Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je za ljubljanski list “Delo” da “nikada nije pozivao na otcjepljenje RS od BiH i da mu je to spretno podmetnuto”.
(Dnevni Avaz, 22. 7. 2011.)
***
„Meni je krajem ’98 jedan visoki funkcioner Pentagona rekao, nećete izaći iz BiH, jer mi to ne želimo da vidimo, jednu muslimansku zemlju na Balkanu, pa mi nije jasno kako sada recimo mogu Kosovo da vide, koje je objektivno muslimanska zemlja.. ali neke se stvari mijenjaju… mi samo želimo da očuvamo autonomiju, da imamo što bolje odnose sa Srbijom, i da jednoga dana sa njom i politički i teritorijalno budemo povezani..”
(Milorad Dodik, RTS/Depo portal, 2. 6. 2011.)
Komentar:
Posljednji dio druge izjave – politička i teritorijalna povezanost sa Srbijom – i više su nego evidentan dokaz da Dodik, ipak govori neistinu.
Naravno, kao i svaki iole izverziran političar, Dodik zna da “okolni put” rješava mnogo glavobolja. Tako, “poziv na otcjepljenje”, izgleda poprilično jasno, ali ga je nemoguće formalno, pa i pravno, provesti kao takav. Šta znači “poziv”? Da li Dodik, predsjednik RS-a, treba “pozvati”, “nazvati”, “dozvati” Skupštinu RS-a da “otcijepi” taj entitet od ostatka BiH? Ili treba isto učiniti sa građanima koji bi izašli na, hipotetički gledano, referendum o otcjepljenju? Možda rezultat, realno govoreći, ne bi bio upitan. Međutim, neistina je da Dodik negdje u skrivenom kutu svoga političkog uma nema “pakleni plan” o (ne)zavisnom postojanju Republike Srpske, ili njenom priključenju Republici Srbiji.