Ratko Mladić nije osuđen isključivo po komandnoj odgovornosti
Ratko Mladić jeste osuđen po komandnoj odgovornosti, ali njegova krivična odgovornost za genocid u Srebrenici presudom je dokazana i na individualnoj osnovi.
Srđan Mazalica je u videoisječku iz TV gostovanja koje je podijelio na svom Facebook profilu ustvrdio da je Ratko Mladić osuđen samo po komandnoj odgovornosti.
Mislim, da se razumijemo. Ratko Mladić, dakle, ne postoji nigdje naredba, nikakav dokument i nikakav videosnimak, zapis i kredibilno svjedočenje koje njega povezuje sa zločinom u Srebrenici. Dakle, čisto je osuđen po komandnoj odgovornosti. Dakle, mogao je znati, trebao je znati, i nije ništa uradio da spriječi ono. (…) Znači, mi moramo stalno ponavljati da Ratko Mladić nije uradio nijednu stvar koja… ne postoji nijedan kredibilan dokaz koji ga može povezati, da kažem, sa tim zločinima. Jedina stvar je ta, eto, komandna odgovornost.
Srđan Mazalica, 3.10.2026.
Smrt bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, koji je 27. augusta 2026. godine preminuo tokom izdržavanja doživotne zatvorske kazne za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine u BiH, bila je praćena i njegovim veličanjem u domaćoj javnosti.
Istinomjer je tokom izborne kampanje za Opće izbore u BiH skrenuo pažnju na narativ kako političara iz vladajućih partija kao što su Milorad Dodik, Staša Košarac i drugi zvaničnici SNSD-a, tako i opozicionih, poput Nebojše Vukanovića, Draška Stanivukovića i Jelene Trivić.
Više Mladićevih izjava ostalo je zapamćeno u javnosti, poput zlokobne izjave o “osveti Turcima u Srebrenici”. Građani i građanke Sarajeva pamtit će naredbu o gađanju sarajevskih naselja Velešići i Pofalići, jer “tamo nema srpskog življa mnogo”, “razvlačenju pameti stanovnicima Sarajeva”, ali i hvaljenje da svaki put kada prolazi pored Sarajeva svrati na snajperski položaj i ubije nekoga.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju pravosnažno ga je osudio 2021. godine, a postupak je trajao 530 dana. U sklopu procesa prezentovano je 9.914 dokaza i saslušano 377 svjedoka.
Iako je Ratko Mladić, kao komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, bio optužen i po osnovu komandne odgovornosti, njegova krivična odgovornost nije utvrđena samo na osnovu položaja koji je obavljao. Naprotiv, u paragrafu 526 pravosnažne presude Žalbeno vijeće navodi da je Mladić osuđen “za počinjenje zločina kroz učešće u četiri udružena zločinačka poduhvata” prema članu 7(1) Statuta MKSJ-a. U paragrafu 546 dodatno se pojašnjava da nije osuđen po osnovu komandne odgovornosti, nego je njegova zloupotreba komandnog položaja razmatrana kao otežavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne.
Suprotno tvrdnji da ne postoje svjedočenja koja Mladića povezuju s ubistvima u Srebrenici, u paragrafu 2775 prvostepene presude navedeno je svjedočenje zaštićenog svjedoka RM-322 o događajima od 13. jula 1995. godine. Prema njegovom iskazu, oficir Drago Nikolić saopćio je da zarobljeni Bošnjaci neće biti prebačeni u logor Batković, nego da ih treba dovesti u Zvornik i strijeljati. Kada je upozoren da takav zadatak ne može biti prihvaćen bez obavještavanja Glavnog štaba VRS-a, Nikolić je, prema svjedočenju, odgovorio da je “naređenje došlo od Mladića” te da će operaciju organizovati Ljubiša Beara i Vujadin Popović. Riječ je o svjedočenju koje prenosi Nikolićeve riječi o porijeklu naredbe.
Osim svjedočenja, presuda sadrži i dokumente koji Mladića povezuju s operacijom ubijanja. U paragrafu 5068 prvostepene presude navodi se izvještaj Centra javne bezbjednosti Zvornik od 13. jula 1995. godine, zaveden kao dokaz P2118. Prema ovom dokumentu, na sastanku u Bratuncu, kojem su prisustvovali Mladić, Radislav Krstić, Vujadin Popović i Dragomir Vasić, Vasić je obaviješten da VRS MUP-u prepušta zadatak “ubijanja oko 8.000 muslimanskih vojnika” blokiranih u šumi kod Konjević-Polja. Ovaj dokument razmatran je i u paragrafu 444 pravosnažne presude u kontekstu Mladićeve namjere da učestvuje u zločinačkom poduhvatu i njegove genocidne namjere.
Da su utvrđene i konkretne Mladićeve naredbe, potvrđuje paragraf 392 pravosnažne presude, naročito fusnota 1362. U njoj se, između ostalog, navode njegova naređenja za odvajanje bošnjačkih muškaraca od žena i djece u Potočarima, transport zarobljenika u Bratunac i osiguravanje vojnika Ljubiši Beari, ali i naređenje za ubistvo deset zarobljenika u kasarni “Standard” u Zvorniku krajem jula 1995. godine. Žalbeno vijeće istaklo je da su Mladićeva naređenja bila toliko značajna za provođenje zločina da bez njih oni ne bi bili počinjeni na način na koji jesu. Kao dokaz na suđenju korišten je i videosnimak Mladićevog ulaska u Srebrenicu 11. jula 1995. godine, na kojem govori o osveti nad “Turcima”, što je Sud razmatrao prilikom utvrđivanja njegove namjere.
U paragrafu 5130 prvostepene presude, nakon razmatranja Mladićevih naređenja, izjava, prisustva na mjestima zatočenja i drugih dokaza, Pretresno vijeće zaključilo je da je “jedini razuman zaključak da je Mladić imao posebnu namjeru da počini genocid”. Sud je utvrdio da je namjeravao eliminisati Bošnjake iz Srebrenice ubijanjem muškaraca i dječaka te prisilnim premještanjem žena, djece i dijela starijih muškaraca. Ovi nalazi potvrđeni su pravosnažnom presudom iz juna 2021. godine.
Naš partnerski portal Raskrinkavanje također je pisao o dokazima koji potvrđuju da je Ratko Mladić naređivao zločine, analizirajući slične tvrdnje njegovog bivšeg tjelohranitelja Zorana Zrnića.
Kako se navodi u analizi Raskrinkavanja, među dokumentima koje je potpisao Mladić, a koji su korišteni kao dokazi na suđenju, nalazi se Direktiva 7/1 iz 1995. godine, koja je, zapravo, u operativne vojne zadatke pretočila Direktivu 7 od 31. marta 1995. godine. Ovu direktivu potpisao je Radovan Karadžić i u njoj je eksplicitno iskazana namjera da se eliminiše bošnjačko stanovništvo iz enklave Srebrenica.
S obzirom na sve navedeno, tvrdnju Srđana Mazalice da ne postoje dokazi ili svjedočenja o ulozi Ratka Mladića u genocidu počinjenom u Srebrenici Istinomjer ocjenjuje neistinitom.