Iako je to prema Kaznenom zakonu BiH kažnjivo od 2021. godine, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik negirao je utvrđene sudske činjenice u slučaju granatiranja pijace Markale u februaru 1994. i augustu 1995. godine.
Komentarišući prisustvo visokog predstavnika Christiana Schmidta na obilježavanju 29. godišnjice masakra na sarajevskoj pijaci Markale, Dodik je napisao:
Lažni visoki predstavnik na obilježavanju lažima opisanog zločina. Jedina istina Markala su nevine žrtve, čije ubice će biti poznate kad-tad. Markale su zločin za koji su dva puta lažno optuženi Srbi i upotrijebljene su kao povod za NATO bombardovanje Republike Srpske.
Milorad Dodik, 5.2.2023.
Markale su prvi put granatirane 5. februara 1994. godine, kada je ispaljen minobacački projektil koji je ubio 67 i ranio više od 140 osoba. Nakon drugog masakra, kada su poginula 43, a teško ranjena 84 civila, koji se desio krajem augusta 1995. godine, snage NATO-a bombardovale su položaje Vojske Republike Srpske (VRS), što je nedugo zatim dovelo do Dejtonskog sporazuma i okončanja rata u BiH.
Šta o granatiranju Markala kažu presude MKSJ-a?
Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu donio je više presuda za teror nad građanima/kama Sarajeva tokom opsade, a u njih nekoliko utvrđene su činjenice o granatiranju pijace Markale.
Tako je Žalbeno vijeće Međunarodnog suda krajem 2006. godine osudilo Stanislava Galića, bivšeg komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vojske Republike Srpske (VRS), na kaznu doživotnog zatvora zbog njegove uloge u kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja civila u Sarajevu od septembra 1992. do augusta 1994. godine, a u presudi se razmatrao i prvi masakr na Markalama 1994. godine.
Dakle, bilo da je nišanio upravo na pijacu ili na neki drugi cilj u radijusu od 300 metara, SRK je nišanio na cilj koji se nalazio unutar civilne zone, tako da je ovaj incident granatiranja primjer granatiranja u kojem su namjerno gađani civili. Nije tačan zaključak Pretresnog vijeća da je cilj predmetne granate bila pijaca na Markalama, ali je tačan zaključak da su njen namjerni cilj bili civili, zbog čega zaključci Pretresnog vijeća neće biti poništeni.
Iz presude Stanislavu Galiću, MKSJ, 30.11.2006.
U ovom slučaju Žalbeno vijeće Međunarodnog suda prvi je put izreklo maksimalnu kaznu u nekom predmetu.
Granatiranje pijace Markale u augustu 1995. godine obuhvaćeno je i prvostepenom presudom u predmetu protiv generala Dragomira Miloševića, međutim, drugostepenom presudom on je oslobođen optužbi za ovo granatiranje do kojeg je, kako je utvrđeno, došlo dok je bio na liječenju u Beogradu od 6. augusta do 10. septembra 1995. Međutim, Žalbeno vijeće Tribunala nije u pitanje dovodilo utvrđene činjenice i relevantne zaključke Pretresnog vijeća u prvostepenoj presudi, a u vezi sa sudjelovanjem SRK-a u granatiranju pijace.
Predsjedavajući sudija je pojasnio da “s obzirom na oslobađajuće presude za granatiranje zgrade BITAS 22. avgusta 1995. i tržnice Markale 28. avgusta 1995., nije bilo potrebe da Žalbeno vijeće razmotri Miloševićeva osporavanja u vezi žrtava ovih incidenata i u vezi sudjelovanja SRK u istom. U tom smislu, žalba ne mijenja relevantne zaključke Pretresnog vijeća.
Iz presude Dragomiru Miloševiću, MKSJ, 12.11.2009.
I u konačnoj presudi Radovanu Karadžiću iz marta 2019. godine, kojom je osuđen na doživotni zatvor, Žalbeno vijeće bavilo se i zaključcima o dešavanjima u Sarajevu te je u vezi s granatiranjem pijace Markale u februaru 1994. godine navelo da Karadžić nije dokazao pogreške pri zaključivanju u prvostepenoj presudi.
Žalbeno vijeće konstatuje da Karadžić nije pokazao da je Pretresno vijeće napravilo bilo kakvu grešku u ocjeni dokaza i u zaključku da su snage SRK-a ispalile granatu koja je 5. februara 1994. pala na pijacu Markale. Na osnovu gore navedenog, Žalbeno vijeće odbija osnovu 34 Karadžićeve žalbe.
Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, 20.3.2019.
Negiranje zločina utvrđenih presudama i Kazneni zakon BiH
Nakon što je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko u julu 2021. godine donio Odluku o izmjeni Zakona o dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (KZBiH), postavlja se pitanje o krivičnoj odgovornosti za izjave poput ove posljednje Dodikove o Markalama. Naime, izmijenjeni zakon predviđa kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina, između ostalog, i u slučajevima negiranja zločina utvrđenih pravomoćnim presudama.
Tko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. kolovoza 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog kaznenog suda ili suda u Bosni i Hercegovini, a usmjereno je protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili etničku pripadnost, i to na način koji bi mogao potaknuti na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv takve skupine osoba ili člana takve skupine, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
KZBiH, član 3, OHR, 23.7.2021.
Na Dodikove tvrdnje uslijedile su reakcije iz Ambasade SAD-a u BiH, ali i gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, koja je najavila podnošenje krivične prijave, kao i ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Aljoše Čampare i drugih.
Dodikov tweet povod za negiranje činjenica u medijima
Dodikove tvrdnje prenijeli su i brojni mediji u BiH, međutim, neki su uz prenošenje Dodikove objave s Twittera dodali i vlastite netačne tvrdnje – “da su za masakr na Markalama okrivljeni pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), iako je utvrđeno da ne postoje dokazi da su projektil ispaljeni sa položaja VRS.”
Ovo nije prvi put da se slične tvrdnje o granatiranju pijace Markale prenose u domaćim i regionalnim medijima, a Raskrinkavanje je o ovoj temi pisalo još 2018. godine, kada su se bavili tvrdnjama da iza masakra stoji “zavjera”, odnosno da se ne radi o granati ispaljenoj s položaja VRS-a, nego o “podmetnutom eksplozivu i insceniranoj tragediji kako bi se potakla međunarodna intervencija”. Druga verzija istog narativa, koji je tada uočilo Raskrinkavanje, bile su tvrdnje da se “ne zna sa sigurnošću” ko je ispalio smrtonosnu granatu.
Shodno svemu navedenom i s obzirom na činjenice koje su utvrđene pravosnažnim presudama pred Međunarodnim krivičnim sudom, Istinomjer će tvrdnje Milorada Dodika u vezi s granatiranjem sarajevske pijace Markale u februaru 1994. i augustu 1995. godine ocijeniti neistinitim.
(Istinomjer.ba)