Treća analiza predizbornih istupa kandidata/kinja iz partija koje su 2010. – 2014. obnašale vlast na nivou Republike Srpske donosi pregled izjava kandidata/kinja Socijalističke partije Republike Srpske, koje smo mogli čuti u RTRS-ovoj „Izbornoj hronici“ i „Predstavljanju kandidata”.
Fokus javnih istupa kandidata/kinja SPRS bio je na temama kao što su socijalna pravda, socijalna politika i solidarnost, pri čemu su posebno izdvojeni resori penzijsko-invalidskog osiguranja i boračke zaštite, budući da je predsjednik SPRS, Petar Đokić, ujedno i aktuelni ministar rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi Republike Srpske. U izbornoj hronici, emitovanoj prvog dana predizborne kampanje, Đokić je spomenuo kako je u Republici Srpskoj usvojen novi i “pravičniji” zakon o PIO, koji je obezbjedio sigurnost i stabilnost penzijskog sistema RS, te da su u njegovoj partiji zadovoljni “zbog rasta penzija u teškim uslovima” i zbog brige o boračkoj populaciji i zapošljavanju. Kao glavni moto svoje kampanje, istakao je cilj “da Republika Srpska bude država socijalne pravde i sigurnosti svakog čovjeka”. Slične je izjave Đokić dao i u svom kandidatskom predstavljanju, emitovanom 19.09.2014, kada je rekao kako je i lično bio zadužen za donošenje “pravičnijih zakona za penzionere i borce i da za njih učine više i u uslovima ekonomske i finansijske krize”, te garantovao da će napraviti promjene, koje su dale rezultate. Kandidat ove stranke, Borislav Lazić, takođe se pohvalio rastom penzija i “ravnotežom penzionog fonda”, te najavio da će nakon izbora predložiti “formiranje penzionog fonda na bazi solidarnosti”, premda je ostalo nejasno kako bi tačno izgledao taj fond. Lazićevo izlaganje o penzijama krunisano je grandioznom izjavom o vječnosti penzija u Republici Srpskoj: “Dok je Republike Srpske, a ona je vječna, biće i penzija”, rekao je Lazić.
Zanimjivo je da Socijalistička partija RS na izborima 2010. nije imala niti jedno ocjenjivo obećanje koje se odnosilo na penzijsko-invalidsko osiguranje. Jedino obećanje posvećeno ovoj oblasti bilo je prepisano iz programa Socijalističke narodne partije Crne Gore i odnosilo se na izmjene Zаkona o obeštećenju korisnikа prаvа iz penzijskog i invаlidskog osigurаnjа koji je na snazi u Crnoj Gori, ali ne postoji u Republici Srpskoj, niti u Bosni i Hercegovini uopšte, te se nije ni mogla ocijeniti njegova ispunjenost. SPRS je 2010. obećao (to jest, prepisao) da će “izmjenаmа odredbi o rokovimа u Zаkonu o obeštećenju korisnikа prаvа iz penzijskog i invаlidskog osigurаnjа, obezbijediti ubrzаnu isplаtu zаostаlih obаvezа do krаjа 2011” i to je bilo sve što se u njihovom programu moglo naći na ovu temu. Takođe, SPRS nije imao niti jedno obećanje koje se odnosilo na boračku politiku. Tako se ni tvrdnje kandidata ove stranke ne mogu porediti sa njihovim izbornim programom iz 2010, jer u njemu ove oblasti nisu ni postojale. Ipak, osvrnemo li se samo na istinitost njihovih predizbornih tvrdnji, možemo zaključiti da je realnost vrlo daleko od predizborne retorike. Penzije u Republici Srpskoj i dalje su najniže u regionu, čak i nakon njihovog povećanja krajem 2013. godine. Kada je, prije godiu dana, Milorad Dodik netačno izjavio da su penzije u RS najviše u regionu, Istinomjer je utvrdio da je u julu 2013. godine, kada je Dodik dao ovu izjavu, prosječna penzija u RS iznosila svega 314,44 KM (u Federaciji BiH iznosila je 349,61 KM i bila druga najmanja u regionu, a najviša prosječna penzija u regionu registrovana je u Hrvatskoj – 576,08 KM). Danas prosječna penzija u Republici Srpskoj iznosi 331,17 KM, što je svega 3,4% više nego na početku mandata, kada je iznosila 320.00 KM. Penzija je tada bila u visini od 40,4% prosječne plate, dok je u julu 2014. godine, čak i nakon decembarskog povećanja, ona pala na 39,57% prosječne plate u RS. Poređenja radi, prosječna penzija u Federaciji BiH je u julu iznosila 366,67, dok je u Hrvatskoj porasla na čak 861 KM i trenutno iznosi preko 60,8% prosječne plate u toj državi. Kada se uzmu u obzir ove činjenice, jasno je da bi izjave o “vječnom trajanju penzija u RS” možda i bile smješne, da realnost nije do te mjere turobna za ovu kategoriju građana/ki RS.
Kandidati/kinje SPRS su, također, često naglašavali da je ova stranka “na strani radnika”, te se pozivali na borbu za veće zapošljavanje, otvaranje novih radnih mjesta i slično. Ovo su, svakako, standardne teme u predizbornoj kampanji, ali je Socijalistička partija i ovdje uspjela napraviti nestandardan gaf. Petar Đokić je, naime, u svom kandidatskom predstavljanju 15.09.2014. izjavio sljedeću apsolutnu neistinu: “Mi smo uspjeli da smanjimo broj nezaposlenih za skromnih 14.000 u odnosu na početak rada ove Vlade.”, najavivši da će u budućnosti “uraditi mnogo više.” Pogledaju li se statistike, vidi se da je mandat Vlade RS započet sa 145.620 nezaposlenih, dok je kraj mandata dočekan sa 145.984 registrovanih nezaposlenih, što znači da je ovaj broj danas za 364 veći nego prije četiri godine. Pri tome je, također, poražavajuće da su trendovi u mandatu bili takvi da je razlika od 364 više nezaposlenih čak i mala u odnosu na to koliko je ovaj broj rastao u više navrata – 2011. godina je završena sa 153.535 nezaposlenih, dok je u martu 2012. godine bilo zabilježeno rekordnih 155.890 nezaposlenih u Republici Srpskoj. Broj zaposlenih se, pak, u proteklom mandatu smanjio za 4.467. Činjenica da je upravo aktuelni ministar rada i invalidsko-boračke zaštite RS izmislio da je nezaposlenost u ovom entitetu opala za 14.000 osoba, pa je još taj izmišljeni broj nazvao “skromnim”, svakako je neuobičajena čak i za predizbornu kampanju.
Poljoprivreda je bila jedna od oblasti koja je često spominjana u kampanji SPRS-a. Nedeljko Jović, kandidat za Narodnu skupštinu RS, izjavio je kako je poražavajuće što mladi napuštaju selo, te da će se zalagati za bolje korišćenje prirodnih resursa i uslove života na selu, a o “unapređenju agrara” govorio je i Petar Đokiću u Pelagićevu. SPRS je i 2010. godine obećala povećanje “agrobudžeta” i ovo obećanje prekršila, budući da su godišnja budžetska izdvajanja za subvencije u poljoprivredi smanjena sa 80 miliona na 60 miliona godišnje u aktuelnom mandatu. Osim nedovoljnih iznosa za subvencije u poljoprivredi, prisutni su takođe i problemi sa konstantnim kašnjenjem u isplati subvencija, te netransparentnim trošenjem ovih sredstava, s obzirom da resorno ministarstvo i Agencija za agrarna plaćanja kontinuirano dobijaju negativna mišljenja revizora za planiranje i trošenje sredstava za subvencije u poljoprivredi. Ova je stranka, također, obećala i povećanje obima poljoprivredne proizvodnje i formiranje Razvojne poljoprivredne banke, no i ova su obećanja ostala neispunjena.
SPRS je obećao i Fond podrške privredi koji nikada nije osnovan, te prioritetno zapošljavanje lica koja su ostala bez posla u toku privatizacije do koga nikada nije došlo. To, međutim, nije smetalo kandidatima ove stranke da više puta ponove najave o podršci razvoju privrede i otvaranju novih radnih mjesta tokom predizborne kampanje.
Zanimljivo je da je kandidat SPRS, Goran Todorović, na predizbornom skupu u Rogatici istakao kako je ova stranka ponudila “ozbiljan i konkretan program” na ovim izborima. Istinomjer je do sada više puta bezuspješno pokušao dobiti izborni program ove stranke za izbore 2014, no SPRS do sada nije odgovorio ni na jedan naš upit. Posjetom njihovoj web-stranici utvrdili smo da se na njoj može naći samo “Platforma o političkom djelovanju 2014-2018“, za koju bi se moglo pretpostaviti da predstavlja program za mandat 2014-2018, ako ni iz čega drugog, a ono bar iz perioda na koji bi se ovaj program trebao odnositi. No, čak ni to nije slučaj, s obzirom da je “Platforma za 2010-2014” u stvari dokument koji je ova stranka usvojila na 5. kongresu, održanom još 2009. godine, te da se odnosi na period 2009-2013. godine. Umjesto kreiranja izbornog programa, SP RS je naprosto izmjenila naslov već postojećeg, šest godina starog dokumenta (original naslova se još uvijek može vidjeti na sajtu SP Brčko), ali se nije potrudila da mu promijeni sadržaj. Pa tako u njihovoj “platformi”, recimo, još uvijek stoji da će vođstvo stranke “urediti adekvatnu Web stranicu SP”, iako je web stranica SP RS napravljena još 2010. godine. Time je SPRS nastavila niz “gafova” u kreiranju izbornih programa – tačnije, u njihovom potpuno neselektivnom i besmislenom kopiranju. Podsjećamo, ova je partija svoj izborni program 2010. godine skoro u cjelosti prepisala iz programa Socijalističke narodne partije Crne Gore (SNP) za 2009. godinu, uvrstivši tako u njega obećanja koja se odnose na institucije susjedne države, a koje uopšte ne postoje ni u Republici Srpskoj, ni u Bosni i Hercegovini. Sa druge strane, SP RS je prepisala i obećanja koja se, recimo, odnose na usvajanje zakona koji u BiH već postoje – ali ih u Crnoj Gori nije bilo u trenutku kada je SNP pisao svoj program.
Uzme li se u obzir ovakav odnos prema sopstvenim programima, koji ukazuje i na krajnji nedostatak poštovanja prema biračima/cama, izjava Todorovića o “ozbiljnom i konkretnom programu” ne samo da je neistinita, nego i potpuno apsurdna, s obzirom da je na prethodnim izborima SPRS svoj program prepisala od partije iz druge države, a na ovim izborima nekako ga je uspjela (pogrešno) prepisati – sama od sebe.
Pored toga, jedan od glavnih lajtmotiva kampanje Socijalističke partije RS je njihovo posjedovanje ozbiljnih i sposobnih kadrova, o čemu su do sada pričali više od bilo koje druge stranke. “Želim sa sigurnošću da kažem da danas imamo kadrove koji taj teret mogu da iznesu. Možda nisam bio siguran prije četiri godine i zato to nisam tada ni tvrdio, da kažem. Ali sada mogu da kažem da je stasala i nova generacija kadrova, da smo oko sebe okupili vrlo kvalitetne misaone snage, i želimo ih okupljati i dalje, koje žele da zajedno radimo na stvaranju boljih uslova za život svakog čovjeka u ovoj zemlji,” izjavio je Petar Đokić u svom kandidatskom predstavljanju 19.09.2014. O “kadrovima” je ponovo pričano i 22.09.2014 u Brčkom, a Đokić je ovu predizbornu “mantru” ponovio i 23. i 24. septembra, pa zatim ponovo 30. septembra, a vjerovatno i mnogim drugim prilikama. Na stranu to da je sama formulacija o “okupljanju misaonih snaga” prilično nelogična i nezgrapna; na stranu čak i to da je vodeći “kadar” ove partije prethodno izgovorio veliku laž o smanjenju broja nezaposlenih za 14.000 – zadržimo li se samo na činjenici da ova partija već (barem) osam godina nije u stanju sastaviti jedan autentičan izborni program, moramo se zapitati gdje su i šta rade “misaone snage” i “nove generacije kadrova” koje je SP RS, kako Đokić tvrdi, okupio u protekle četiri godine? Zašto njihovi potencijali nisu iskorišteni barem da se biračima/cama predstave programski ciljevi ove stranke i mjere za njihovo ostvarivanje, umjesto falsifikovanja tuđih izbornih programa i recikliranja sopstvenih kongresnih deklaracija? Nažalost, s obzirom da se SP RS u prethodne četiri godine nijednom nije oglasila da objasni javnosti svoj predizborni falsifikat iz 2010. godine, može se pretpostaviti da odgovore na ova pitanja nećemo dobiti ni sada.