Uvijek postoji mogućnost da jedan ovakav dokument ostane samo prazno slovo na papiru, i da oni koji su zaduženi za njegovo provođenje budu vođeni svojim dnevno-političkim interesima, i tako u drugi plan gurnu njen sadržaj, a time i proklamovane, zacrtane i usvojene ciljeve i interese vanjske politike Bosne i Hercegovine.
Dokument pod nazivom Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018-2023 godine čije je usvajanje polovinom 2017. godine najavio član Predsjeništva BiH, Dragan Čović, na svojoj 45. sjednici 13.03.2018. godine usvojilo je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Nakon usvajanja dokumenta, uslijedile su optužbe od strane predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika na adresu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Mladena Ivanića o kojima je Istinomjer dao svoj osvrt.
Osim što je Ivanića optužio da je na ovaj način pokušao da van snage stavi “Rezoluciju Narodne skupštine Republike Srpske o vojnoj neutralnosti, prihvatajući odredbe o NATO integracijama…”, Dodik je, navodeći da “u usvojenoj strategiji vanjske politike BiH, između ostalog, stoji da bi BiH trebala aktivno pratiti zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU i da bi u tom smislu trebala unaprijediti sustav pridruživanja vanjskopolitičkim izjavama i restriktivnim mjerama EU prema trećim zemljama i subjektima”, iznio stav da “strategija sugerira i usvajanje sankcija Rusiji, s kojom Republika Srpska ostvaruje važnu gospodarsku suradnju, ali i približavanje NATO-u”.
Ivanićev ured odbacio je pomenute optužbe, podsjećajući na politički konsenzus u Bosni i Hercegovini kada je njen put ka Evropskoj uniji u pitanju:
Tačno je da se u Strategiji ukazuje na potrebu da BiH u procesu pridruživanja aktivno prati zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije. Začuđuje me da to smatrate pogrešnim, jer je to obaveza svake zemlje koja želi da postane član EU. I sami ste toliko puta rekli da podržavate članstvo BiH u EU, a zaprepašćen sam da do sada niste znali da to podrazumijeva i praćenje zajedničke vanjske i bezbjednosne politike EU.
Mladen Ivanić, 26.03.2018.
U međuvremenu, dokument je putem zvanične stranice Predsjedništva BiH postao dostupan javnosti, te je moguće imati puni uvid u njegov sadržaj.
U najkraćem, kako se u dokumentu i navodi, u njemu je postavljen “širi okvir i smjernice za djelovanje relevantnih institucija Bosne i Hercegovine u vanjskopolitičkom domenu”.
Od 2003. godine, kada je sličan dokument pod nazivom „Opći pravci i prioriteti za provođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine“ usvojen od strane Predsjedništva BiH, došlo je do određenih društveno-političkih i ekonomskih promjena.
Tako su prilikom izrade teksta Strategije za 2018-2023. godinu, između ostalog, privredna nestabilnost, rastući problem terorizma i radikalizma u svijetu, izbjeglička kriza, zahlađenje odnosa zapadnih sila i Ruske Federacije, izazovi s kojima se susreće Evropska unija, ulazak Crne Gore u NATO savez ali i napredak Bosne i Hercegovine na putu evropskih integracija i unapređenje strukturalne saradnje s NATO-om, uzeti u obzir kao novi parametri koje spoljna politika naše zemlje mora imati u vidu. Naglašeno je i da su načela provođenja vanjske politike Bosne i Hercegovine “efikasnost rada, odgovornost za rezultate i transparentnost u skladu s općeprihvaćenim principima međunarodnog prava i opštim načelima diplomatske prakse”, dok se vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine “temelji na članu V Ustava Bosne i Hercegovine i, u skladu s istim članom, u nadležnosti je Predsjedništva Bosne i Hercegovine”.
Dio na koji se kao sporan poziva predsjednik Republike Srpske, nalazi se mahom u dijelu Strategije pod nazivom Stubovi vanjske politike Bosne i Hercegovine. Pod njima se, na osnovu “političkog konsenzusa o budućnosti Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima” u dokumentu podrazumijevaju sigurnost i stabilnost, ekonomski prosperitet, zaštita interesa državljana Bosne i Hercegovine u inostranstvu i međunarodnopravna saradnja, te promocija Bosne i Hercegovine u svijetu.
S tim u vezi, u okviru sigurnosti i stabilnosti istaknuto je da je ”jedan od glavnih strateških ciljeva Bosne i Hercegovine je punopravno članstvo u Evropskoj uniji”, gdje, “obzirom na neupitnu perspektivu članstva Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina treba aktivno da prati Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Evropske unije”.
Ovdje prije svega treba podsjetiti da su svi relevantni politički subjekti u Bosni i Herecegovini jasno opredijeljeni za njenu punu integracijju u Evropsku uniju.
Opšte je poznato da je Poglavlje 31 – Spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika, dio pregovaračkog procesa svake države u procesu njenog pristupanja Evropskoj uniji u cilju prilagođavanja pravne stečevine države pristupnice, pravnoj stečevini (acquis communitaire) Evropske unije. Ukratko, opredjeljujući se za pristupanje Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina se opredijelila i za ispunjavanje uslova iz Poglavlja 31. koji između ostalog znači i usklađivanje spoljopolitičkog djelovanja BiH sa djelovanjem Evropske unije u smislu pridruživanja spoljnopolitičkim deklaracijama, stavovima i mjerama koje iz njih proizilaze, a koje su predhodno usaglašene unutar odgovarajućih institucija Evropske unije. Tako Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018-2023 godine samo potvrđuje već ranije iznešene stavove kako političkih partija u našoj zemlji, tako i same Bosne i Hercegovine.
Slično vrijedi i za dio dokumenta koji, ponovo u kontekstu sigurnosti i stabilnosti, govori o odnosu Bosne i Hercegovine i NATO-a. “Nastavak provođenja aktivnosti u odnosu na NATO ostaje prioritet institucija Bosne i Hercegovine” kaže se u Strategiji, uz posebno naglašen prioritet aktivaciji i provođenju MAP-a, za koji, podvučeno je, “postoji širok politički konsenzus u Bosni i Hercegovini”.
U skladu sa ranije donešenim odlukama relevantnih institucija Bosne i Hercegovine, Strategija poziva na intenziviranje saradnje sa “NATO-om ne samo u vojno-odbrambenoj dimenziji, nego i u aktivnostima koje proizilaze iz sveobuhvatnog poimanja sigurnosti: ekonomska dimenzija sigurnosti, transport, vladavina prava, borba protiv korupcije, prirodne nepogode, borba protiv savremenih i nekonvencionalnih sigurnosnih prijetnji, cyber odbrana i slično”. Obzirom na kritike dukumenta, ovdje je korisno podsjetiti se na Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine usvojen još 2005. godine, te od strane Predsjedništva BiH 2009. godine usvojeni Plana za članstvo u NATO-u. Strategija vanjske politike BiH u potpunosti je u skladu sa navedenim dokumentima, te u ovom polju nastavlja kontinuitet aktivnosti započet mnogo ranije, i ne iskače iz vanjskopolitičkog i pravnog okvira koji je uz konsenzus svih politički relevantnih subjekata na pripadajućim nivoima postignut ranije.
Podvlačeći i borbu protiv terorizma i svih oblika nasilnog ekstremizma kao “jedan je od osnovnih instrumenata za jačanje sigurnosti zemlje”, dokumentom se nedvosmisleno ističe želja da će, u skladu sa svojim mogućnostima, Bosna i Hercegovina nastaviti pružati svoj maksimalni doprinos rješavanju ovog problema uz nastavak učešća na radnim sastancima u okviru Radne grupe za borbu protiv finansiranja terorizma, Radne grupe za borbu protiv nasilnog ekstremizma, te Radne grupe za strane terorističke borce.
Osim ovoga, kontinuitet prijašnje vanjske politike naše zemlje ogleda se u Strategiji i kroz opredijeljenost, da se u okviru Berlinskog procesa, nastavi saradnja sa zemljama Zapadnog Balkana.
U drugom dijelu dokumenta u kojem se govori u kontekstu vanjske politike naše zemlje i njenog ekonomskog prospertiteta, zaštite interesa državljana Bosne i Hercegovine u inostranstvu, međunarodno-pravne saradnje, te promocije Bosne i Hercegovine u svijetu, naglašen je doprinos Ciljevima održivog razvoja 2020 – 2030, te intenziviranje saradnje s dijasporom Bosne i Hercegovine.
Nikakve sumnje nema da Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018-2023 godine kao dokument, prije svega ne donosi ništa što već ranije nije, ne samo usaglašeno, već i formalno-pravno potvrđeno od strane nadležnih zakonodavnih i izvršnih tijela u Bosni i Hercegovini. Donešen u skladu sa procedurama i ovlaštenjima koje iz Ustava BiH crpi Predsjedništvo BiH, ovaj dokument tako ni u jednom segmentu ne iskače iz već ranije zadanog vanjskopolitičkog okvira, te u isto vrijeme potvrđuje opredijeljenost da se važećim i obavezujućim ugovorima, ranije preuzete vanjskopolitičke obaveze Bosne i Hercegovine, nastave sprovoditi.
Vanjska politika svake zemlje, pa tako i Bosne i Hercegovine, podložna je promjenama i prilagodbama koje mogu biti uslovljenje promjenom geopolitičkih, geostrateških, regionalnih političkih, ekonomskih ili nekih drugih prilika. Osim toga, da bi svoju vanjsku politiku država bila u mogućnosti da mijenja, potrebno je da nadležne institucije donesu odluke u tom pravcu. S tim u vezi, Bosna i Hercegovina i njene institucije zadužene za taj segment politike nisu mijenjale ranije donešene odluke, te je i sasvim očekivano bilo da Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018-2023 godine bude dokument koji će sadržavati smjernice ka nastavku ranije započetog.
Imajući ovo u vidu, javne napade na člana Pressjedništva BiH, Mladena Ivanića od strane predsjednika SNSD-a treba prije svega posmatrati kao dio predizborne kampanje koja je uveliko počela.
Sa druge strane, u istom kontekstu se mogu doživjeti i dijelovi odgovora Mladena Ivanića:
Pozivam Vas da ne izmišljate i podmećete mi tobožnje nametanje sankcija Rusiji. Toga nije bilo niti će biti dok sam ja član Predsjedništva BiH, pa makar to značilo i zaustavljanje europskog puta…Smatram da BiH ne može postati član NATO sve dok i ako Srbija ne bude u NATO-u. Taj stav jasno zastupam već duže od deset godina i nemam ga namjeru mijenjati’.
Mladen Ivanić, 26.03.2018.
Obzirom da Strategija ne tretira nikakva bilateralna pitanja naše zemlje sa bilo kojom drugom, te da je Bosna i Hercegovina još uvijek daleko od početka pregovora sa Evropskom unijom, a samim tim i Poglavlja 31, sasvim je jasno da je ovaj dio izjave Mladena Ivanića, upućen kao predizborno obraćanje svom potencijalniom biračkom tijelu. Isto vrijedi i za njegov iznešeni stav po pitanju pristupanja Bosne i Hercegovine NATO-u i mogućnosti da se on poveže sa odnosom Alijanse sa bilo kojom drugom državom, pa tako i Republikom Srbijom.
Na kraju, važno je istaći da je Strategija vanjske politike Bosne i Hercegovine 2018-2023 godine dokument od velike važnosti za stabilno vanjskopolitičko djelovanje naše zemlje.
Ali, sigurno je da uvijek postoji mogućnost da jedan ovakav dokument ostane samo prazno slovo na papiru, i da oni koji su zaduženi za njegovo provođenje budu vođeni svojim dnevno-političkim interesima, i tako u drugi plan gurnu njen sadržaj, a time i proklamovane, usvojene i zacrtane ciljeve i interese vanjske politike Bosne i Hercegovine.
(istinomjer.ba)