Za LGBTIQ populaciju u BiH osnovna ljudska prava i dalje na čekanju

Iako je homoseksualnost u Bosni i Hercegovini dekriminalizirana još 1991. godine, a diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije zabranjena 2003. godine donošenjem Zakona o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine i Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine, pripadnici/e LGBTIQ populacije i dalje se suočavaju kako s društvenom, tako i sa zakonskom diskriminacijom, a konkretniji potezi bh. vlasti i funkcionera/ki u osiguranju jednakih prava još uvijek izostaju.

Od nejasne zakonske regulative u kontekstu izmjene JMBG-a i dokumenata u slučaju promjene spola do pravne neregulisanosti istospolnih zajednica i uvjetovanja slobode okupljanja, pripadnici/e LGBTIQ populacije u bh. društvu svakodnevno su suočeni/e s diskriminacijom, a kritike i negativni komentari najvidljiviji su posljednjih nekoliko godina, neposredno pred i tokom održavanja Povorke ponosa.

Diskriminacija i problemi s kojima se pripadnici/e LGBTIQ zajednice susreću svakodnevno zasigurno negativno utiču na kvalitet njihovih života – od situacija gdje vezu sa svojim partnerom/icom moraju kriti kako bi izbjegli/e osuđivanje društva, preko diskriminacije na radnom mjestu i u zdravstvenim ustanovama, pa do prijetnji nasiljem u porodici i društvu. Rješenje za spomenute probleme svakako bi bio institucionalni pristup rješavanju ključnih LGBTIQ pitanja.

I ove, kao i prethodnih godina, mogu se čuti brojni negativni i homofobni komentari i poruke na društvenim mrežama, od kojih mnoge imaju naznake pozivanja na ograničavanje prava ove grupe, etiketiranje homoseksualnosti kao bolesti, kao i pozive na nasilje upućene pripadnicima/ama LGBTIQ populacije, ali i učesnicima/ama Povorke. Jedan od najčešćih komentara koji se može pročitati na društvenim mrežama i portalima jeste kako je “Povorka bespotrebna jer prava LGBTIQ zajednice nisu uskraćena”.

Istinomjer je tragom ovih komentara istražio kakva je zakonska regulativa u Bosni i Hercegovini glede prava LGBTIQ populacije.

Zakonska (ne)regulativa u BiH glede pravnog statusa transrodnih osoba i istospolnih zajednica

Iako je pravna promjena spola moguća i podrazumijeva promjenu identifikacionih dokumenata, ona se može sprovesti tek nakon potpune medicinske promjene spola, navode iz Sarajevskog otvorenog centra (SOC), a procedure izmjene JMBG-a i dokumenata na području cijele Bosne i Hercegovine poprilično su nejasne.

 

Niti jedna bh. medicinska ustanova ne sprovodi endokrinološke terapije i hirurške zahvate promjene spola, dok je potvrda o potpunoj genitalnoj promjeni potrebna za pravnu izmjenu. Stoga su transrodne osobe u BiH, one koje to žele i mogu priuštiti, prinuđene da se u inostranstvu, o vlastitom trošku, podvrgnu potrebnim medicinskim zahvatima za tranziciju.

SOC, 31.3.2022.

Koordinatorica programa u SOC-u Delila Hasanbegović, u saopćenju povodom Međunarodnog dana vidljivosti transrodnih osoba, objavljenom 31. marta ove godine, istakla je da “procedure po kojima se vrši izmjena jedinstvenog matičnog broja i ostalih dokumenata postoje u Republici Srpskoj, kantonima Federacije BiH i Brčko distriktu BiH, ali nisu jasno propisane i dostupne javnosti, te ne postoji nikakav pravilnik kojim bi se detaljno opisala procedura prikupljanja i verificiranja medicinske dokumentacije osobe koja podnosi zahtjev”.

Nedavno je u Sarajevu u sklopu javne akcije “Fali nam papir” ukazano da pripadnici/e istospolnih zajednica u BiH još uvijek nemaju pravno na “regulirano uzdržavanje među partnerima kada je to potrebno, nemaju pravo na međusobnu brigu i podršku kada se jedan od njih teško razboli, ne mogu računati na penziju i socijalnu podršku u slučaju smrti svog partnera ili partnerice, nemaju prava na poreske olakšice kojim država nagrađuje međusobno uzdržavanje članova porodice kako bi učvrstila socijalnu sigurnost u društvu, nemaju pristup koristima kojima poslodavci podržavaju porodični život kao oblik naknade za rad svojih zaposlenika, nemaju zaštićenu imovinu koju su zajednički stekli u sklopu porodičnog života niti pravila po kojima se rješavaju odnosi u slučaju da se partneri raziđu, te mnoga druga prava i obaveze koje dolaze sa zakonskom regulacijom životne zajednice”.

I pomoćnik Ombudsmena BiH za ljudska prava i šef Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije Predrag Raosavljević u razgovoru za RSE istakao je da, prema izvještaju ove institucije, “u Bosni i Hercegovini od 2017. godine nisu napravljeni konkretni pomaci u osiguravanju stvarne ravnopravnosti LGBTIQ osoba”.

U izvještaju koji je objavljen u maju prošle godine se navodi da kako u pogledu zakonskog okvira u BiH nisu preduzeti konkretni koraci ka uređenju zajednice života istopolnih osoba, dok pojam interspolnosti nije definisan pozitivnim propisima koji su na snazi u Bosni i Hercegovini. Po pitanju zaštite pojedinačnih prava, prisutan je i dalje govor mržnje protiv LGBTIQ osoba, a rijetki su nosioci najviših funkcija koji otvoreno istupaju u zaštiti prava ove populacije. LGBT+ zajednica smatra da Bosna i Hercegovina prilično kaska za zemljama regiona kada je u pitanju donošenje zakona koji bi štitili njihova prava. Ukazuju na to da Bosna i Hercegovina nema zakon o istospolnom partnerstvu, ali ni zakon o rodnom identitetu. Za zemljama regije BiH je kasnila i u organizaciji prve povorke ponosa, koja se u Sarajevu dogodila 8. septembra 2019. godine pod sloganom – Ima izać’.

Predrag Raosavljević za RSE, 27.4.2022.

I dok su susjedne Republika Hrvatska i Crna Gora zakonski regulisale pravni status istospolnih zajednica, u Bosni i Hercegovini i njenim entitetima ne postoji zakon kojim se reguliše taj status. Iako je u Federaciji BiH napravljen određeni pomak kada je u oktobru 2018. godine vlada ovog entiteta donijela zaključak o formiranju radne grupe koja bi radila na izradi zakona kojim bi status istospolnih zajednica bio regulisan, do danas nisu zabilježene značajnije aktivnosti kada je u pitanju zakonsko regulisanje istospolnih zajednica.

Nakon donošenja spomenutog zaključka 2018. godine, tek je krajem januara 2020. godine Vlada FBiH donijela rješenje kojim je formirana interresorna radna grupa čiji je zadatak da izvrši “analizu propisa u okviru kojih istospolni parovi iz životne zajednice mogu ostvariti svoja prava koja proizlaze iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i predložiti propise koje je potrebno donijeti na području Federacije Bosne i Hercegovine”.

Istinomjer se ovim povodom obratio i SOC-u iz kojeg su naveli da je ova radna grupa nakon svoje konstituirajuće sjednice pozvala i predstavnike/ce SOC-a, kao organizacije koja predstavlja LGBTIQ osobe i posjeduje ekspertizu u ovoj oblasti, da učestvuju u radu ove grupe.

S početkom pandemije COVID-19 u BiH prekinut je i rad interresorne grupe, sve do početka 2021. godine. U periodu od februara do aprila 2021. radna grupa je održala tri sjednice, gdje je postignut značajan napredak ka ispunjavanju njenog mandata, odnosno ka donošenju zvaničnih zaključaka prema Vladi FBiH o tome koje je propise potrebno donijeti i/ili izmijeniti da bi se eliminisala diskriminacija istospolnih parova u FBiH. Predstavnici_e SOC-a u radu same interresorne grupe zagovarali_e su donošenje jednog posebnog zakona koji bi regulisao niz oblasti od interesa za istospolne zajednice na isti način kako je to predviđeno bračnim i vanbračnim partnerima. U tu svrhu ponuđen je i Model zakona o životnim zajednicama osoba istog spola Federacije BiH, koji je SOC ranije izradio. Radna grupa je u 2021. godini donijela zaključke, uz prijedlog za usvajanje zakona o životnim zajednicama osoba istog spola FBiH. Zaključci su upućeni Vladi FBiH, međutim, do danas Vlada FBiH nije poduzela konkretne korake po ovom pitanju. Nakon što Vlada FBiH usvoji zaključke, očekuje se formiranje nove radne grupe zadužene za pisanje propisa i njihovo konačno upućivanje u zakonodavnu proceduru. Samim uvidom u protekli proces i ono što predstoji izvjesno je da će ovom dinamikom istospolni parovi još čekati na regulaciju svog položaja u FBiH.

SOC, 16.6.2022.

Na ovu problematiku osvrnuli su se i u Rozom izvještaju, gdje između ostalog navode da “odgovor na pitanje zašto Vlada FBiH dosad nije usvojila i implementirala zaključak interresorne radne grupe treba tražiti u trenutnoj političkoj nespremnosti da se ovo pitanje riješi” te se navodi i da se “zakoni koji izjednačavaju istospolne i heteroseksualne parove već primjenjuju u susjednim zemljama koje pripadaju istoj pravnoj tradiciji kojoj pripada i BiH”.

Iz Vlade Federacije BiH navode da je, “prema informacijama stručnih službi Vlade, sačinjavanjem Izvještaja interresorne radne grupe završen dio posla te će, nakon što se ispoštuju propisane poslovničke procedure i obaveze utvrđene Zakonom o Vladi FBiH, biti ispunjeni uslovi da se ovaj materijal delegira za uvrštavanje na dnevni red sjednice Vlade Federacije BiH”.

Kada je u pitanju nivo Republike Srpske i Brčko distrikta, nisu zabilježene aktivnosti u ovom pravcu, a koordinator programa u SOC-u Darko Pandurević ističe da bi “usvajanje ovakvog zakona u samo jednom dijelu BiH ukratko stvorilo ogromnu pravnu nesigurnost, budući da se regulisanje položaja istospolnih partnera veže za čitav niz pravnih pitanja i životnih pitanja”.

Odgovarajući na pitanje koje je najbolje pravno rješenje za istospolne parove u BiH – izmjena Porodičnog zakona i definicije braka ili usvajanje posebnog zakona o istospolnim zajednicama, Pandurević ističe da “argumentacija SOC-a po ovom pitanju u velikoj mjeri naginje da je najefikasnije i najbolje rješenje donošenje jednog posebnog zakona o zajednicama života osoba istog spola u FBiH, koji bi tretirao različite oblasti od interesa (nastanak i prestanak zajednice, imovinska prava, socijalna prava poput penzija i izdržavanja itd.)”, jer bi takav poseban zakon svojim odredbama dopunjavao zakone koji već regulišu pojedine oblasti i s pravne i praktične strane bio najefikasniji.

Neuređen i neusklađen zakonski okvir u BiH u korištenju prava na slobodu okupljanja

Početkom juna 2022. godine iz Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa saopćili su da “ni ovogodišnji proces dobijanja dozvola nije tekao jednostavno” te da će se tokom ovogodišnjeg marša zahtijevati “hitno donošenje izmjena i dopuna Zakona o javnom okupljanju, koji mora biti usklađen s evropskim standardima”.

Pozivamo Skupštinu KS da se ugledaju na Brčko Distrikt, koji je usvojio dobre prakse iz EU. Sloboda javnog okupljanja mora biti dostupna svima jednako, a nadležne institucije trebaju biti te koje će osigurati neometano i jednostavno okupljanje, bez nametanja dodatnih mjera ili dodatnih administrativnih komplikacija. Kroz prethodna tri mjeseca smo primijetili da postoje ozbiljne opstrukcije od određenih predstavnika vlasti i stranaka da se ne dogodi povorka ponosa, te da se ne donese zakon usklađen sa evropskim standardima, već da bude još restriktivniji. To ne smijemo dopustiti, jer će nas takve odluke odvesti u novi nivo mraka i ograničavanja ljudskih prava.

Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa, 7.6.2022.

I u SOC-ovom Rozom izvještaju navodi se da, “s izuzetkom Zakona o mirnom okupljanju BD-a, koji je usvojen u julu 2020. godine, trenutni zakonski okvir (deset kantonalnih zakona i Zakon o javnom okupljanju RS-a) koji reguliše ovu oblast neusklađen je s međunarodnim standardima, neharmoniziran i nudi različite definicije i tumačenja osnovnih pojmova, kao što su: pojam javnog okupljanja, vrste javnog okupljanja, prostor predviđen za javno okupljanje, sadržaj prijave i izdavanje dozvola za javno okupljanje, obveze organizatora i obveze nadležnih organa, donošenje rješenja za javno okupljanje”.

Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa oglasio se i 16. juna ove godine, a u saopćenju između ostalog navode da je “OO Bh. povorke ponosa od prve povorke ponosa stalno pod pritiscima i dobija direktne stavove upućene od vlasti i nadležnih organa da ne postoje problemi, te da uvijek možemo tražiti novac od međunarodne zajednice”, kao i da “ovakav stav znači da ne shvataju ozbiljno problem nejednakog tretmana i neusklađenosti zakona”.

S obzirom na to da je u čitavoj Bosni i Hercegovini samo Brčko distrikt 2020. godine donio Zakon o mirnom okupljanju koji je usklađen s međunarodnim standardima, podsjećamo i da se jedan od 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o članstvu BiH u EU odnosi na slobodu okupljanja i glasi “osigurati poticajno okruženje za civilno društvo, posebno poštujući evropske standarde o slobodi udruživanja i slobodi okupljanja”.

Pozitivne prakse i primjeri bh. vlasti i pravosuđa

Pored podrške lokalnih i kantonalnih vlasti u Sarajevu Bh. povorci ponosa, tokom posljednjih godinu dana zabilježeno je još nekoliko pozitivnih primjera u pravcu poboljšanja statusa LGBTIQ osoba.

Naime, iz SOC-a su saopćili da je tokom 2021. i 2022. godine ostvarena direktna saradnja s nekoliko tužilaštava širom BiH.

Ostvarena saradnja rezultirala je educiranjem tužitelja_ica o ljudskim pravima LGBTI osoba, s posebnim akcentom na krivična djela počinjena iz mržnje prema LGBTI osobama. Kao izuzetno pozitivnu praksu u ovom procesu potrebno je istaći da su ostvarene saradnje, a nakon provedenih edukacija imenovani_e su kontakt-tužitelji_ice za zaprimanje prijava incidenata i krivičnih djela počinjenih iz mržnje prema LGBTI osobama. Imenovanje kontakt-osoba zaduženih za zaprimanje prijava incidenata i krivičnih djela počinjenih iz mržnje prema LGBTI osobama veliki je uspjeh za Sarajevski otvoreni centar, a spremnost tužilaštava da tužitelje_ice senzibilizira.

Rozi izvještaj, 2022. godina

Prema posljednjim informacijama, do sada su imenovane kontakt-osobe u Kantonu Sarajevo, Zeničko-dobojskom, Hercegovačko-neretvanskom i Tuzlanskom kantonu, kao i u Okružnom javnom tužilaštvu u Trebinju, čime je uspostavljena prva ovakva saradnja s tužilaštvima u Republici Srpskoj, navode iz SOC-a.

Svakako je značajno spomenuti i da je u aprilu 2022. godine Općinski sud u Sarajevu donio prvostepenu presudu kojom je potvrđena diskriminacija prema LGBTIQ osobama, što je prva presuda ovakve vrste u našoj državi. Naime, spomenutom prvostepenom presudom utvrđena je diskriminacija prema LGBTIQ osobama od tadašnje kantonalne (KS) zastupnice Samre Ćosović-Hajdarević, koja je 1. aprila 2019. godine, nakon što je najavljeno održavanje prve Bh. povorke ponosa, na svom zvaničnom Facebook profilu pozvala na izolaciju i sklanjanje pripadnika/ica LGBTIQ populacije.

(Izostanak) reakcije javnih funkcionera/ki

Pored Ćosović-Hajdarević, i mnogi/e drugi/e bh. funkcioneri/ke izrazili/e su svoje protivljenje održavanju povorki ponosa koje su održane tokom 2019. i 2021. godine u Sarajevu.

Pred samo održavanje prve Bh. povorke ponosa saopćenje je izdao Kantonalni odbor SDA Sarajevo te je pozvao da se Povorka ne održi, a svoje negodovanje izrazio je i član Predsjedništva SDA Haris Zahiragić, koji je i 2021. godine uputio određene kritike na račun ovog događaja te je istakao da ne podržava Povorku ponosa, dodavši kako “ne postoji ta komisija, ni to udruženje, ni ta politika, ni ta ambasada koja mene može natjerati da ja to podržim, da ja, naprimjer, odem tamo, da javno podržim”.

Gostujući u “Danu uživo” na N1 televiziji, dan prije nego što je u Sarajevu 2021. godine održana Bh. povorka ponosa, aktuelni ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Admir Katica, ističući svoj lični stav kada je u pitanju ovaj događaj, ustvrdio je kako je za njega neprihvatljiva povorka Ponosa s obzirom na to da je to “ekspresija seksualnosti” na javan način.

I predsjednik Naroda i Pravde Elmedin Konaković je sličnog stava te je, ističući da je protiv svake vrste diskriminacije, ipak “protiv promocije seksualnosti” i “protiv Povorke”.

Vijećnik u OV Novo Sarajevo i kadar Naroda i Pravde Emir Rustempašić oglasio se u javnosti pred drugu Povorku ponosa, uputivši kritike na račun premijera Kantona Sarajevo Edina Forte, načelnika Općine Centar Srđana Mandića i gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić koji su pokrili troškove dodatnih mjera sigurnosti na dan održavanja Povorke ponosa.

Istinomjer se kritikama upućenim na održavanje Bh. povorke ponosa i tvrdnjama da je ovaj događaj ekspresija i promocija seksualnosti na javan način bavio u analizi Povorka ponosa nije ”parada” i “ekspresija seksualnosti”, već borba za jednaka prava LGBTIQ populacije.

I gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, nakon što je upitan “da li bi podržao gej paradu u Banjoj Luci”, izjavio je da “misli da je za čitavu zemlju jedna dovoljna u Sarajevu” te, pored ostalog, dodao da su to “vrijednosti koje ne treba da se na taj način promovišu na trgovima”.

Ipak, pored niza negativnih reakcija, jedan dio bh. funkcionera/ki iskazao je javno svoju podršku LGBTIQ populaciji tokom prve i druge povorke ponosa navodeći da je “poštivanje ljudskih prava osnova za normalan život” te da “tražiti ljudska prava nije nikakav luksuz, nego potreba”.

Osim Ustava BiH, koji članom 2. garantuje da će “Bosna i Hercegovina i oba entiteta osigurati najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda”, princip nediskriminacije LGBTIQ osoba sadržan je i u Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i drugim konvencijama koje je BiH potpisala, kao i drugim važećim zakonima. Također, u Mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, u dijelu koji se odnosi na osnovna prava, navodi se da “zaštita i uključenost ranjivih grupa još uvijek nisu na odgovarajućem nivou, što se posebno odnosi na osobe s invaliditetom, djecu, LGBTI osobe, pripadnike romske zajednice, pritvorenike, migrante i tražitelje azila”.

Ipak, po svemu sudeći, borba za osnovna prava pripadnika/ca LGBTIQ populacije u Bosni i Hercegovini bit će mukotrpna i duga, a tek bi se zakonskim prepoznavanjem pitanja od značaja za ovu zajednicu moglo govoriti o određenom napretku i pozitivnim promjenama.

(Istinomjer.ba)