U Mostaru je 10. februara 2021. godine održana sjednica Gradskog vijeća (GV) Grada Mostara, odnosno nastavak sjednice prekinute nekoliko dana ranije, na kojoj je trebao biti izabran gradonačelnik/ca ovog grada. Vijećnici su se u diskusiji dotakli i teme službenih jezika u Bosni i Hercegovini.
Vijećnik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) Marko Novak je, govoreći o pismu koje su vijećnici GV-a Mostar dobili od visokog predstavnika Valentina Inzka, istakao kako je ono napisano na “nekom jeziku” kojeg on ne zna, a tom je prilikom iznio i jednu netačnu tvrdnju.
Podsjećam na članak 5. Poslovnika o radu Gradskog vijeća, koji kaže da će se Vijeće u svom radu služiti bošnjačkim, hrvatskim i srpskim jezikom. (…) Mi smo neko pismo dobili na nekom jeziku, ja ga ne znam.
Marko Novak, 10. 2. 2021.
Nakon Novaka, riječ je zatražio vijećnik Stranke demokratske akcije (SDA) Adil Šuta, koji je istakao da su navodi vijećnika Novaka netačni, s obzirom na činjenicu da u Poslovniku o radu GV-a Grada Mostara nigdje ne piše da se jezik zove “bošnjački”.
Član 5. Poslovnika kaže: Vijeće se u svom radu služi bosanskim jezikom, hrvatskim jezikom i srpskim jezikom. Prema tome, molim da se držimo Poslovnika, znači, bosanskim jezikom.
Adil Šuta, 10. 2. 2021.
Uvidom u pomenuti član 5. Poslovnika Gradskog vijeća Grada Mostara (na bosanskom i hrvatskom jeziku), može se utvrditi da su službeni jezici bosanski, hrvatski i srpski.
Vijeće se u svom radu služi bosanskim jezikom, hrvatskim jezikom i srpskim jezikom.
Član V, Poslovnik GV Grada Mostara
Na zvaničnoj web stranici dostupna je i verzija Poslovnika na srpskom jeziku, a nakon pristupa dokumentu moguće je utvrditi da se, ustvari, radi o verziji na hrvatskom jeziku.
Podsjećamo, ovo nije prvi put da se u javnosti aktuelizirao problem korištenja termina “bošnjački jezik”, a naročito u entitetu Republika Srpska zbog problema izučavanja grupe nacionalnih predmeta, odnosno nemogućnosti izučavanja ove grupe predmeta, uključujući i maternji, u ovom slučaju, bosanski jezik. S tim u vezi, u javnosti su se često mogle čuti upotrebe termina “bošnjački jezik” od Željke Cvijanović, kao i Milorada Dodika, o čemu je Istinomjer pisao u analizama “Dodikove tvrdnje o bosanskom jeziku demantuju sudske odluke” i “Bosanski jezik postoji mnogo duže od “zadnjih dvadeset, trideset godina”. Istinomjer je o ovoj temi pisao i u analizama “Početak ove školske godine ponovo obilježen diskriminacijom” i “Vlasti u RS ne mogu određivati ime jezika kojim govore Bošnjaci”.
I Ustavni sud BiH je 2016. godine konstatovao da “Ustav Bosne i Hercegovine nigdje ne propisuje da se imena jezika kojim govore konstitutivni narodi moraju vezati za ime konstitutivnog naroda”.
Ustav Bosne i Hercegovine daje pravo konstitutivnim narodima i ostalim da jezik kojim govore nazovu imenom kakvim žele. Ovakva odredba ne daje pravo javnim vlastima u Republici Srpskoj da u konkretnim slučajevima određuje ime jezika kojim govore Bošnjaci suprotno od njihovog ustavnog prava da jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele. Ime jezika ne može biti uvjetovano ni lingvističkim pravilima zato što je ustavno pravo na ime jezika odvojeno od sadržaja jezika, standarda jezika, itd.
Odluka Ustavnog suda BiH, 26. 5. 2016.
S obzirom na činjenicu da su u Poslovniku GV-a Grada Mostara kao službeni jezici navedeni bosanski, hrvatski i srpski jezik, Istinomjer će pomenutu tvrdnju Marka Novaka o “bošnjačkom” jeziku ocijeniti neistinitom.
(Istinomjer.ba)