Nenad Stevandić pokazao je nepoznavanje organizacije Ujedinjenih naroda, negirao karakter genocida u Srebrenici te iznio niz netačnih tvrdnji o međunarodnim odnosima.
Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić gostovao je 23. maja 2024. godine u emisiji “Centralni dnevnik” Face televizije s ministrom unutrašnjih poslova Federacije BiH Ramom Isakom i novinarom Hajrudinom Somunom. Tema emisije bila je usvajanje UN-ove rezolucije o genocidu u Srebrenici.
Donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici i UN
Stevandić je na samom početku emisije iznio tvrdnju kako za Rezoluciju nije glasalo deset od 22 članice Arapske lige.
Možemo da kažemo da postoje 22 člana Arapske lige, vrhunskih muslimanskih zemalja, od kojih deset nije glasalo “za”.
Nenad Stevandić, 23.5.2024.
Arapska liga predstavlja zajednicu arapskih, a ne “vrhunskih muslimanskih” zemalja. Deset zemalja Arapske lige zaista nije glasalo za Rezoluciju. Suzdržani su bili Alžir, Bahrein, Libanon, Oman, Somalija, Ujedinjeni Arapski Emirati, protiv su bili Komori i Sirija, dok nisu glasali Maroko i Sudan. Ujedinjeni Arapski Emirati istakli su kako osuđuju genocid u Srebrenici, snažno podržavaju tekst Rezolucije, ali su odlučili biti suzdržani isključivo zbog toga što bi Rezolucija mogla dovesti do nove nestabilnosti na Balkanu. Isto tako, mnoge muslimanske zemlje poput Indonezije, Pakistana ili Bangladeša glasale su za Rezoluciju, a nisu dio Arapske lige.
Stevandić je u nastavku emisije usporedio njemačko sponzoriranje Rezolucije s ponašanjem Njemačke 1930-ih godina i propadanjem međunarodnog sistema Lige naroda.
A Njemačka je ponovila ono iz 1940. godine. Uništavanjem Lige naroda otvorila je epohu sukoba i početak novih ratova. I sada svojim glupim potezima vezano za rat u Ukrajini i korištenjem Bošnjaka za svoje geopolitičke ciljeve također otvara nove nestabilnosti.
Nenad Stevandić, 23.5.2024.
Liga naroda, osnovana 1920. godine kao međudržavna organizacija koja je za cilj imala mir u svijetu i nenasilno rješavanje sukoba, pokazala se nemoćnom u sprečavanju agresije Njemačke, Italije i Japana na susjedne države te zaustavljanju izbijanja Drugog svjetskog rata. Liga naroda bila je neuspješna zbog djelovanja Njemačke, Italije i Japana izvan njenih okvira. Ove države otvoreno su se protivile Ligi naroda u 1930-im i ignorirale su rezolucije Lige naroda o povlačenju iz okupiranih teritorija te na kraju napustile Ligu, čime su njen značaj i utjecaj bitno smanjeni.
Za razliku od djelovanja izvan Lige naroda u 1930-ima, Njemačka podrškom Rezoluciji o Srebrenici nije napustila UN niti je odbila provesti njegove obavezujuće rezolucije. Njemačko sponzoriranje Rezolucije o genocidu u Srebrenici predstavlja uobičajeno djelovanje unutar institucija Ujedinjenih naroda po ustanovljenim procedurama.
Usprkos tome što je Rezolucija donesena, Stevandić je smatra neobavezujućom za države koje za nju nisu glasale.
Nešto što je neobavezujuće za dvije trećine čovječanstva i za većinu zemalja svijeta je već palo u sud vremena danas.
Nenad Stevandić, 23.5.2024.
Rezolucije Generalne skupštine UN-a nikada nisu obavezujuće bez obzira na to jesu li države članice glasale za rezoluciju, bile protiv, suzdržane ili nisu glasale nikako. Rezolucije Generalne skupštine predstavljaju izražavanje stava država članica, a ne obavezujuće akte. Obavezujućim se smatraju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a.
Stevandić je također ustvrdio kako u Osnivačkoj povelji Ujedinjenih naroda pišu nadležnosti svakog naroda.
Piše u Povelji Ujedinjenih nacija koje su nadležnosti svakog naroda.
Nenad Stevandić, 23.5.2024.
Osnivačka povelja Ujedinjenih naroda bavi se ljudskim pravima svakog čovjeka, pravima država članica koja proizlaze iz članstva u ovoj organizaciji, kao i sistemom funkcioniranja Ujedinjenih naroda i njihovih tijela te agencija. Prava naroda se u Osnivačkoj povelji UN-a ne spominju.
Negiranje genocida u Srebrenici
Nenad Stevandić je tokom emisije negirao i karakter genocida u Srebrenici, tvrdeći kako su ubijeni vojnici koji su ratovali protiv civila.
Vi morate znati da su (u Srebrenici) pobijeni vojnici koji su izgubili bitku i koji su prije toga napadali tri godine Podrinje i koji su ratovali protiv civila.
Nenad Stevandić, 23.5.2024.
Presude međunarodnih sudova jasno su više puta u različitim slučajevima utvrdile kako su u srebreničkom genocidu ubijani prije svega ratni zarobljenici i civili muškog spola. Dražen Erdemović, koji je priznao strijeljanja zarobljenika, svjedočio je kako su svi osim jednog ubijenog zarobljenika bili u civilnoj, a ne vojnoj odjeći. Ekshumirana tijela ubijenih imala su poveze na očima, poveze ili žicu na rukama svezanim iza leđa, a dio ubijenih bili su maloljetni i osobe s invaliditetom. Najstarija i najmlađa žrtva genocida u Srebrenici bile su žene, i to beba rođena 13. jula 1995. godine te Šaha Izmirlić rođena 1901. godine. Ekshumirane su iz masovne grobnice koja je pronađena u sklopu kompleksa Fabrike akumulatora u Potočarima 2012. godine.
Presude za genocid u Srebrenici ne negiraju činjenicu da su u rejonu Srebrenice počinjeni i zločini nad srpskim civilima. Prvostepena presuda Naseru Oriću u Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju ustanovila je kako su 1992. i 1993. godine muslimanske oružane formacije počinile zločine nad srpskim civilima. Drugostepena presuda, iako oslobađa Orića lične odgovornosti za zločine, ne negira da su zločini počinjeni. Za ove zločine niko nije osuđen pred Međunarodnim sudom u Haagu.
Pitanje granica
Govoreći o proglašenju nezavisnosti Kosova, Stevandić tvrdi kako je Kosovo nakon proglašenja nezavisnosti poslalo odluku o proglašenju u Međunarodni sud pravde te da isto može uraditi i Republika Srpska.
Kosovo je proglasilo nezavisnost odlukom Skupštine i odmah tu odluku poslalo Međunarodnom sudu pravde, koji je rekao da je to u redu. Možemo isti takav dokument, što nam je nuđeno nekoliko puta, isti takav dokument kao Kosovo da usvojimo i pošaljemo na istu adresu.
Nenad Stevandić, 23.5.2024.
Istinomjer se već bavio ovom tvrdnjom, koju smo ocijenili kao neistinitu. Međunarodni sud pravde je o legalnosti jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova odlučivao po zahtjevu Generalne skupštine UN-a. Rezoluciju koja od Međunarodnog suda pravde traži stav o legalnosti proglašenja nezavisnosti Kosova, Generalna skupština UN-a donijela je na prijedlog Srbije, a ne Kosova.
Spominjući pitanje granica, Stevandić je ustvrdio kako su međuentitetske linije razgraničenja jedine granice koje su u Evropi ucrtane međunarodnim ugovorom poslije 1945. godine.
Poslije Drugog svjetskog rata, jedine granice u Evropi koje su rezultat međunarodnog ugovora, koje su verifikovane kao međuentitetska linija razgraničenja, tako piše, odnosno granica između entiteta, jedine koje su ucrtane poslije 1945. jesu granice entiteta BiH.
Nenad Stevandić, 23.5.2024.
Suprotno ovim tvrdnjama, granice u Evropi su poslije 1945. godine više puta ucrtavane i mijenjane ugovorima između država i odlukama međunarodnih tijela. Tako je, naprimjer, 1947. godine Pariskim mirovnim ugovorom između država pobjednica Drugog svjetskog rata i Italije ova država ustupila niz teritorija Francuskoj, Grčkoj i Jugoslaviji te je uspostavljen Slobodni grad Trst, koji je 1954. podijeljen između Italije i Jugoslavije, što je dovelo do promjena ranijih međunarodnih granica. Među nedavnim promjenama granica, 2016. godine došlo je do promjene granice između Belgije i Nizozemske, kada su ove države međudržavnim ugovorom razmijenile teritorije i promijenile ranije međudržavne granice.
Nenad Stevandić je tokom cijelog gostovanja iznosio uglavnom neistine i poluistine, stvarajući pogrešnu sliku o međunarodnom pravu, funkcioniranju međunarodnih institucija, rješavanju pitanja granica u Evropi, a negirao je i karakter genocida u Srebrenici.