Već dugi niz godina zvaničnici na vlasti u Republici Srpskoj (RS) i njima bliski mediji grade narativ o Bosni i Hercegovini kao utočištu radikalnih islamista i izvoru potencijalnih prijetnji od terorizma. Iako izvještaji međunarodnih sigurnosnih agencija i institucija koje se bave terorizmom ne ukazuju na to, diskurs o BiH kao sigurnosnom problemu ponovo je intenziviran nakon novih sukoba na Bliskom istoku. Tako su se ponovo mogle čuti i neutemeljene tvrdnje o povezanosti BiH s terorističkim napadima u Evropi i svijetu u protekle više od dvije decenije.
U svojim javnim istupima, bivši predsjednik RS i lider SNSD-a Milorad Dodik već godinama ponavlja tvrdnje o Bosni i Hercegovini kao sigurnosnom problemu. U više je navrata izjavljivao da je “fundamentalni islamizam u BiH ozbiljna sigurnosna realnost”, da je “BiH bila i ostaje utočište radikalnih islamista”, a govorio je i da “nema razlike između Hamasa i muslimana u BiH”.
Teza o “islamizaciji BiH i Evrope” javno je propagirana i početkom marta 2026. godine, kada je Dodik tokom gostovanja bivšeg savjetnika za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući i penzionisanog američkog generala Michaela Flynna Banjoj Luci govorio o budućnosti Evrope i postavio pitanje o “sudbini Republike Srpske zbog islamizacije Evrope”.
Mi očekujemo da će u narednih 10-15 godina značajan broj evropskih zemalja imati islamsku komponentu vlasti, koja će biti prirodno povezana s islamistima ovdje u BiH. I nama se postavlja pitanje naše sudbine. Šta mi u RS sada da radimo?
Milorad Dodik, 3.3.2026.
Tvrdnje o “bosanskoj vezi”
Termin “bosanska veza“ pojavljivao se u medijskom i političkom diskursu posebno krajem 1990-ih i početkom 2000-tih, kada se Bosna i Hercegovina dovodila u vezu s međunarodnim terorizmom. Međutim, taj izraz nije bio formalni sigurnosni ili akademski koncept, nego konstrukt koji se koristio u pojedinim medijskim napisima i političkoj retorici.
Da gotovo nijedan teroristički napad u Evropi nije prošao bez spominjanja tzv. bosanske veze od napada 11. septembra ustvrdio je nedavno i ministar MUP-a RS Željko Budimir u izjavi za RTRS. Tada je rekao da u BiH sigurno postoje prikrivene radikalizovane ćelije i elementi koji u određenom trenutnu mogu biti aktivirani. Međutim, Budimir nije naveo konkretne podatke, a i sam je priznao da ne može špekulisati o detaljima.
BiH je vrlo kompleksna i specifična i u tom smislu, tako da sigurno da ovdje postoji onih prikrivenih, radikalizovanih ćelija i elemenata koje u određenom trenutku mogu da budu aktivirane (…). Ja ne mogu da špekulišem koliko ljudi i kako bi se to moglo dešavati, zbog toga se moraju unaprijed raditi određene stvari kako bi preduprijedili takve događaje. Da li postoje određene veze sa određenim elementima u Federaciji Bosne i Hercegovine koje sežu još iz rata? Gotovo nijedan teroristički napad u Evropi koji se desio nije bio bez neke konekcije sa takozvanom bosanskom vezom. Od septembra 11. pa do napada u Francuskoj i tako dalje.
Željko Budimir, 6.3.2026.
Slične tvrdnje ranije su iznosili i bivši entitetski ministri MUP-a Dragan Lukač i Siniša Karan, ali i članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.
Naš partnerski portal za provjeru činjenica Raskrinkavanje je u novembru 2025. godine pisao o gradnji narativa o Bosni i Hercegovini kao utočištu za radikalne islamiste i teroriste u pojedinim medijima, potkrijepljenog paušalnim ocjenama navodnih analitičara koji tvrdnje ne baziraju na činjenicama i relevantnim procjenama.
Raskrinkavanje se u analizi bavilo tvrdnjama “stručnjaka za sigurnost” Slobodana Župljanina i Dževada Galijaševića, iznesenim u članku srbijanskog portala Novosti.
Dževad Galijašević, dekan privatnog Fakulteta za bezbjednost i zaštitu, i Slobodan Župljanin, bivši pukovnik Vojske Republike Srpske kojem se na Sudu BiH sudi za ratne zločine u Kotor-Varoši, u članku su iznijeli tvrdnje da je Bosna i Hercegovina u vrhu ljestvice zemalja koje predstavljaju bezbjednosnu prijetnju za mir i stabilnost u svijetu u kontekstu terorizma, kao i da u BiH postoji stotinu “vehabijskih” naselja i desetine paradžemata.
Međutim, kako piše Raskrinkavanje, Islamska zajednica (IZ) u BiH je 2016. godine, kada je procijenjeno da je u BiH djelovalo oko 70 paradžemata, poduzela mjere da se oni ugase ili integrišu u Islamsku zajednicu. Broj paradžemata je već do 2020. godine opao na 11. U njima se okupljalo svega deset do 30 ljudi koje su vodili samoprozvani imami, a prema tvrdnjama IZ-a iz 2023. godine, pripadnika tih skupina ostalo je tako malo da ne bi mogli oformiti jedan kompaktan džemat.
Šta kažu relevantni izvještaji?
Tvrdnje da su “svi napadi u svijetu od 2001. do danas povezani s BiH” nisu potkrijepljene relevantnim međunarodnim izvještajima. Na osnovu tih izvora može se zaključiti da se BiH tretira kao zemlja s ograničenim, ali stvarnim izazovima u borbi protiv terorizma i nasilnog ekstremizma, posebno u vezi s povratnicima sa stranih ratišta, institucionalnim kapacitetima i finansiranjem terorizma, ali ne kao globalno središte iz kojeg proizlaze svi napadi.
Global Terrorism Index za 2025. godinu BiH pozicionira na 65. mjesto, dok su brojne druge evropske zemlje poput Njemačke, Francuske, Velike Britanije, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske ili Belgije lošije ocijenjene. Izvještaj navodi da su u 2024. godini teroristički incidenti zabilježeni u 66 država te da su tzv. Islamska država i njene podružnice bili najsmrtonosnija teroristička organizacija s 1.805 smrti u 22 zemlje, a da su četiri najsmrtonosnije organizacije (IS, JNIM, TTP i al-Shabaab) djelovale u 30 zemalja. Ipak, ne postoji ozbiljan međunarodni izvještaj koji to svodi na “bosansku vezu”.
Europolovi TE-SAT izvještaji o terorističkim aktivnostima i trendovima na području Evrope, koji se objavljuju od 2001. godine, ne svrstavaju BiH u zemlje evropskog “crnog vrha”. Ovi izvještaji statistički obrađuju terorističke napade, hapšenja i presude u državama članicama EU.
Kako je pisalo Raskrinkavanje, u ovim su izvještajima nabrojani teroristički napadi i iznesena saznanja o terorističkim ćelijama, planovima i mrežama, kao i informacije o grupama koje su pod nadzorom. Bosna i Hercegovina se u njima spominje tek nekoliko puta. U izvještaju iz 2003. godine bilježi se rast popularnosti selefijske ideologije u dijelu bosanske dijaspore u Austriji, iako istraga nije otkrila terorističku mrežu. U izvještajima iz 2005. i 2007. godine navode se hapšenja muškaraca u Sarajevu koji su planirali napad, a izvještaj iz 2016. godine spominje hapšenje džihadiste bosanskog porijekla u Pragu s lažnim pasošem. U izvještajima iz 2017. i 2018. spominju se putovanja bh. državljana u Siriju i Irak zbog borbe za ISIL, dok izvještaj iz 2020. bilježi osudu bh. državljanina u Njemačkoj zbog širenja džihadističke propagande.
Kada je riječ o terorističkim napadima izvedenim u Evropi od 2001. godine, ni za jedan od njih ne navodi se da ih je počinio državljanin BiH ili osoba koja je bosanskog porijekla, iako se u izvještajima nerijetko navodi porijeklo ili nacionalnost počinitelja napada. Sve izvještaje EUROPOL-a možete pročitati na ovom linku.
Američki State Department u izvještaju za 2023. godinu BiH opisuje kao “kooperativnog partnera u borbi protiv terorizma, uprkos ograničenim kapacitetima”. U istom je izvještaju navedeno da u BiH 2023. godine nije bilo prijavljenih terorističkih incidenata, ali da su povratnici sa stranih ratišta, nasilne ekstremističke ideologije i regionalne etnonacionalističke grupe i dalje potencijalni izvori prijetnje. Izvještaj navodi i da BiH ima oko 20 pritvorenih i oko 100 raseljenih državljana u sjeveroistočnoj Siriji te da je do tada repatrirala 12 pritvorenih i 48 raseljenih državljana.
Posljednja dva izvještaja Evropske komisije (1, 2) navode da BiH poduzima korake u borbi protiv terorizma, ali da antiterorističko zakonodavstvo još nije potpuno usklađeno s pravnom stečevinom EU i međunarodnim pravom. U izvještajima se kaže i da je strategija protiv terorizma i nasilnog ekstremizma u BiH na snazi od novembra 2022, da su akcioni planovi usvojeni 2023, ali da zakonodavni i institucionalni okvir još treba jačati.
BiH i 11. septembar 2001. godine
Kada je riječ o izvještaju američkog Kongresa o terorističkim napadima u New Yorku 11. septembra 2001. godine, BiH se u njemu spominje prije svega kao ratno područje kroz koje su prošli neki budući operativci i kao dio šireg balkanskog džihadističkog miljea. U tom izvještaju iz 2002. godine piše da su neki od počinilaca ratovali u Bosni 1995. te da je Osama bin Laden crpio podršku iz mreže islamističkih radikala koji su ratovali na Balkanu, u Čečeniji i Kašmiru.
U kasnijem 9/11 Commission Reportu iz 2004. godine BiH se spominje u vrlo sličnom kontekstu. Navodi se da je Bin Laden održavao veze i u ratu u BiH, da je Khalid Sheikh Mohammed 1992. godine proveo neko vrijeme boreći se u BiH i finansijski pomagao taj front te da su Al-Hazmi i Al-Mihdhar 1995. godine zajedno putovali u Bosnu da ratuju. BiH se u tim dokumentima, dakle, spominje kao dio historijske mreže stranih boraca i kao biografska epizoda nekih aktera, ali se ne spominje da su taj ili kasniji napadi u svijetu povezani s BiH.
Ni “Globalna baza podataka o terorizmu” (GTD) Nacionalnog konzorcija za istraživanje i reagovanje na terorizam (START), koja uključuje podatke o više od 200.000 terorističkih napada koji su se dogodili od 1970. do 2020. godine, također ne može potvrditi tvrdnje Cvijanović i Župljanina. Naime, gotovo nijedan incident izvan BiH u proteklim godinama koji je naveden u bazi podataka ne dovodi u vezu počinioce terorističkih djela s našom zemljom.
Imaju li svi teroristički napadi u Evropi i svijetu vezu s BiH?
Jedan od najvećih terorističkih činova na tlu Evrope u proteklih 30 godina bio je onaj koji je u Oslu 22. jula 2011. godine počinio Norvežanin Anders Behring Breivik ubivši 77 osoba. Ovaj desničarski ekstremista objavio je svoj antimuslimanski manifest na 1.500 stranica samo nekoliko sati prije nego što je izvršio napade. Breivik u svom manifestu naziva ratnog zločinca Radovana Karadžića “časnim krstašem”, pisao je tada Balkan Insight, a također je naveo i da je NATO bombardovanje Srbije 1999. godine odigralo veliku ulogu u njegovoj radikalizaciji.
Više o Breivikovoj vezi sa “srpskim nacionalizmom” pisali su 2011. godine i u Atlantskoj inicijativi.
Radikalni desničarski ekstremista iz Australije koji je 2019. godine izvršio teroristički napad na dvije džamije na Novom Zelandu u gradu Christchurch i ubio 49 osoba, prenoseći ovaj čin uživo na društvenim mrežama, pustio je i pjesmu u čast Radovanu Karadžiću prije nego što je otvorio vatru.
Uoči ubistava, i ovaj je terorista objavio “manifest” na 73 stranice u kojem navodi da je motiv napada bio “stvaranje straha”, a sadržavao je govor mržnje protiv migranata, pozive na ubijanje muslimana i bijelu suprematističku retoriku.
Kako je pisao Balkan Insight, na objavljenim fotografijama oružja korištenog u ovom terorističkom napadu bilo je ime crnogorskog vojskovođe Marka Miljanova Popovića, koji je predvodio svoje pleme u borbi protiv Osmanskog Carstva. Oružje je bilo označeno i imenom Baje Pivljanina, komandanta koji se također borio protiv Osmanskog Carstva u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Također, na oružju je bio označen i Novak Vujošević, koji se borio na crnogorskoj strani u bici na Fundini protiv snaga Osmanskog Carstva. Fotografije oružja objavio je i kanadski portal Globalnews.
Osim toga, kako su prenijeli brojni domaći mediji, između ostalih i RTRS, ovaj terorista boravio je i u zemljama Zapadnog Balkana. Ovu informaciju objavili su bugarski mediji pozivajući se na istražne organe ove zemlje, a na tu temu pisao je i The Guardian, koji, pozivajući se na bugarskog državnog tužioca, navodi i da je Australac putovao autobusom preko Srbije, Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine od 28. do 30. decembra 2016. godine.
Iako politički i medijski diskurs u Republici Srpskoj često prikazuje Bosnu i Hercegovinu kao utočište radikalnih islamista i izvor globalnih prijetnji, relevantni međunarodni izvještaji ne potvrđuju takve tvrdnje. BiH se u izvještajima relevantnih agencija i institucija spominje tek u kontekstu povratnika sa stranih ratišta, pojedinačnih hapšenja ili historijskih veza, ali ne kao žarišna tačka za terorističke napade. Na osnovu tih izvještaja, BiH se može smatrati kooperativnim partnerom u borbi protiv terorizma, s ograničenim izazovima i potrebom za daljim jačanjem institucionalnih kapaciteta, ali ne i izvorom globalne prijetnje.
Proizvoljne tvrdnje i paušalne ocjene, bez relevantnih dokaza, uglavnom služe za kreiranje propagandnog narativa čiji je cilj obmana javnosti, ali i širenje straha i panike.
(Istinomjer.ba)