Priča o isplati duga bivšeg SSSR prema bivšoj SFRJ, to jest njegovog dijela koji pripada Bosni i Hrecegovini, uskoro bi trebala biti privedena kraju. Iako su se razgovori o ovom pitanju vodili preko decenije bez ikakvog pomaka, premijerka Republike Srpske nedavno je izjavila da su za njegovo rješavanje zaslužne institucije RS i njihov rad u prošlom mandatu.
To je rezultat razgovora koje su institucije Srpske vodile sa ruskom stranom prije nego što je SDA uvela partije Saveza za promjene u vlast na nivou BiH, iako su izgubili izbore.
Željka Cvijanović, 20.05.2017.
Cvijanović je, takođe, navela da se još polovinom 2014. godine znalo da će klirinški dug biti isplaćen u novcu, a ne u robi, te da je proces bio “razvučen” u institucijama BiH. “Kad god su bili u prilici da odlučuju o dolasku sredstava u Republiku Srpsku, uradili su sve ili da blokiraju ili da odgode ili da umanje sredstva namijenjena građanima Srpske. Da je vlast na nivou BiH bila ozbiljna u vezi sa klirinškim dugom, taj novac bi bio uplaćen do avgusta prošle godine”, rekla je Cvijanović. No, kada se pogleda kako je tekao tok pregovora o načinu isplate klirinškog duga, teško je naći bilo kakvu potvrdu za ovakve izjave entitetske premijerke.
Dug koji je Ruska Federacija dužna isplatiti Bosni i Heregovini nastao je po obračunima u vezi s robnim prometom između bivšeg SSSR i bivše SFRJ i iznosi oko 125 miliona dolara. Ruska Federacija do sada je izmirila ovaj dug sa ostalim državama bivše SFRJ i to u robnoj protivvrijednosti. BiH je ostala posljednja država sa kojom dug nije izmiren, a biće i prva kojoj će se on isplatiti u novcu. Do takvog dogovora, međutim, nije došlo “polovinom 2014. godine” kako je to navela premijerka RS, niti su u njega bile uključene institucije Republike Srpske.
Štaviše, u novembru 2014. godine, ruski ambasador u BiH, Petar Ivancov, još uvijek je govorio o prijedlozima da se dug izmiri u robi, ali i o tome da se dogovor ne može postići dok se o njemu ne usaglase entiteti. Radilo se konkretno o prijedlogu da se dug “isplati” u opremi za spašavanje, koja je u BiH evidentno bila nedostatna tokom poplava u maju 2014 – i to u vrijednosti razlike između klirinškog duga i duga koji BiH i dalje ima prema Ruskoj Federaciji za gas koji je isporučivala tokom rata:
Postoje dva duga – dug za gas kojeg je `Gasprom ` isporučio tokom ratnih godina u BiH, ali i drugi takozvani klirinški dug koji potiče još od trgovinskih odnosa SSSR-a i bivše Јugoslavije. Kada se uzmu u obzir oba duga, Rusija duguje BiH 20 miliona dolara više. Rusija predlaže da se ti dugovi poravnaju – da za tih 20 miliona Ruska Federacija isporuči opremu za operacije spašavanja koje su bile potrebne tokom nedavnih poplava u BiH. Problem je što entiteti nisu jasno odlučili na koji način žele da razriješe pitanja tih dugova.
Ivancov je o poravnanju dugova govorio u kontekstu priče o izgradnji “Južnog toka”, gasovoda čiji su prolazak kroz Republiku Srpsku zvaničnici RS tada još uvijek najavljivali. Godinu dana ranije, Željka Cvijanović i Milorad Dodik su prisustvovali svečanoj ceremoniji otvaranja radova na “Južnom toku” u Srbiji, kada su takođe spominjali klirinški dug u vezi sa izgradnjom gasovoda u RS. Dodik je tada, nakon sastanka sa predsjednikom Upravnog odbora “Gasproma” Aleksejem Milerom, najavio kako bi se dio klirinškog duga koji pripada Republici Srpskoj mogao iskoristiti za učešće u izgadnji gasovoda:
Mi tačno znamo šta radimo i kuda se krećemo i šta moramo da uradimo do septembra naredne godine kako bi počela izgradnja cjevovoda. Mi tražimo varijaciju u kojoj bi taj dug bio uključen u dio našeg učešća u samom projektu `Južni tok`”.
Milorad Dodik, 23.11.2013.
Dakle, krajem 2013. godine, predsjednik RS još uvijek je smatrao da se dug može pretvoriti u učešće u “Južnom toku”, dok je ruski ambasador krajem 2014. i dalje govorio o naknadi u robnoj protivvrijednosti. Ni jedna ni druga činjenica ne ukazuju ni na kakve “pregovore institucija RS” koji su okončani polovinom 2014. godine, zaključkom da će se dug isplatiti u novcu. Osim što nema nikakvih tragova da je razgovarano o takvom rješenju, ni uvid u zvanična saopštenja Vlade Republike Srpske ne pokazuje da je bilo ikakvih aktivnosti na tom planu u ovom periodu.
Štaviše, prošli sastav Vlade Federacije BiH zapravo je bio aktivniji po tom pitanju od Vlade Republike Srpske. Tako je Vlada FBiH o klirinškom dugu raspravljala na 93. sjednici, održanoj 30.12.2013, kada je usvojila Odluku o prihvatanju Sporazuma o alokaciji duga od 104,8 miliona američkih dolara za isporučeni, a neplaćeni prirodni gas Bosni i Hercegovini u periodu 1991.-1995. godina između vlade Federacije BiH i Republike Srpske. U odluci se navodi da federalna vlada daje saglasnost Vijeću ministara da se klirinški dug oduzme od duga za gas isporučen u ratu, koji bi se pak podijelio tako da se na FBiH alocira 53,89 miliona, a na RS 50,91 miliona dolara. U odluci je navedeno da će stupiti na snagu “na dan kada i Vlada Republike Srpske prihvati Sporazum o alokaciji duga od 104,8 miliona USD za isporučeni, a neplaćeni prirodni plin”, što se nikada nije desilo.
Zanimljivo je da je još 9.11.2009. tadašnji Premijer Federacije BiH, Mustafa Mujezinović, na sastanku sa tadašnjim ruskim ambasadorom Aleksandrom Bocan-Harčenkom, govorio o “prebijanju” duga za gas sa klirinškim dugom i ulaganju razlike u “gasifikaciju drugih dijelova BiH, kao i za investiranje u elektranu na gas.” Vijeće ministara još tada se obraćalo Gaspromu sa prijedlozima da se izmirenje dugova rješava na ovaj način, a Mujezinović je tvrdio da za to postoji i saglasnost Vlade RS. Slična su očekivanja izrazili i predstavnici Gasproma i ruske vlade tokom Dodikove posjete Moskvi 4.3.2010. U realnosti, pak, nije bilo nikakvog pomaka sve do početka aktuelnog mandata Vijeća ministara.
Činjenica je da su i jedan i drugi entitet u ovom procesu bili konsultovani, ali nisu bili ti koji su vodili pregovore, jer je nadležnost za to od početka bila isključivo na Vijeću ministara BiH, uz Predsjedništvo i Parlamentarnu skupštinu BiH koji moraju dati saglasnost na sve ovakve međunarodne sporazume. U periodu kada je SNSD imao svoje predstavnike u obje institucije izvršne vlasti i parlamentarnu većinu na državnom nivou nije se, međutim, pokazao nimalo konstruktivnim za rješavanje ovog pitanja.
Tokom svog mandata u Vijeću ministara, Nikola Špirić se više puta sastajao sa ruskim ambasadorom, od čega je klirinški dug bio tema bar pet ovakvih razgovora od 2010. do polovine 2014. godine, kada je završen Harčenkov mandat. U saopštenju sa njihovog posljednjeg zvaničnog sastanka, navedeno je kako su se složili “da je neophodno raditi na pronalasku najboljih rješenja za klirinški dug, gdje su u dogovore uključeni i predstavnici entitetskih vlada, kao i u vezi s aktivnostima u okviru projekta „Južni tok“.” Prijedlog koji je Vijeću ministara stigao od Predsjedništva BiH dok je u njemu bio Nebojša Radmanović (u septembru 2013. godine), uključivao je, pak, “mogućnost isporuke višenamjenskih helikoptera od strane Ruske Federacije, koji mogu služiti za pomoć civilnim organima u BiH pri reagovanju na prirodne i druge nesreće, naročito za gašenje požara”. Iz predsjedništva je tada rečeno “Nezavisnim novinama” kako bi ovakvo rješenje “konačno moglo dobiti saglasnost” svih članova Predsjedništva, jer se do tada nisu uspjeli složiti ni oko jednog prijedloga. Vijeće ministara je tada zadužilo Špirićevo Ministarstvo finansija i trezora za realizaciju zaključka Predsjedništva, koji nikada nije realiziran.
Do konkretnih aktivnosti došlo je tek nakon formiranja novog saziva Vijeća ministara 2015. godine. Na 18. sjednici, održanoj 3.8.2015. godine, Vijeće ministara usvojilo je Izvještaj Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa sa sastanka kopredsjedavajućih Međuvladine bosanskohercegovačko-ruske komisije za trgovinu i ekonomsku saradnju, te je zadužilo državno ministarstvo finansija da provede aktivnosti dogovorene na ovom sastanku: konkretno, da formira pregovarački tim za rješavanje pitanja duga između BiH i Ruske Federacije.
U aprilu 2016. godine, stigao je i prvi konkretan prijedlog koji je Vijeće ministara proslijedilo vladama oba entiteta. Ministarstvo finansija i trezora BiH je 25.3.2016. tražilo izjašnjenje o pismu ministra finansija Ruske Federacije, sa prijedlogom da se klirinški dug uplati direktno u entitetske budžete, u omjeru od 33% Republici Srpskoj i 67% Federaciji BiH. Vlada RS je 6.4.2016 objavila da je usvojila zaključak kojim je prihvaćen prijedlog, te je dala saglasnost za pokretanje procedure zaključivanja sporazuma sa Ruskom Federacijom. Dan kasnije održana je i sjednica Vlade FBiH, na kojoj je zaključeno da “predložena inicijativa predstavlja dobru osnovu za vođenje pregovora s Ruskom Federacijom s ciljem zaključivanja međunarodnog sporazuma.”
No, samo par dana kasnije, o ovom pitanju oglasio se Mirko Šarović, izjavom od koje su predstavnici SNSD-a momentalno napravili politički skandal, uz svesrdnu pomoć entitetskih medija. Na njegov stav nadovezao se i poslanik SDS u PSBiH, Borislav Bojić, rekavši da novac ne bi trebalo trošiti na “krpljenje rupa” u entitetskim budžetima, već ga uložiti u stvaranje nove vrijednosti.
Da budem potpuno otvoren, ja mislim da ovoj aktuelnoj vlasti ne treba dozvoliti da oni budu ti koji će da dijele taj novac. Taj novac možemo mi srpski predstavnici u institucijama BiH da podjelimo na pošteniji, objektivniji i kvalitetniji način.
Mirko Šarović, 11.4.2016.
Šarovićeva izjava je dočekana naslovima poput “Šarović blokadom novca šteti Srpskoj” u “Glasu Srpske”, a Vlada RS je 13.4.2016 čak usvojila i niz zvaničnih zaključaka kojima je izrazila “žaljenje što je ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH svojim nastupima u medijima omalovažio dobru namjeru i doveo u zabludu Vladu Ruske Federacije”, osudila “najave blokiranja sredstava”, tražila da se Ruskoj Federaciji uputi izvinjenje i tome slično.
Šarović je već sutradan podsjetio da se ne može govoriti ni o kakvoj blokadi budući da “još uvijek nema nikakvog novca”, te da nisu ni započeti zvanični pregovori sa Rusijom, pri čemu je pitanje isplate duga za ratni gas i dalje otvoreno i ne zna se kako će uticati na okončanje pregovora o klirinškom dugu. No, to ni najmanje nije uticalo na predstavnike/ce vlasti u RS, koji su nastavili sa dramatičnim izjavama o tome kako Savez za promjene “radi o glavi” građanima RS. Te su se priče nastavile mjesecima, sve dok se, u aprilu i maju ove godine, nisu finalizirale aktivnosti državnog nivoa vlasti na prihvatanju sporazuma o naplati duga, te je Vijeće ministara ove odluke uputilo Predsjedništvu BiH na ratifikaciju.
Suočena sa činjenicom da je rješenje “klirinškog duga” na kraju ipak nađeno i provedeno u Vijeću ministara bez predstavnika SNSD-a, Željka Cvijanović je – nakon godinu dana ponavljanog “refrena” o blokadi sredstava od strane Saveza za promjene – pokušala to predstaviti kao uspjeh sopstvene Vlade, bez ijedne činjenice koja bi dokazala opravdanost takvih tvrdnji.
(istinomjer.ba)