporazuma 1995. godine.
Istinomjer je o tome pisao u analizi Hrvatska i Srbija su “potpisnice”, “sudionice” i “strane”, a ne “garanti” Dejtonskog sporazuma, a neistinitom je ocijenjena tvrdnja predsjednice entiteta Republika Srpska Željke Cvijanović da je Srbija “garant Dejtonskog sporazuma”, tadašnjeg delegata u Domu naroda PSBiH Marija Karamatića, poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske Darka Banjca i predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare.
Naime, riječ “garant” ne spominje se u Dejtonskom mirovnom sporazumu te se u tom kontekstu koristi izraz “svjedoci”, a svjedoci su Evropska unija, Ujedinjene nacije, ali i predstavnici Francuske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije, što se navodi u članu XI.
U Dejtonskom mirovnom sporazumu navodi se i da su Srbija i Hrvatska “strane” Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, što je naznačeno već u prvoj alineji/rečenici njegove preambule, ali i na samom kraju teksta ovog sporazuma. U Općem okvirnom sporazumu za mir u BiH Republika Hrvatska, kao i Republika Srbija, spominju se na više mjesta i kao “sudionice”.
Potpisnici Općega okvirnog sporazuma su, prema redoslijedu potpisivanja, za republiku BiH Alija Izetbegović, za republiku Hrvatsku dr. Franjo Tuđman i za Saveznu Republiku Jugoslaviju Slobodan Milošević. Potpisivanju su svjedočili i to potvrdili svojim potpisima, prema redoslijedu potpisivanja, za Predsjedništvo Europske unije Felipe Gonzalez, za Francusku Republiku Jacques Chirac, za Saveznu Republiku Njemačku Helmut Kohl, za Rusku Federaciju Viktor Černomirdin, za Ujedinjeno Kraljevstvo John Major i za Sjedinjene Američke Države William Clinton.
Dejtonski mirovni sporazum, član XI
Nešto kasnije Pekić je u tri navrata (1, 2, 3) upotrijebila termin “zajedničke institucije” govoreći o institucijama Bosne i Hercegovine.
Ovom prilikom podsjećamo na član 3. Ustava Bosne i Hercegovine (Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta) na osnovu kojeg je moguće utvrditi da izraz “zajedničke institucije Bosne i Hercegovine” kao takav ne postoji te da se u čitavom tekstu Ustava BiH u tom kontekstu koristi isključivo termin “institucije Bosne i Hercegovine”, o čemu je Istinomjer pisao u više navrata do sada.
S obzirom na činjenicu da Srbija i Hrvatska nisu garanti Dejtonskog sporazuma, već strane i sudionice, te da se u Ustavu BiH nigdje ne spominje termin zajedničkih institucija, već isključivo institucija BiH, Istinomjer spomenute tvrdnje Mire Pekić ocjenjuje neistinitim.
(Istinomjer.ba)