Elmedin Konaković je od spremnosti da s Miloradom Dodikom pregovara “i na drvetu” i zajedničkog učešća u državnoj vlasti došao do najava smjene kadrova SNSD-a “bagerom”. Međutim, tokom mandata nije se mijenjao samo njegov odnos prema Dodiku kao političkom partneru. Konaković je mijenjao i tumačenje Dodikovih političkih ciljeva.
Nakon Općih izbora 2022. godine, a prije formiranja vlasti na državnom nivou, predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik zajedno su početkom decembra 2022. godine gledali košarkašku utakmicu u Laktašima. Desetak dana nakon utakmice potpisan je sporazum kojim je dogovoreno da državnu vlast čine stranke “Trojke” (NiP, SDP, NS), SNSD i HDZ BiH. Nakon toga, u januaru 2023. godine, potvrđen je novi saziv Vijeća ministara BiH.
Volju za saradnjom s Dodikom, tada već kao ministar vanjskih poslova BiH, Konaković je zadržao i u januaru 2024. godine. Na pitanje novinara zašto se sastajao s Dodikom na njegovom privatnom imanju u Laktašima, Konaković je tada naveo da bi se s njim sastao i “na drvetu” ukoliko bi takvi razgovori mogli pomoći evropskom putu Bosne i Hercegovine.
Konaković: Ja bih, šefe moj, iš’o na drvo s njim, u vodu…
Hadžifejzović: Kako bi iš’o na drvo kad smo zajedno kritikovali Izetbegovića što ide po kafančugama s njim? Šta je razlika?
Konaković: Ja bih danas iš’o na drvo, ponio sendvič i pokuš’o dovesti Bosnu i Hercegovinu za pregovarački sto s Evropskom unijom. Ako me to košta karijere, halal olsun karijera politička, poeni, bodovi, glasovi…
Elmedin Konaković, 19.1.2024.
Konaković je saradnju s Dodikom u tom periodu opravdavao prije svega ciljem napretka Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji. Evropski put bio je jedan od glavnih argumenata kojim su predstavnici tadašnje koalicije pravdali potrebu za kompromisom uprkos značajnim političkim razlikama.
Takav odnos se mijenjao, a evropske integracije nisu se kretale tempom koji je tada najavljivan.
Tokom 2024. godine Milorad Dodik optužen je da nije proveo odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta, čime je, prema Tužilaštvu BiH, počinio krivično djelo neizvršavanja odluka visokog predstavnika kada je potpisao ukaze o proglašenju zakona koje je Schmidt prethodno stavio van snage, o čemu je Istinomjer u više navrata pisao.
Zastupnici SNSD-a su početkom 2025. godine bili suzdržani prilikom glasanja za dva evropska zakona u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, nakon čega su stranke “Trojke”, među kojima je i NiP, odlučile da prekinu koaliciju sa SNSD-om.
Konaković je nakon odluke o prekidu koalicije najavio smjenu SNSD-ovih kadrova “bagerom”.
Pomest ćemo sve kadrove SNSD-a, slijedi smjena u Vijeću ministara BiH, nervozan je Dodik, ali neminovno je da ćemo smijeniti njegove kadrove (…). Krećemo svim silama u smjenu SNSD kadrova, idemo bagerima. Amidžić i Košarac su sljedeći. Da li će sad opozicija iz RS za ova tri dana ulaziti u vlast, vidjet ćemo, nismo mi baš politički naivci.
Elmedin Konaković, 24.1.2025.
Najave, međutim, nisu ostvarene u tom obimu. Smijenjen je Nebojša Radmanović iz Kolegija Predstavničkog doma PSBiH, dok do smjena SNSD-ovih ministara nije došlo. Staša Košarac i Srđan Amidžić ostali su ministri i tokom nastavka mandata.
Tako se odnos koji je početkom mandata bio predstavljen kao spremnost na dogovor radi evropskog puta pretvorio u otvoreni politički sukob i najavu uklanjanja SNSD-a iz državne vlasti.
Istovremeno, politička energija koja je početkom mandata bila usmjerena na usvajanje reformskih zakona i napredak prema Evropskoj uniji sve je više bila usmjerena na pitanje rekonstrukcije vlasti, smjena i sukoba između stranaka koje su vlast formirale. BiH je u martu 2024. dobila odluku Evropskog vijeća o otvaranju pristupnih pregovora, ali do danas pregovori nisu formalno otvoreni.
Od “više nikome ne može prodati priču” do ukidanja sankcija
U augustu 2025. godine, dok je Dodik još uvijek bio pod sankcijama Ureda za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država, Konaković je ustvrdio da Milorad Dodik više ne može “prodavati svoju priču” u svjetskim centrima moći.
Sretnem se s temama koje on (Dodik) delegira, kreira, s pitanjima, s lažima koje posiju njegovi lobisti i u Washingtonu, i u Parizu, i u Berlinu, i u Briselu, i zato je naša prisutnost na tim mjestima bila važna. Optrčali smo tri puta cijeli svijet da objasnimo ko je Dodik, objasnili, i on više nikome ne može prodati svoju suludu priču.
Elmedin Konaković, 1.8.2025.
Konaković je to izjavio neposredno nakon što je Sud BiH pravosnažno potvrdio presudu kojom je Milorad Dodik osuđen na godinu zatvora, uz mjeru sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od šest godina.
Presuda je Dodika u konačnici koštala mandata predsjednika RS, ali nije dovela do njegove eliminacije iz političkog života. Ostao je na čelu SNSD-a i nastavio imati značajan politički uticaj, o čemu je Istinomjer ranije pisao.
Konakovićeva tvrdnja da Dodik više nikome ne može “prodati svoju priču” nije značila kraj njegovih kontakata i djelovanja prema međunarodnim akterima. Najvažniji konkretan ishod u tom kontekstu uslijedio je svega nekoliko mjeseci kasnije. Krajem oktobra 2025. godine OFAC je ukinuo sankcije Miloradu Dodiku.
Tome je sredinom oktobra prethodilo povlačenje zaključaka Narodne skupštine RS u kojima je odbačena mogućnost provođenja prijevremenih izbora za predsjednika RS, a zatim i stavljanje van snage niza zakona, među kojima je bio i Zakon o neprimjenjivanju Zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BiH kojim su bili obuhvaćeni Sud BiH i Tužilaštvo BiH.
Nakon perioda u kojem je Konaković tvrdio da je Dodik međunarodno politički izolovan i da više ne može “prodavati svoju priču”, uslijedilo je ukidanje američkih sankcija.
Od “jedinog prioriteta” do pitanja “Je li mislite da mu je to cilj?”
Upravo je u kontekstu tih događaja Konaković krajem novembra 2025. godine ponudio vrlo jasno tumačenje Dodikovih motiva.
Prema njegovoj tadašnjoj interpretaciji, zabrane rada državnih pravosudnih institucija i drugi potezi vlasti RS nisu bili Dodikovi krajnji ciljevi, nego sredstva političke trgovine. Krajnji, odnosno “jedini prioritet”, prema Konakoviću, bilo je ukidanje američkih sankcija.
Konaković: On će zabranjivati tužilaštva, sudove, sjećate se? On će na granici izvesti entitetsku policiju, to je baja koji može sve što hoće, protjerao Annu Luhrmann.
On je taj koji 20 godina laže i umara ljude, prije svega u RS. I na kraju sve to istrguje za mogućnost da upravlja svojim prljavim novcima.
Novinar: Je li uopšte trgovao? To je ključno pitanje.
Konaković: On je dobio u tim obećanjima, prema američkoj administraciji, dizanje sankcija. To mu je bio jedini prioritet
Elmedin Konaković, 29.11.2025.
Međutim, osam mjeseci kasnije, Konaković je ponudio gotovo obrnuto tumačenje.
Početkom augusta 2026. godine relativizovao je značaj skidanja sankcija kao Dodikovog političkog cilja, navodeći upravo zabranu rada Suda i Tužilaštva BiH na teritoriji RS, secesiju i entitetsko preuzimanje kontrole državne granice kao ciljeve koji nisu ostvareni.
Konaković: A šta je dobio? Evo, Vi mi recite…
Novinar: Pa, evo, skinute su sankcije, broj jedan.
Konaković: I je l’ mislite da je to njegov cilj?
Novinar: Pa ne znam ja.
Konaković: Je l’ mislite da je to? Pa šta mu je sa secesijom? Pa šta mu je sa zabranom rada Tužilaštva u BiH, pa šta mu je sa zabranom rada Suda, pa šta mu je s blokiranjem granica, pa šta, pa rekao čovjek, entitet će preuzeti kontrole granica.
Elmedin Konaković, 2.8.2026.
U posljednjoj izjavi Konaković je kao argument da Dodik nije ostvario svoje ciljeve naveo upravo one poteze koje je u novembru prethodne godine opisivao kao sredstva trgovine radi ostvarenja “jedinog prioriteta” – ukidanja američkih sankcija.
U cijelom tom periodu, pitanje evropskih integracija, koje je Konaković 2024. godine predstavljao kao cilj dovoljno važan da opravda razgovore s Dodikom “na drvetu”, postalo je tek jedna od tema u pozadini mnogo intenzivnijeg sukoba oko funkcionisanja vlasti, državnih institucija i Dodikovog političkog položaja.
Šta se zaista promijenilo tokom mandata?
Na početku mandata Dodik je bio politički partner s kojim je Konaković bio spreman razgovarati “i na drvetu” ako bi takva saradnja vodila napretku na evropskom putu. Nakon raskida koalicije početkom 2025. godine, SNSD je postao politički protivnik čije je kadrove trebalo ukloniti “bagerom”. Nakon Dodikove presude, Konaković ga je predstavljao kao političara čija je priča međunarodno kompromitovana, da bi poslije ukidanja američkih sankcija tvrdio da je upravo njihovo uklanjanje bilo Dodikov “jedini prioritet”.
Do augusta 2026. i ova interpretacija se promijenila.
Dodik je pravosnažnom presudom izgubio funkciju predsjednika Republike Srpske, ali nije nestao iz političkog života i ostao je predsjednik SNSD-a. Američke sankcije su mu ukinute. Dio spornih zaključaka i zakona usvojenih u RS povučen je. S druge strane, SNSD-ovi ministri čiju je smjenu Konaković najavljivao ostali su u Vijeću ministara.
Konakovićev narativ o Dodiku tako se tokom mandata nije mijenjao samo u skladu s prelaskom od koalicione saradnje ka političkom sukobu. Mijenjala se i interpretacija toga šta je Dodik pokušavao postići i prema kojim bi se rezultatima njegov politički uspjeh ili neuspjeh trebao mjeriti.
(Istinomjer.ba)