“Naravno, bilo je zločina i na našoj strani i poštovat ćemo odluke sudova. Bez obzira na to kakve budu. Ali, ljudi smo i imamo emocije. Ja ne mogu vjerovati da bi čovjek poput Mustafe Dželilovića mogao počiniti ratni zločin, i osjećam se obaveznim pomoći mu da se brani. Ne da izbjegne pravdu, već da se brani, da dokaže istinu.”, izjavio je Bakir Izetbegović, potpredsjednik SDA.
(Oslobođenje, 2. 3. 2012.)
Komentar:
Potpredjednik SDA Bakir Izetbegović je, ako krenemo redom, prvo utvrdio kako Mustafa Dželilović “nije mogao počiniti ratni zločin”, jer Izetbegović “ne vjeruje u to”, a potom insistira na tome da će mu pomoći da se brani.
Izetbegović navodi kako jedan od nedavno optuženih u slučaju Silos, Mustafa Dželilović, ne može biti kriv jer on tako misli, da bi na koncu završio sa tim da će pomoći optuženom da dođe do istine, odnosno da se brani, istovremeno utvrđujući da će poštovati odluku suda?
Nadležnosti Predsjedništva BiH veoma su jasne i na nekoliko nivoa je nejasno kako, zapravo, Bakir Izetbegović može pomoći bilo kome ko je optužen za ratne zločine, te zbog čega na sebe preuzima odgovornost sudova i tužilaštava, prejudicirajući nečiju nevinost ili krivicu, što je nedopustivo za političara koji obnaša najvišu državnu funkciju. Pored toga očito je da je Izetbegović nedosljedan u izjavi, s obzirom da u isto vrijeme prejudicira nečiju nevinost, a sa druge strane deklarativno podržava zakonitu ulogu nezavisnog pravosuđa u suđenjima za ratne zločine.
(istinomjer.ba)