Nakon što se u medijima pojavio spisak osoba koje bi član Predsjedništva BiH Denis Bećirović trebao predložiti za ambasadore/ice naše zemlje, uslijedile su reakcije kako samog Bećirovića, tako i jednog broja visoko pozicioniranih funkcionera/ki. Iako su procedure jasne, osim stavova iznesenih o samim personalnim rješenjima, iznošena su i različita mišljenja o tome ko i kakvu ulogu ima u samoj proceduri izbora ambasadora/ica.
Predsjednik Republike Srpske (RS) i prvi čovjek SNSD-a Milorad Dodik izjavio je da neka predložena imena sa spiska Denisa Bećirovića za nove ambasadore/ice naše države nemaju podršku njegove stranke.
Radi se o Zlatku Lagumdžiji i Damiru Arnautu, koji, prema Dodikovim riječima, “dokazano rade protiv Republike Srpske”.
Istoga dana, 24.1.2023. godine, oglasio se i predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić. Navodeći da je dužan dati određena objašnjenja, Nikšić je podvukao da ni na koji način ne želi dovesti u pitanje pravo člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda na predlaganje i imenovanje ambasadora.
Naime, isključivu nadležnost za imenovanje državnih ambasadora ima Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.
Nermin Nikšić, 24.1.2023.
Dodajući na kraju da i on, kao i većina građana, ima svoj sud o prijedlozima, Nikšić je ustvrdio da kao predsjednik SDP-a BiH nije učestvovao u konsultacijama ni prijedlozima kandidata za ambasadore.
Nakon što su se oglasili predsjednici SNSD-a i SDP-a BiH, uslijedile su i reakcije članova Predsjedništva BiH koji dolaze iz tih stranaka – Denisa Bećirovića i Željke Cvijanović.
Izjavivši da nije dobro što je jedan od kabineta u Predsjedništvu BiH taj spisak dostavio u medije, Bećirović je prokomentarisao Dodikov stav u vezi s prijedlogom, ustvrdivši da “to uopšte nije njegova tema”.
Dodik je previše nervozan, preporučio bih mu da se malo relaksira. Što se tiče Predsjedništva BiH, odluke o tome će donositi Predsjedništvo BiH. On je sada entitetski predsjednik. To uopšte nije njegova tema.
Denis Bećirović, 28.1.2023.
Cvijanović je ubrzo poručila kolegi Bećiroviću da bi se trebao upoznati s ustavnim rješenjima prema kojima upravo predsjednik Republike Srpske, između ostalog, predlaže ambasadore i druge međunarodne predstavnike BiH iz RS.
Niko ne spori da imenovanja ambasadora vrši Predsjedništvo BiH, ali s obzirom na rečeno, predsjednik RS je i te kako uključen u taj proces.
Željka Cvijanović, 29.1.2023.
Procedura imenovanja ambasadora/ica definisana je članom V Ustava BiH u skladu s kojim je Predsjedništvo BiH nadležno za imenovanje ambasadora/ica i drugih međunarodnih predstavnika/ca Bosne i Hercegovine, od kojih najviše dvije trećine mogu biti odabrani s teritorije Federacije BiH.
Isti član upućuje na to da će Predsjedništvo BiH nastojati da usvoji sve odluke, tj. one koje se tiču pitanja koja proizlaze iz člana V (3), tačke (a) do (e) – putem konsenzusa – ali i da, ukoliko to nije moguće, odluka može biti donijeta ako “za” glasaju dva člana Predsjedništva BiH.
Međutim, s obzirom na to da se radi o domenu vanjske politike, u stavu (d) člana V precizira se dalja procedura ukoliko jedan od članova Predsjedništva BiH odluku proglasi destruktivnom po vitalni interes entiteta s čije je teritorije izabran.
Član Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom, može odluku Predsjedništva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uslovom da to učini u roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka će biti odmah upućena Narodnoj skupštini Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao član sa te teritorije; bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bošnjački član; ili hrvatskim delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski član. Ukoliko takav proglas bude potvrđen dvotrećinskom većinom glasova u roku od 10 dana po upućivanju, osporavana odluka Predsjedništva neće imati učinka.
Osim navedenog, da se, u skladu s ustavnom stečevinom, i predsjednik Republike Srpske može baviti predlaganjem ambasadora/ica BiH, jasno je iz člana 80. Ustava Republike Srpske koji kaže da predsjednik tog entiteta “ukazom, na prijedlog Vlade, postavlja i opoziva šefove predstavništava Republike Srpske u inostranstvu i predlaže ambasadore i druge međunarodne predstavnike Bosne i Hercegovine iz Republike Srpske”.
No, da ovakve odredbe Ustava Republike Srpske ne ograničavaju nadležnosti Predsjedništva BiH, potvrđeno je i Odlukom Ustavnog suda BiH U 5/98.
Takvi prijedlozi se ne smiju smatrati ničim više do prijedlozima i ne mogu ograničavati nadležnost Predsjedništva BiH da postavlja za ambasadore i druge međunarodne predstavnike bilo osobe koje su predložile institucije entiteta, bilo osobe koje ove nisu predložile”, dio je odluke Ustavnog suda BiH.
Ustavni sud BiH, U 5/98
Nepostojanje jednog od ključnih legislativnih okvira svakako je jedan od razloga lošeg funkcionisanja vanjskopolitičkog državnog aparata. Radi se o zakonu o vanjskim poslovima BiH.
Na tu temu, ali i o brojnim drugim problemima i nedorečenostima koje duži period postoje u odnosima institucija koje vode vanjsku politiku BiH, Istinomjer je pisao još 2017. godine u analizi “Diplomatija bez zakonskih okvira i unutrašnjih pravila”.
Iste godine Istinomjer je neispunjenim ocijenio obećanje tadašnjeg ministra vanjskih poslova BiH Igora Crnatka da će se zakon o vanjskim poslovima pred članovima Predsjedništva BiH najkasnije naći do polovine novembra 2017. godine.
Iako ima sve institucije nadležne za obavljanje vanjskih poslova, BiH je jedina država u regionu koja nema zakon o vanjskim poslovima, te Ministarstvo vanjskih poslova BiH poslove iz svog djelokruga obavlja bez spomenutog zakona.
Više od 50 ambasada, konzulata i stalnih misija obavlja, dakle, svoje djelatnosti u ime naše zemlje bez jasnih i preciznih zakonskih okvira i unutrašnjih pravila.
Po ko zna koji put u posljednjih nekoliko godina Nacrt zakona o vanjskim poslovima BiH trebao se naći i na dnevnom redu 59. redovne sjednice Vijeća ministara BiH, koja se trebala održati 28.11.2022. godine.
Međutim, kako je objavljeno na zvaničnoj stranici tog organa izvršne vlasti u BiH, Vijeće ministara BiH nije održalo zakazanu 59. sjednicu “jer nije postignuta saglasnost o dnevnom redu”.
Građani/ke svjedoče “curenjima” u javnost spiskova prijedloga koji se odnose na imenovanje ambasadora/ica BiH te medijskim “uvjeravanjima” između pojedinih članova Predsjedništva BiH o tome ko i kakvu ulogu ima u proceduri imenovanja i predlaganja ambasadora/ica. U međuvremenu, BiH već više od 25 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i dalje čeka na usvajanje zakona o vanjskim poslovima BiH.
(Istinomjer.ba)