Tokom 2023. godine niz najutjecajnijih političkih subjekata u BiH, onako kako to predviđaju njihovi statuti, birao je predsjednike. Ono što je svima bilo zajedničko jeste činjenica da nijedan izabrani predsjednik nije imao protivkandidata.
Kada su stranke koje čine vlast na državnom nivou u pitanju, Milorad Dodik novi je stari predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), koji je, bez protivkandidata, jednoglasno izabran za predsjednika te stranke na njenom 7. saboru, održanom u Doboju 30.9.2023. godine. Dodik nije imao protivkandidata ni 2019. godine, kao ni prilikom ranijih izbora za prvog čovjeka SNSD-a – od njegovog osnivanja 1996. godine.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović samo je jednom imao protivkandidata, i to 2005. godine, kada se prvi put kandidovao za čelnika te stranke te pobijedio dotadašnjeg predsjednika Božu Ljubića. Čović je tada na 9. kongresu HDZ-a BiH dobio 283 glasa, a njegov protukandidat 258 glasova. Od tada, do posljednjih predsjedničkih izbora u HDZ-u BiH održanih početkom maja ove godine, Čović je na čelu HDZ-a BiH, pri čemu ni na jednim unutarstranačkim izborima nije imao oponenta.
Ni aktuelnom predsjedniku Naše stranke (NS) Edinu Forti na 5. kongresu NS-a, održanom u junu 2023. godine, niko nije izašao na “crtu”, a to je bio slučaj i 2021. godine, kada je Forto izabran za lidera NS-a nakon ostavke Predraga Kojovića. S druge strane, i kada je prvi put izabran za predsjednika NS-a 2015. godine, kao i prilikom reizbora u maju 2019. godine, Kojović je imao protivkandidate. Prvi put to je bio Mirsad Čamdžić, dok je drugi put Kojović odnio pobjedu ispred Damira Marjanovića.
Kada je riječ o Narodu i Pravdi (NiP), trećoj stranci sa sjedištem u Sarajevu, a koja je dijelom vladajuće većine na državnom nivou, od njenog osnivanja 2018. godine na njenom čelu je Elmedin Konaković, koji je 2021. godine također reizabran bez protivkandidata.
Odlukom Izborne komisije Stranke demokratske akcije (SDA), donesene 28.9.2023. godine, Bakir Izetbegović bit će jedini kandidat za predsjednika te opozicione stranke na njenom 8. kongresu, koji bi se trebao održati 14.10.2023. godine.
“Šemsudin Mehmedović imao je osam kandidatura općinskih/gradskih odbora, što nije bilo dovoljno za ovjeru kandidature”, pojasnili su iz Izborne komisije SDA, a ovim putem podsjećamo da je prilikom dolaska Izetbegovića na čelo SDA 2015. godine Mehmedović uspio da prikupi dovoljnu podršku da se kandiduje. Riječ je o 6. kongresu SDA na kojem je Izetbegović, ispred Mehmedovića i Irfana Ajanovića, osvojio 590 glasova te prvi put postao predsjednik te stranke. No, već na narednom, 7. kongresu, održanom u septembru 2019. godine, situacija je bila drugačija te je aktuelni predsjednik SDA reizabran aklamacijom, pri čemu ga je podržalo svih 1.227 prisutnih delegata.
Kada je riječ o historijatu izbora za predsjednika SDA, njen prvi predsjednik i osnivač Alija Izetbegović s čela stranke povukao se 2001. godine, kada ga je zamijenio Sulejman Tihić, koji je tu funkciju obavljao do svoje smrti 2014. godine. Tihić je tokom svoje političke karijere za predsjednika SDA biran i 2005, 2009. i 2013. godine, pri čemu samo posljednji put nije imao protivkandidata.
Ni prvi čovjek opozicione Demokratske fronte (DF) Željko Komšić, od osnivanja tog političkog subjekta pa do posljednjeg održanog kongresa DF-a 2021. godine, nije imao priliku da se s bilo kim takmiči za mjesto predsjednika te stranke, slično kao i Mladen Ivanić, trenutni počasni predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP).
Naime, Ivanić je kao osnivač PDP-a na čelo te stranke došao 1999. godine te bez konkurenta reizabran 2007, odnosno 2011. godine. Naslijedio ga je Branislav Borenović 2015. godine kao jedini kandidat za čelnika PDP-a, što je bio slučaj i 2019. godine, kao na i netom održanom Saboru PDP-a 1.10.2023. godine.
Aktuelni predsjednik još jedne opozicione stranke iz RS, Srpske demokratske stranke (SDS), Milan Miličević, kao i njegov kolega Borenović, izabran je u junu 2023. godine na čelo te stranke bez konkurenta. Na taj način 2004. godine na predsjedničkoj poziciji u SDS-u Dragan Čavić zamijenio je Dragana Kalinića, kao i Mladen Bosić Čavića 2006. godine.
Pet godina kasnije Bosić je ostao na mjestu predsjednika SDS-a, pobijedivši Gojka Kličkovića, kao i 2015. godine, kada mu je protivkandidat bio Mićo Mićić. Protivkandidata 2019. godine u liku Milana Miličevića imao je i bivši predsjednik SDS-a Mirko Šarović.
Nakon što se dugogodišnji predsjednik Socijaldemokratske partije BiH (SDP BiH) Zlatko Lagumdžija povukao s te funkcije, na 3. vanrednom kongresu te stranke, održanom početkom decembra 2014. godine, Nermin Nikšić izabran je za predsjednika, pobijedivši svog protivkandidata Selima Bešlagića.
Preliminarni rezultati kažu da je Nikšić osvojio 12.668 glasova, ili 57,12%, Edin Delić osvojio je 8.414 glasova, ili 37,94%, a Svetozar Pudarić osvojio je 1.094 glasa, ili 4,95%.
Nakon što je SDP BiH prilikom izbora predsjednika uveo princip “jedan član – jedan glas”, Nikšić je i 2019. godine odnio pobjedu, osvojivši blizu 13.000 glasova, odnosno više od 57%, ispred Edina Delića i Svetozara Pudarića, koji su također bili u utrci za izbor prvog čovjeka tog političkog subjekta.
Na 8. redovnom kongresu SDP-a BiH održanom 12.6.2023. godine u Sarajevu, a na prijedlog Kantonalne organizacije SDP-a Tuzla, donesena je odluka o produženju mandata aktuelnom predsjedniku Nerminu Nikšiću, pri čemu će se novo rukovodstvo partije, uključujući i predsjednika, birati nakon narednih lokalnih izbora, koji će se održati u oktobru 2024. godine.
Sve je po statutu
Kada je riječ o pravilima po kojima se predsjednici stranaka biraju, svaka od njih ima usvojen statut na osnovu kojeg provodi izbor.
Primjera radi, predsjednika SNSD-a, u skladu sa Statutom, bira Sabor, dok to u SDS-u radi Skupština stranke koja bira i razrješava predsjednike tajnim glasanjem, kako je navedeno u Statutu SDS-a.
Kandidata za predsjednika druge opozicione stranke u RS, PDP-a, kako nalaže Pravilnik o izborima u PDP-u, može predložiti najmanje deset opštinskih/gradskih odbora i/ili 20% članova Glavnog odbora PDP-a, pri čemu se predsjednik bira tajnim glasanjem, natpolovičnom većinom svih članova Glavnog odbora.
Ukoliko nijedan kandidat ne dobije potrebnu većinu u prvom krugu glasanja, organizuje se drugi krug od dva kandidata koji su dobili najveći broj glasova.
Sličnim principom kao i u PDP-u, kandidat za predsjednika SDA, u skladu sa Statutom te stranke, može biti član SDA koji podnese prijavu Izbornoj komisiji SDA koju podržava najmanje 30 članova aktuelnog saziva Glavnog odbora ili tri kantonalne/regionalne skupštine, ili 15 opštinskih/gradskih skupština, dok samog predsjednika bira Kongres tajnim glasanjem.
U HDZ-u BiH Sabor također bira predsjednika na prijedlog Predsjedništva i/ili najmanje sto prisutnih izaslanika Sabora, dok to u Našoj stranci čini Kongres, i to tajnim glasanjem.
Kongres je taj organ koji također bira predsjednika kako DF-a, tako i NiP-a, a politički subjekt koji se u kontekstu izbora predsjednika izdvaja u BiH jeste SDP BiH.
SDP BiH jedini po principu “jedan član – jedan glas”
Podsjećamo, kada je riječ o sistemu unutarpartijskih izbora, SDP BiH je 2014. godine uveo princip “jedan član – jedan glas” i do danas je ostao jedina politička partija u zemlji koja predsjednika bira na takav način.
U skladu sa Statutom te stranke, izbore za predsjednika SDP-a BiH raspisuje Glavni odbor SDP-a BiH, a izbori se provode putem tajnog glasanja – u jednom ili dva kruga glasanja na biračkim mjestima.
Ukoliko u prvom krugu niko ne osvoji većinu glasova od ukupnog broja onih koji su glasali, u drugi krug idu dva kandidata s najviše glasova, pri čemu je u drugom krugu pobjednik onaj koji osvoji više glasova.
Za provođenje izbora u SDP-u BiH utvrđuje se birački spisak u koji se upisuju članovi SDP-a BiH koji su izmirili svoje obaveze u skladu s odredbama Statuta i aktima Glavnog odbora SDP-a BiH, a pravo da biraju i da budu birani na izborima u SDP-u BiH imaju članovi koji su evidentirani na biračkom spisku SDP-a BiH, ako u međuvremenu nisu brisani iz evidencije.
Ubrzo nakon što je SDP BiH usvojio navedeni princip izbora predsjednika, i grupa tadašnjih članova SDA, Šemsudin Mehmedović, Senad Šepić, Sadik Ahmetović, Salko Sokolović i Fuad Kasumović, u pismu prvom čovjeku te stranke Bakiru Izetbegoviću u septembru 2015. godine uputila je zahtjev da se i u toj stranci bira predsjednik po principu “jedan član – jedan glas”.
“Unutrašnja demokratizacija stranke i izbor po principu ‘jedan član – jedan glas’ omogućio bi da svi članovi stranke imaju pravo glasa i da mogu birati svoje rukovodstvo”, navedeno je u pismu, uz podsjećanje da je taj princip usvojen na Konvenciji SDA 2013. godine i uz tvrdnju da se “rukovodstvo koje je pripremalo Kongres 2015. godine oglušilo na tu obavezu”.
Tema demokratizacije političkih partija u smislu načina izbora njihovih rukovodstava još je neko vrijeme nakon odluke SDP-a BiH i pisma članova SDA zaokupljala pažnju javnosti, pri čemu podsjećamo na mišljenje Srđana Blagovčanina iz Transparency Internationala BiH, izneseno u autorskom tekstu za Al Jazeeru 2016. godine.
Za Blagovčanina je princip “jedan član – jedan glas” jedini izlaz iz stanja u kojem se nalazi demokratija unutar partija pomoću kojeg bi se one demokratizovale.
Jedini izlaz iz ovakvog stanja jeste početak suštinske demokratizacije političkih partija, uvođenjem prinicipa jedan član – jedan glas. Na takav način bi se omogućila redukcija hipertrofirane moći u rukama nekoliko pojedinaca – lidera političkih partija. Političke partije bi se iznutra demokratizovale, što bi vodilo većem stepenu odgovornosti rukovodstava političkih partija prema članstvu i javnosti u cjelini.
Srđan Blagovčanin, 4.5.2016.
Blagovčanin je bio i mišljenja da bi na takav način sa, kako je rekao, osnaženom unutrašnjom demokratijom, i političke partije u vršenju vlasti dosljednije i mnogo snažnije zastupale demokratske i principe odgovornosti, što bi smanjilo prostor za neprimjerene utjecaje na druge državne i ekonomske institucije.
Kako izaći iz principa “jedni izbori – jedan kandidat” za predsjednika?
Ako se sagledaju izbori za predsjednike ključnih stranaka u BiH, kojima je javnost imala priliku svjedočiti unazad nekoliko godina, činjenica je da već aktuelni predsjednici nemaju protivkandidate.
To je slučaj sa SNSD-om, HDZ-om BiH, SDA, DF-om, Našom strankom, NiP-om, SDS-om i PDP-om, što se ranije rjeđe dešavalo.
Očigledno je da su, i pored statuta i u njima navedenih prava da se članovi pod određenim uslovima mogu kandidovati i za funkciju predsjednika stranke, “nevidljivi mehanizmi” unutar stranaka vremenom doveli do toga da se aktuelnom predsjedniku stranke niko ili ne želi, ili nije u mogućnosti suprotsaviti na unutarstranačkim izborima.
Za sada je izuzetak SDP BiH sa svojim principom “jedan član – jedan glas”.
Jasno je da unutarstranačka demokratizacija partija u BiH ne samo da tapka u mjestu nego, kada je riječ o izboru predsjednika, dileme u većini slučajeva i nema.
(Istinomjer.ba)