Govoreći za Novinsku agenciju RS (Srna), član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, komentarisao je posjetu svog kolege Željka Komšića Zvorniku, u koju je otišao na poziv roditelja djece okupljenih oko inicijative za bosanski jezik.
Dodik je u tom razgovoru ponovio svoje stavove o bosanskom jeziku, a pošto ne postoji audio ili video zapis ove tvrdnje, prenosimo i parafrazirani dio ove agencijske vijesti.
Na pitanje Srne da prokomentariše Komšićevu izjavu, nakon današnjeg sastanka sa roditeljima školske djece u Zvorniku, da će na sljedećoj sjednici Predsjedništva razgovarati sa srpskim članom o, kako je naveo, rješavanju problema jezika u školama, te da se đacima u knjižice upisuje “bosanski jezik”, Dodik je odgovorio da svaki jezik nosi ime po imenu naroda i da ne vidi zašto bi bošnjački jezik bio izuzetak.
“Nametanje naziva jezika `bosanski` je nastavak politike asimilacije svih u BiH, na šta mi ne pristajemo. Onako kako ne postoji nacionalna odrednica Bosanci, tako ne postoji ni `bosanski jezik`”, istakao je Dodik.
Dodik je naglasio da ako baš insistiraju da se taj jezik zove tako onda im mora objasniti da se “bosanski” na srpskom kaže bošnjački.
Milorad Dodik, Srna, 14. septembar 2020.
Komšić je 14. septembra prilikom susreta sa predstavnicima inicijative za bosanski jezik u Zvorniku najavio da će razgovarati sa Dodikom o rješavanju problema upotrebe jezika u školama, ali i o tome da se đacima u knjižice upisuje bosanski jezik.
Problemom pohađanja nastave na bosanskom jeziku u RS, ali i konkretnim primjerom Zvornika, Istinomjer se bavio nedavno, a u toj analizi smo skrenuli pažnju na presudu Vrhovnog suda RS, kojom su nakon višegodišnje borbe potpuno uvaženi zahtjevi učenika i roditelja Bošnjaka iz mjesta Vrbanjci (Kotor Varoš). Sud je, podsjećamo, naložio OŠ “Sveti Sava“ i entitetu Republika Srpska da uvedu i uvrste nacionalnu grupu predmeta po bosanskom planu i programu.
Sam Vrhovni sud RS na svojoj oficijelnoj stranici prilikom odabira jezika, uz hrvatski i srpski na oba pisma, nudi i bosanski jezik.
Izvor: https://vsud-rs.pravosudje.ba/
I Ustavni sud BiH u svojoj odluci iz 2016. godine ocijenio je da vlasti u RS nemaju pravo određivati ime jezika kojim bošnjaci govore, o čemu smo između ostalog pisali i prije godinu dana.
Naime, u svojoj odluci iz 2016. godine Ustavni sud BiH je konstatovao da “Ustav Bosne i Hercegovine nigdje ne propisuje da se imena jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju vezati za ime konstitutivnog naroda”.
Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo konstitutivnim narodima i ostalim da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele. Ovakva odredba ne daje pravo javnim vlastima u Republici Srpskoj da u konkretnim slučajevima određuje ime jezika kojim govore Bošnjaci suprotno od njihovog ustavnog prava da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele. Ime jezika ne može biti uvjetovano ni lingvističkim pravilima zato što je ustavno pravo na ime jezika odvojeno od sadržaja jezika, standarda jezika, itd.
Odluka Ustavnog suda BiH, 26.05.2016.
Sama sarkastična tvrdnja Milorada Dodika da se “bosanski na srpskom kaže bošnjački”, govori za sebe o tome koliko Dodik uopće priznaje i želi da se u RS koriste i drugi jezici, a na šta bi ga između ostalog trebale obavezivati navedene presude najviših sudskih instanci kako u entitetu tako i u BiH.
Korištenje naziva bosanski jezik moguće je pronaći u mnogobrojnim historijskim izvorima sve od srednjovjekovnog perioda, pa do modernog doba. Neki od starijih primjera bosanskog pisma su svakako Povelja Kulina Bana, Humačka ploča, te mnogobrojni stećci koji predstavljaju pojavu jednistvenu prostoru BiH, a koji su pisani bosančicom. Konstantin Filozof (putopisac s kraja 14. i početka 15. vijeka) u “Skazanie izjavljeno o pismeneh” spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski. Naziv bosanski jezik korišten je i u mnogim drugim pisanim izvorima iz Osmanskog perioda, a bosanskim su ga nazivali i mnogobrojni bosanski franjevci. U toku Austrougarske vladavine došlo je mnogih promjena i revidiranja naziva jezika kojim se govorilo u Bosni i Hercegovini. Nazivi jezika su se mijenjali pa se tako koristio bosanski zemaljski jezik, bosanski jezik, srpsko-hrvatski, te materinski (maternji) jezik. Bosanski jezik se prvi put oficijelno i isključivo određuje za upotrebu u odredbi Visokog ministarstva od 30. juna 1884. godine, a izdavanjem Gramatike bosanskoga jezika 1890. godine naziv bosanski jezik dobija svoju potvrdu u zvaničnom udžbeniku.
U pogledu tvrdnje da “svaki jezik nosi ime po imenu naroda” Dodika demantuje i sama činjenica da postoje zasebne nacije, koje u službenoj upotrebi koriste iste jezike. Primjer su Austrijanci i Nijemci, ali dijelom i Švicarci, Belgijanci i Luksemburžani govore njemačkim jezikom, dok Englezi, Amerikanci, Australci i dio Kanađana, govore engleskim jezikom. Također, Španjolci, Meksikanci, Kolumbijci, Urugvajci, Peruanci, Argentinci i mnogi drugi drugi, govore španskim jezikom, itd.
Zbog svega navedenog Istinomjer će posljednje istupe Milorada Dodika na temu imena i upotrebe bosanskog jezika, ocijeniti kao neutemeljene.
(Istinomjer.ba)