Posljednja sjednica Općinskog vijeća (OV) Bugojno, koja je održana 1. 4. 2021. godine, pored ostalog, ostat će zapamćena po istupu nezavisnog vijećnika Semedina Omerinovića.
Naime, kako se može utvrditi na video i audio snimku koji su objavili mediji, Omerinović je tokom rasprave poručio predsjedavajućim OV-a Bugojno Miroslavu Zeliću (HDZBiH) da “ide u Hrvatsku i priča hrvatski”:
Idi u Hrvatsku, nemoj u Bosni biti. Nemoj u Bosni nikako biti, bosanski pričaj. Nisam protiv Hrvata, idi u Hrvatsku i pričaj hrvatski.
Semedin Omerinović, 1. 4. 2021.
Nakon sjednice, kako prenosi portal Bljesak, na Omerinovićevu izjavu reagovala je Predsjednica Kluba Hrvata u OV-a Bugojno Lucija Pavlović, koja je podvukla da niko nema pravo osporiti korištenje jednog jezika.
Niko meni ni bilo kojem drugom Hrvatu nema pravo osporiti pravo na korištenje jednog od Ustavom BiH garantiranih prava, a to je pravo na jezik. Hrvatski je jedan od ravnopravnih jezika moje domovine koja se zove Bosna i Hercegovina, a ne Bosna.
Lucija Pavlović, 1. 4. 2021.
Napominjući, pored ostalog, da su “Hrvati jedan od tri konstitutivna naroda koji bi trebali biti ravnopravni”, Pavlović je dodala:
Niko meni nema pravo kazati da sam ja manji domoljub od drugih, ja sam za razliku od mnogih mogla otići, ali sam ostala jer živjeti u Bugojnu koji je i moj grad.
Lucija Pavlović, 1. 4. 2021.
Kao što je javnosti u BiH poznato, ovo nije prvi put da se pripadnicima konstitutivnih naroda i građana Bosne i Hercegovine negira pravo na upotrebu svog jezika. O takvim vrstama tvrdnji i pokušaja diskriminacije na takav način Istinomjer je često pisao, pored ostalih, i u tekstovima i analizama kao što su Poslovnik Gradskog vijeća Mostara ne predviđa upotrebu “bošnjačkog” jezika, Bosanski jezik postoji mnogo duže od “zadnjih dvadeset, trideset godina”, Vlasti u RS-u ne mogu određivati ime jezika kojim govore Bošnjaci ili Dodikove tvrdnje o bosanskom jeziku demantuju sudske odluke.
I ovoga puta, a kada se radi o izjavi Semedina Omerinovića, Istinomjer podsjeća da ona, osim što je u potpunosti neprimjerena i neprihvatljiva, istovremeno nema ni utemeljene u Ustavu BiH, čiji član 4., Nediskriminacija, jasno navodi:
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
U tom kontekstu, bitna je i odluka Ustavnog suda BiH iz 2016. godine, kojom je ocijenjeno da vlasti u Republici Srpskoj nemaju pravo određivati ime jezika kojim Bošnjaci govore, te ovom prilikom iz merituma odluke izdvajamo tačke 48. i 53:
48. Kako postoje različiti jezici i različiti narodi/nacije koji njima govore, prirodno se nameće ideja o jeziku kao konstitutivnom elementu narodnosti/nacionalnosti. Jezik i pismo su jedno od bitnih obilježja konstitutivnog naroda koji čine njegov identitet. Kako je jezik, između svega ostalog, (i) izraz slobode izražavanja svoje narodnosti i kulture, sloboda upotrebe svog jezika i ravnopravnost jezika svakog naroda spada u zajamčena prava. Ova sloboda, kako za narode tako i za nacionalne manjine, znači pravo slobodne upotrebe svog jezika i u privatnom govoru, pismu pred državnim organima, u štampi i u drugim oblicima javne upotrebe jezika. Samim tim, svako pitanje koje zadire u ovu oblast evidentno predstavlja pitanje od vitalnog interesa za svaki konstitutivni narod.
S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, naglašava da Ustav Bosne i Hercegovine nije eksplicitno regulirao pitanje upotrebe službenih jezika u Bosni i Hercegovini. Međutim, Preambula Ustava Bosne i Hercegovine propisuje načelo konstitutivnosti naroda koje sadrži niz pojedinačnih kolektivnih prava konstitutivnih naroda (u zajednici sa ostalim) i građana Bosne i Hercegovine. Jezik, kako je već navedeno u prethodnim tačkama ove odluke, jedno je od bitnih obilježja konstitutivnog naroda koje čini njegov identitet. To ustavno pravo proizlazi iz poštovanja načela ljudskog dostojanstva iz prve rečenice Preambule Ustava Bosne i Hercegovine. Bilo bi iluzorno govoriti o poštovanju ljudskog dostojanstva iz prve rečenice Preambule Ustava Bosne i Hercegovine ako se ne bi poštovala volja konstitutivnih naroda i ostalih da slobodno upotrebljavaju svoj jezik.”
Odluka Ustavnog suda BiH, 26. 5. 2016.
S obzirom na navedeno, Istinomjer izjavi i pozivima Semedina Omerinovića daje ocjenu neutemeljeno.
(Istinomjer.ba)