Gostujući u programu RTRS-a 24. januara, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik govorio je i o državnoj imovini, a u vezi s tim ponovio je da je ona vlasništvo entiteta na čijem je čelu.
Izjavivši da je državna imovina riješena Dejtonskim sporazumom, Dodik je iznio i niz neistina:
Imovina je riješena Dejtonskim sporazumom. Nikakav Ustavni sud nit’ će rješavati imovinu nit’ će rješavati ni Predstavnički dom niti Dom naroda na nivou BiH. Imovina, što se tiče statusa imovine, vlasništvo je Srpske. To je neprikosnoveno i o tome se ne može razgovarati i to neće biti na dnevnom redu.
Milorad Dodik, 24.1.2023.
Međutim, upravo na osnovu Ustava BiH, kao Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustavni sud BiH više je puta odlučivao da državna imovina pripada BiH.
U Odluci U-1/11 iz jula 2012. godine Ustavni sud BiH je, ispitujući da li je Republika Srpska imala ustavnu nadležnost da donese Zakon o statusu državne imovine koja se nalazi na njenoj teritoriji, objasnio pojam “državna imovina”.
Državna imovina, iako je to oblik vlasništva koji je po svojoj strukturi sličan građanskopravnom privatnom vlasništvu, predstavlja poseban pravni koncept, te, iz toga razloga, uživa poseban status. Državna imovina je karakteristična po javnopravnoj prirodi odnosa subjekata i korištenja te imovine, kao i njezinoga titulara. Ona obuhvaća, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti, s druge strane, ona može obuhvatiti ‘javno dobro’ . Ono, po svojoj prirodi, prioritetno služi svim ljudima u državi. Kao takvo, ‘javno dobro’ može biti izuzeto iz pravnog prometa zbog svoga značaja, jer je to jedini način da bude sačuvano i zaštićeno.
Ustavni sud BiH, U-1/11, tačka 62.
Ustavni sud je ovom odlukom naglasio i da je predmet regulisanja u tom predmetu bila “nepokretna imovina koja je pripala Bosni i Hercegovini na osnovu međunarodnog sporazuma o pitanjima sukcesije” i “nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša SRBiH”. Iz navedenog je jasno da je Ustavni sud BiH mišljenja da je imovina o kojoj je riječ vlasništvo BiH, odnosno da je njoj “pripala”.
Ustavni sud ponavlja kako državna imovina ima poseban status. Ona obuhvaća, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti. S druge strane, ‘državna imovina’ može obuhvatiti javno dobro, koje po svojoj prirodi prioritetno služi svim ljudima u državi (tekuća voda, zaštita klimatskih uvjeta života, zaštita drugih prirodnih resursa, kao što su šume, nužna državna infrastrukturna mreža u smislu Aneksa 9 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini itd.). Takva imovina predstavlja odraz državnosti, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH. Također, ne može se zanemariti interes Bosne i Hercegovine da zadrži ‘javno dobro’, kao dio ‘državne imovine’ koje služi svim građanima Bosne i Hercegovine, koje nije nužno da bi se djelotvorno izvršavala specifična nadležnost određenog administrativno-teritorijalnog nivoa u državi. Osim toga, ova imovina može služiti i kao ‘drugi način finansiranja troškova potrebnih za izvršavanje nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine’ u smislu člana IV/4.b) u vezi s članom VIII/3. Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud BiH, U-1/11, tačka 82
Na svoju odluku iz 2012. godine Ustavni sud BiH pozvao se i u kasnijim odlukama, donesenim 2021. i 2022. godine.
Tako je u septembru 2021. godine, rješavajući zahtjev sedam delegata Vijeća naroda Republike Srpske, Sud naložilo da se niz članova Zakona o šumama Republike Srpske u roku šest mjeseci uskladi s Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i da se nadležnosti u vezi s tim trebaju regulisati zakonom koji će biti donesen na državnom nivou.
Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe Zakona o šumama nisu u skladu sa čl. I/1, III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine zato što se pitanja koja se odnose na utvrđivanje svojinskog statusa državne imovine, kao i nadležnost u vezi s tim između državnih i entitetskih organa trebaju regulirati zakonom koji će biti donesen na državnom nivou jer su ta pitanja, prema navedenim odredbama Ustava BiH, u isključivoj nadležnosti države BiH.
Ustavni sud BiH, U 4/21
O tome šta se podrazumijeva pod pojmom državna imovina u aprilu 2022. godine oglasio se i OHR kao vrhovni tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma. Odlukom OHR-a, kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, objavljenoj 12.4.2022. godine, izmijenjen je član kojim se definiše državna imovina.
– nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini na osnovi međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. lipnja 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija;
– nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. prosinca 1991. godine;
– poljoprivredno zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavlja državnu imovinu u svojoj odluci u predmetu br. U-8/19;
– rijeke, šume i šumsko zemljište, za koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio da predstavljaju državnu imovinu u svojim odlukama u predmetima br. U-9/19 i br. U-4/21.
OHR, 12.4.2022.
S obzirom na navedene odluke, tvrdnju Milorada Dodika da državne institucije nemaju nadležnosti nad državnom imovinom Istinomjer ocjenjuje neistinitom.
(Istinomjer.ba)