Dvije godine nakon što su zvanično otvoreni pregovori s Bosnom i Hercegovinom za članstvo u Evropskoj uniji, konkretni pomaci i dalje nisu napravljeni. Mjere iz Reformske agende koje su ključne za evropski put u velikoj se mjeri poklapaju s neispunjenim obećanjima koja su političke stranke davale građanima/kama u prethodnim izbornim ciklusima, a čiju je realizaciju Istinomjer pratio.
Kada je direktorica Evropske službe za vanjske poslove Angelina Eichhorst boravila u Bosni i Hercegovini od 6. do 7. februara 2024. godine, iznijela je bh. vlastima kondenzovanu verziju 14 prioriteta o kojima smo već mnogo puta pisali, a koje je trebalo završiti do sredine marta 2024. Tako je trebalo početi pregovore s Frontexom, usvojiti zakone o pranju novca, o sukobu interesa i o sudovima.
I dok su ostali uslovi formalno ispunjeni, zakon o sudovima nije donesen do 21. marta 2024. godine. Evropsko vijeće ipak je donijelo odluku o otvaranju pregovora s Bosnom i Hercegovinom, ali bez tačnog datuma. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla je tada da će dinamika pregovora zavisiti od brzine provođenja reformi.
U tom trenutku budućnost Bosne i Hercegovine izgledala je svijetlo, u bh. gradovima postavljane su zastave Evropske unije i svi su se nadali da kreće faza ubrzanih reformi i približavanja Evropskoj uniji. EU je uspostavila instrument pomoći kako bi nama i svim ostalim zemljama kandidatkinjama pomogla na tom putu reformi.
Plan rasta
Plan rasta za Zapadni Balkan predstavljen je u novembru 2023. godine kao inicijativa Evropske unije za ubrzanje ekonomskog razvoja i integracije regiona u jedinstveno tržište EU. U maju 2024. godine na snagu je stupila Uredba Evropskog parlamenta o uspostavi Instrumenta za reforme i rast za Zapadni Balkan.
Zemlje kandidatkinje, uključujući Bosnu i Hercegovinu, počevši od 25. maja 2024. godine, imale su tri mjeseca da Evropskoj komisiji podnesu reformske agende na osnovu kojih bi se isplaćivala sredstva iz ovog instrumenta.
U skladu s dotadašnjom praksom, Bosni i Hercegovini trebalo je više od godinu nakon isteka inicijalnog roka da Reformsku agendu pošalje u Brisel. To je dovelo do gubitka prve tranše sredstava iz EU Plana rasta.
Početkom decembra 2025. godine Evropska komisija pozitivno je ocijenila listu reformi na koju se obavezala Bosna i Hercegovina i za koje bi trebala dobiti novac u vidu grantova i povoljnih kredita. Kako je tada saopšteno iz Delegacije Evropske unije za BiH, ciljevi Reformske agende usmjereni su na jačanje vladavine prava putem reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije, ubrzanja zelene i digitalne tranzicije, unapređenja poslovnog okruženja i tržišne ekonomije te razvoja ljudskog kapitala reformama obrazovanja, tržišta rada i socijalne politike.
Reforme koje EU danas traži putem Reformske agende u velikoj se mjeri poklapaju s obećanjima koja su političke stranke na vlasti davale i u tekućem i u prethodnim mandatima, a koja Istinomjer prati više od deset godina.
Reforma pravosuđa i borba protiv korupcije
Unapređenje funkcionisanja pravosuđa, jačanje njegovog integriteta i intenziviranje borbe protiv korupcije nešto je na što se stranke na vlasti obavezuju već godinama.
Primjer takvog obećanja jeste i ono iz 2018. godine, koje se odnosilo se na jačanje institucionalne borbe protiv korupcije putem depolitizacije pravosuđa, efikasnijeg krivičnog gonjenja i uspostave tijela za sukob interesa. Na kraju mandata ocijenjeno je djelimično ispunjenim, jer su zabilježeni manji pomaci, poput izmjena Zakona o javnim nabavkama i pokušaja reforme VSTV-a, kao i provođenja antikorupcijske strategije. Slična obećanja koja se odnose na reformu pravosuđa i jačanje borbe protiv korupcije našla su se i u programima političkih stranaka 2022. godine.
Najsnažniji indikator političke podrške uspostavi nezavisnog pravosuđa u 2025. godini trebao je biti nastavak rada na ključnim reformama pravosuđa putem donošenja novog zakona o VSTV-u i Sudu BiH, a koji su dio EU reformskih obaveza. Međutim, ovi zakoni nisu usvojeni ni dvije godine nakon “otvaranja pregovora”.
Zelena tranzicija, energetika i tržišne reforme
Ciljevi zelene tranzicije iz Reformske agende, poput razvoja obnovljivih izvora energije, dekarbonizacije energetskog sektora, povećanja energetske efikasnosti i uspostavljanja funkcionalnog tržišta električne energije, u velikoj se mjeri poklapaju s predizbornim obećanjima stranaka kroz više mandata.
I u oblasti energetike, Reformska agenda predviđa usklađivanje zakonodavstva s pravilima EU i uspostavljanje funkcionalnog tržišta električne energije. Međutim, i tu vidimo da su obećanja jedno, a praksa drugo.
Jedno od obećanja koje Istinomjer prati u tekućem mandatu odnosi se upravo na razvoj tržišta električnom energijom i integraciju u regionalno tržište. Nekoliko dana prije nego što je Evropska komisija pozitivno ocijenila Reformsku agendu BiH, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je Prijedlog zakona o regulatoru, prijenosu i tržištu električne energije u Bosni i Hercegovini. Ipak, ovaj zakon još uvijek nije razmatran u Domu naroda državnog Parlamenta iako bi se njim uredili prijenos električne energije i međunarodna trgovina električnom energijom.
Nedonošenje ovog zakona imalo je direktan i negativan utjecaj u vidu plaćanja uvoznih taksi na emisije CO2 (CBAM). Za tržište električne energije moguće je ishoditi izuzeće od plaćanja CBAM taksi do 2030. godine ukoliko je unutar države uspostavljeno tržište električne energije usklađeno s propisima EU i integrisano u tržište EU, što u Bosni i Hercegovini još uvijek nije slučaj.
Iz ovog segmenta jedino je razvoj obnovljivih izvora energije dio predizbornih obećanja na svim nivoima vlasti na kojima se nešto radilo jer potrebe za energijom rastu. Ipak, sistemske reforme i ključni zakoni u ovoj oblasti nisu usvojeni, i to najčešće zbog neslaganja oko ustavnih nadležnosti.
Poslovno okruženje i digitalna transformacija javne uprave
Unapređenje poslovnog okruženja, smanjenje administrativnih prepreka i jačanje ekonomije predstavljaju jedan od ključnih stubova Reformske agende. Pod tim se podrazumijevaju pojednostavljenje procedura za poslovanje, digitalizacija javnih usluga i jačanje podrške malim i srednjim preduzećima, koji su kontinuirano prisutni u obećanjima stranaka kroz više mandata, ali njihova implementacija u praksi ostaje ograničena.
Jedan od ciljeva postavljenih u Agendi jeste i pojednostavljenje i usklađivanje zahtjeva za registraciju i poslovanje.
Smanjenje vremena i troška za registraciju biznisa nešto je na čemu se već više od deset godina ništa konkretno nije uradilo. Nakon izbora 2014. godine pratili smo realizaciju obećanja o smanjenju vremena za pokretanje poslovanja, a isto obećanje dato je 2022. godine.
Digitalna transformacija javne uprave ili uspostavljanje e-uprave obećanje je koje je davano u svim prethodnim mandatima, s vrlo malo pomaka.
Da ranije takvo nešto nije bilo prioritet bilo je vidljivo u pregovorima Bosne i Hercegovine s MMF-om početkom 2021. godine. Tada su sporne bile reforme poput Zakona o elektronskom potpisu i Zakona o električnoj energiji, koje entitetske vlasti nisu smatrale ekonomskim prioritetima, iako su te reforme bile ključne za digitalizaciju, razvoj tržišta i približavanje EU.
Ipak, i pored blokada, u tekućem mandatu na digitalizaciji su se desili najvidljiviji pomaci. Tokom 2023. i 2024. godine uvedeni su elektronski identitet (eID) i kvalifikovani digitalni potpis te je pokrenut sistem razmjene podataka između institucija.
Samo jedna mala promjena dovela je do toga da u pojedinim lokalnim zajednicama građani i građanke u dijelovima BiH ne moraju više nositi i vaditi uvjerenje o prebivalištu, poznatije kao CIPS (Citizens Identity Protection System).
Reforme za novac?
Dvije godine nakon otvaranja pregovora s Evropskom unijom, Bosna i Hercegovina i dalje se suočava s istim izazovima koji su obilježili i prethodne mandate: nedostatkom političkog konsenzusa i sporom implementacijom reformi.
Ključne mjere iz Reformske agende u velikoj se mjeri poklapaju s dugogodišnjim predizbornim obećanjima, koja su ostala djelimično ispunjena ili neispunjena. Iako su u pojedinim oblastima, poput digitalizacije, zabilježeni ograničeni pomaci, sistemske reforme i dalje izostaju, često zbog političkih neslaganja o nadležnostima.
Evropski put Bosne i Hercegovine ne zavisi od novih planova i strategija, već od spremnosti vlasti da konačno provedu reforme koje su već više puta obećane i građanima i Evropskoj uniji. Glasovi građana i građanki nisu bili prevelik motiv da predstavnici vlasti rade svoj posao misleći na njihovu dobrobit. Za razliku od glasača koji daju svoje glasove svake izborne godine, Evropska unija pomagat će i finansirati konkretne reforme, a ne obećanja da će biti provedene.
(Istinomjer.ba)