Prije nekoliko dana, bivši član Predsjedništva BiH, Nebojša Radmanović, dao je intervju za Press RS u kom je izjavio da je šokiran postupkom Valentina Inzka:
“Da li će biti referenduma?
– Hoće. Neće ga biti samo ako ga neko zabrani.
Nema puno onih koji ga mogu zabraniti.
– Visoki predstavnik pokušava da uradi nešto, pa piše Savjetu bezbjednosti i navodi da kršimo članove Ustava BiH koji ne postoje. To je šokantno. Ali inicijativa za referendum postoji, i on će biti sproveden.”
(Press RS, 16.10.2015.)
Visoki predstavnik za BiH, Valentin Inzko, podnio je 4.9.2015. izvještaj Savjetu bezbjednosti i generalnom sekretaru UN-a, u kom je naveo da vlasti RS svojim aktivnostima u vezi sa referendumom o Sudu i Tužilaštvu BiH, krše Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, tj. “Dejtonski sporazum”. No, da li je tačno da se pri tome pozivao na “članove Ustava BiH koji ne postoje”?
Za početak, Inzko je u svom pismu naveo da je usvajanjem odluke o referendumu prekršen Dejtonski sporazum, konkretno Aneks 4 – Ustav Bosne i Hercegovine, i Aneks 10 – Sporazum o civilnoj provedbi. Kako se Radmanović nije osvrtao na članove Aneksa 10 čije je kršenje ustvrdio Inzko, pogledajmo šta stoji u njegovom dopisu Savjetu bezbjednosti i generalnom sekretaru UN u vezi sa kršenjem Ustava BiH.
U izvještaju stoji:
10. Između ostalog, Aneks 4 određuje podjelu odgovornosti između države Bosne i Hercegovine i entiteta. U slučaju spora između entiteta ili države i jednog ili više entiteta u vezi sa Ustavom BiH, Član VI.3 Ustava daje Ustavnom sudu BiH “ekskluzivnu” nadležnost za odlučivanje, dok Član VI.5 pojašnjava da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće.
11. Ovim referendumom, vlasti u RS nastoje da umanje ili negiraju nadležnosti Bosne i Hercegovine, kako su date u Ustavu BiH, konkretno u vezi sa “međunarodnim i međuentitetskim provođenjem krivičnog zakona” (Član III.1(g)), kao i nadležnosti BiH koje su neophodne za očuvanje njenog suvereniteta, teritorijalnog integriteta i političke nezavisnosti (Član III.5(a)). Dodatno, vlasti u RS zanemaruju konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda BiH, konkretno presudu Suda vezanu za zakone kojima su uspostavljeni Sud i Tužilaštvo BiH, koje je donio Visoki predstavnik a zatim ih je usvojila Parlamentarna Skupština BiH, uz glasove predstavnika SNSD-a i bez aktiviranja mehanizma entitetskog veta od strane delegata iz Republike Srpske.
14. Vlasti RS, nastojeći da svojom interpretacijom Ustava BiH – uključujući i njegov Član III – zamijene interpretaciju Ustavnog suda, podrivaju autoritet najviše institucije za provođenje vladavine zakona u državi. Kako je gore navedeno, Član VI.5 Ustava navodi da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, dok Član III.3(b) Ustava BiH navodi, između ostalog, da su “Entiteti i sve njihove administrativne jedinice dužni da se u potpunosti pridržavaju ovog ustava (…), i odluka institucija Bosne i Hercegovine”. Ustav BiH je jedini izvor nadležnosti i niži nivoi vlasti ne mogu podrivati legitimno ustavno provođenje takvih nadležnosti od strane institucija BiH.
Ovo su dijelovi izvještaja u kojima se navode članovi Ustava BiH. Citirani stavovi Člana III nisu sporni i glase tačno onako kako je u svom dopisu naveo Valentin Inzko:
Član III
Nadležnosti i odnosi između institucija Bosne i Hercegovine i entiteta
1. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine
Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:
g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom
2. Pravni poredak i nadležnosti institucija
b) Entiteti i sve njihove administativne jedinice će se u potpunosti pridržavati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu saglasne, kao i odluka institucija Bosne i Hercegovine. Opšta načela međunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i entiteta.
3. Dodatne nadležnosti
a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 – 8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
Ustav BiH definitivno sadrži i Član VI.3 kojim je propisna jurisdikcija Ustavnog suda BiH, na način kako je to naveo Inzko:
Član VI
Ustavni sud
3. Jurisdikcija
Ustavni sud će podržavati ovaj Ustav.
a) Ustavni sud je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu koji se javlja po ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine (…).
Ustav BiH međutim, zaista ne sadrži Član VI.5 koji je spomenuo Inzko, ali sadrži Član VI.4, koji je identične sadržine:
Član VI
Ustavni sud
4. Odluke
Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Dopis je, dakle, poslan sa greškom u navođenju broja ustavnog člana, iako je njegov sadržaj naveden tačno. Da li bi se ova greška mogla nazvati šokantnom stvar je ličnog mišljenja. U najmanju ruku, čudno je da Visoki predstavnik za BiH pogriješi u navođenju članova sporazuma za čije je provođenje odgovoran i to dok obavještava Ujedinjene nacije o kršenju istog.
No, apsolutno je netačno da se Inzko u svom dopisu pozvao na “članove koji ne postoje u Ustavu”, s obzirom da je sadržaj pogrešno imenovanog člana doslovce, od riječi do riječi, prisutan i u Ustavu i u dopisu Valentina Inzka, te da su svi ostali članovi Ustava ispravno navedeni.
S obzirom da u dopisu postoji greška u imenovanju Člana VI.4, Radmanović je formalno u pravu kada kaže da citirani član Ustava (VI.5) ne postoji, ali je de facto u krivu kada tvrdi da se Inzko poziva na nepostojeće članove, jer je sadržaj Člana VI.4 ispravno naveden. Stoga za ovu izjavu dobija ocjenu “poluistina”.
(istinomjer.ba)