Bego Gutić, premijer Tuzlanskog Kantona, postao je prvi zvaničnik u BiH koji je u jednom danu podnio ostavku, te ponovo izabran na istu funkciju. Ova predstava odigrala se u Tuzli u četvrtak 09. jula, a režirana je u cilju smjene ministara DF-a iz Vlade TK, kako bi se na njihovo mjesto imenovali ministri iz Stranke za BiH.
Gutić, naravno, nije na ovaj način obrazložio svoj postupak, već ga je pravdao nedostatkom „pozitivne atmosfere“ u radu Vlade:
“Od samog formiranja Vlade TK jedan broj ministara nije odgovarao postavljenim ciljevima niti su pokazivali spremnost za provođenje planiranih reformi”, kazao je Gutić kada je podnosio ostavku.
Još na samom početku mandata Vlade TK, prilikom glasanja za sastav Kadrovske komisije na prvoj vandrednoj sjednici Vlade ovog kantona, nastali su problemi kada tri ministra iz SDA i pet iz DF nisu glasali za prijedlog imenovanja. Gutić je već tada najavio mogućnost podnošenja ostavke.
„Neću bježati ni od podnošenja ostavke, ali ako se i treći put odbije usaglašeni prijedlog bit ću primoran da pokrenem postupak smjene ministara u stranci koja je mene i njih imenovala”, rekao je Gutić u martu ove godine.
Kako se sa prijedlogom za sastav Kadrovske komisije Vlade TK nije složio i dio ministara iz SDA, tada se pominjao i navodni raskol u ovoj stranci u TK. Međutim, iako je sam najavljivao da promjena neće biti, Gutić je ipak ponudio izmjenjeni prijedlog imena za ovu komisiju, koja je imenovana na drugoj redovnoj sjednici Vlade TK. Samo par dana ranije, Gutić je rekao kako „sumnja da će biti promjena usaglašenog prijedloga koalicionih partnera”, pa se i njegov izmijenjeni prijedlog može shvatiti kao nedosljednost.
Problemi u funkcionisanju vlasti u ovom kantonu su se, međutim, nastavili i nakon imenovanja Kadrovske komisije Vlade TK. U najveću krizu Vlada je zapala sredinom maja, nakon hapšenja načelnika sektora uniformisane policije MUP-a TK Samira Aljukića, zamjenika komandira specijalne policije Jasmina Kurtića i još dva policijska službenika. Tada je došlo do javnog obračunavanja premijera Gutića i tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova TK, Alena Gadže (DF), koji je izjavio da Gutić štiti kriminalne strukture u MUP-u TK, na šta je kantonalni premijer odgovorio saopštenjem u kojem je, između ostalog, napisao da Gadžo “kulturološki, socijalno, politički niti intelektualno nema kapacitet za obavljanje odgovorne funkcije kao što je ministar unutrašnjih poslova”, a potom je najavio i da će ga tužiti za klevetu. Gutić je u to vrijeme ponovo počeo spominjati rekonstrukciju Vlade, a od Demokratske fronte je zatražio podršku za smjenu Alena Gadže, što je ova stranka odbila.
Početkom juna, u obraćanju povodom 100 dana rada kantonalne vlade, Gutić je izjavio da SDA ne pravi novu koaliciju sa Strankom za BiH, ali da će on preduzeti korake za smjenu ministara kojima nije zadovoljan:
“Kao premijer imam pravo da od svoje stranke i koalicionih partnera tražim smjenu ministra ako nisam zadovoljan njegovim radom. Prvo ću prijedloge o eventualnoj smjeni poslati svojoj stranci na razmatranje, a onda i koalicionim partnerima. Na kraju, Skupština TK je ta koja daje posljednju riječ.”
Umjesto pokretanja smjene ministara, Gutić je podnio ostavku, koju je Skupština TK prihvatila na hitnoj sjednici, da bi ga potom istog dana ponovo imenovala za premijera. Suprotno izjavi koju je dao u junu, u Vladu TK su ipak ušli kadrovi Stranke za BiH – Izet Jagodić i Danijela Simić. DF-ove ministre zamijenili su još i Nermin Hodžić (BPS) i Husein Topčagić (SDA), a posebno zanimljivo kadrovsko rješenje je postavljanje Ivane Kulić (NSRzB) za ministricu pravde, iako je kao prethodno radno iskustvo navela samo volontersko-pripravnički staž u Općinskom sudu Živinice.
Dakle, ako se osvrnemo na prethodna dešavanja, Gutićeve izjave o pokretanju smjene ministara, tvrdnje da se ne pregovara sa Strankom za BiH, najavu podnošenja ostavke i obrazloženje o nemogućnosti stvaranja “pozitivne atmosfere za provođenje reformi”, a potom i ekspresno ponovno imenovanje Gutića, ponašanje premijera TK možemo ocijeniti kao višestruko nedosljedno.
(istinomjer.ba)