I dok iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH ističu da zaprimljene žalbe građana, ali i kontinuirano praćenje izvještavanja medija o aktuelnim dešavanjima u društvu, ukazuju na porast vršnjačkog nasilja, u BiH ne postoji statistika o broju slučajeva vršnjačkog nasilja niti jedinstven pristup ovom problemu, kao ni usaglašenost propisa, a osim emocionalnog i fizičkog, sve je prisutnije i nasilje u digitalnom okruženju.
Skupština Kantona Sarajevo u martu 2021. godine proglasila je 6. februar Danom borbe protiv vršnjačkog nasilja u Kantonu Sarajevo s ciljem sjećanja na dječaka Denisa Mrnjavca kojeg su prije 15 godina u tramvaju najprije pretukli, a zatim i izboli njegovi vršnjaci, nanoseći mu teške povrede od kojih je preminuo. Osim toga, svake posljednje srijede u februaru obilježava se i Dan ružičastih majica kao Međunarodni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja.
U godinama koje su uslijedile nakon tragične smrti Denisa Mrnjavca javnost u Kantonu Sarajevo, ali i čitavoj Bosni i Hercegovini, nastavila je svjedočiti slučajevima vršnjačkog nasilja širom zemlje, od kojih je nekoliko završilo tragično (1, 2, 3).
U BiH ne postoji jedinstvena statistika o broju slučajeva vršnjačkog nasilja
Prema podacima koje je 2019. godine objavilo Udruženje “Kap”, svako treće dijete u Federaciji BiH bilo je žrtva nekog oblika vršnjačkog nasilja.
Ovo je udruženje godinu sprovodilo istraživanje u osnovnim i srednjim školama u BiH u sklopu kojeg je analizirano oko 6.000 listića. Na anketno pitanje da li su bili žrtve vršnjačkog nasilja potvrdno je odgovorilo više od 2.000 djece, njih 702 nije pomoć tražilo ni od koga, a policiji se obratilo 64.
Ombudsman za djecu Republike Srpske Gordana Rajić za Istinomjer navodi da je u ovom entitetu 2012. godine donesen Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece, “koji, između ostalog, definiše i obavezu vođenja odgovarajućih evidencija o nasilju, koje se dostavljaju resornim ministarstvima, a Ministarstvo porodice, omladine i sporta na osnovu podataka prikupljenih od nadležnih ministarstava objedinjuje izvještaj i dostavlja ga Vladi Republike Srpske”.
Ovi podaci treba da ukažu i na to koje dijelove sistema i u kojem pravcu treba jačati da bi sistem zaštite funkcionisao, no zvaničnih podataka o nasilju za 2022. godinu nema. Prema određenim informacijama, od 33 prijave tokom 2022. godine, najviše je evidentiranih prijava za fizičko nasilje. Tokom 2019. godine u Republici Srpskoj vršnjačko nasilje evidentirano je u 22 od 54 osnovne škole koje su dostavile izvještaj.
U proteklom periodu, kada je u pitanju Ombudsman za djecu, bilježi se veći broj prijava-žalbi kojima se ukazuje na problem vršnjačkog nasilja. Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da subjekti zaštite i dalje ne prepoznaju sve oblike nasilja, pa je pretpostavka da je taj broj daleko veći od prijavljenog. Primjera radi, i dalje postoji vjerovanje da je vršnjačko nasilje samo ono nasilje koje se desi u prostorijama škole ili za vrijeme nastave. Neprepoznavanjem svih oblika nasilja izostaje i pravovremena reakcija, što je, pored prevencije, ključno u suzbijanju neprihvatljivih oblika ponašanja. U posljednje vrijeme sve je češće vršnjačko nasilje putem interneta, odnosno društvenih mreža, što predstavlja poseban problem budući da je dijete takvom nasilju izloženo 24 časa dnevno i što se krug lica koja ne neki način „učestvuju“ u nasilju brzo širi, te je njihov broj gotovo nemoguće utvrditi.
Gordana Rajić, 3.2.2023.
Osim što ne postoji statistika, vršnjačko nasilje nije zakonski prepoznato kao krivično djelo u bh. zakonodavstvu iako se obilježja ovog pojma prožimaju u velikom broju krivičnih djela i prekršaja.
Iz MUP-a Kantona Sarajevo navode da, s obzirom na činjenicu da u Krivičnom zakonu FBiH ne postoji krivično djelo vršnjačkog nasilja u odnosu na maloljetna lica koja su počinioci krivičnih djela, primjenjuju se Krivični zakon FBiH, Zakon o krivičnom postupku FBiH, kao i Zakon o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH, dok se za prekršaje najčešće primjenjuje Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira Kantona Sarajevo, a u predmetima prestupničkog ponašanja od maloljetnika rade policijski službenici koji su osposobljeni i educirani za rad s maloljetnicima.
Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo je u oblasti preventivnog rada u prethodnom periodu, a u skladu sa sporazumom o saradnji s Ministarstvom za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo, poduzimala niz aktivnosti kroz rad policajaca u zajednici, kojom prilikom bismo izdvojili aktivnost u oblasti vršnjačkog nasilja, izvođenja edukativnih radionica za učenike osnovnih i srednjih škola. Navedenim edukativnim radionicama učenicima su bile prezentovane informacije i znanja iz različitih oblasti društveno prihvatljivog, odnosno neprihvatljivog ponašanja, te posljedice koje eventualno proističu iz takvog ponašanja.
MUP KS, 3.2.2023.
Osim emocionalnog i fizičkog, danas je sve prisutnije i nasilje u digitalnoj sferi, a gostujući na TVSA u martu 2021. godine, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Elmedin Muratbegović iznio je zabrinjavajući podatak da je od svih 118 stručnih službi škola u online nastavi u Kantonu Sarajevo registrovano 815 učenika/ica osnovnih škola kod kojih je evidentirano neko rizično ponašanje.
Koje je mjere KS poduzeo u cilju sprečavanja slučajeva vršnjačkog nasilja?
U cilju sprečavanja i zaštite od vršnjačkog nasilja, na zvaničnoj web stranici Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo može se pronaći sekcija “Sigurnost i zaštita učenika” unutar koje je objedinjena lista dostupnih resursa/materijala za nastavnike/ice osnovnih i srednjih škola, a u dokumentu “Aktivnosti Ministarstva za odgoj i obrazovanje usmjerene na sigurnost i zaštitu učenika” mogu pronaći informacije o poduzetim aktivnostima tokom posljednje dvije godine.
Tako je tokom 2022. godine Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo u saradnji sa školama provodilo aktivnosti usmjerene na podizanje svijesti o štetnosti nasilničkog ponašanja te je pozvalo škole da s učenicima/ama svih uzrasta osnovnih i srednjih škola realizuju teme i sadržaje koji su u funkciji prevencije vršnjačkog nasilja. Prethodno je održana i sesija profesionalnog razvoja za direktore/ice srednjih škola s ciljem najave sistemskog praćenja i podrške učenicima/ama u riziku kako bi se pravovremeno prepoznali nepoželjni oblici ponašanja.
Kako su naveli iz ovog ministarstva, škole su mogle koristiti listu dostupnih resursa koje je 2021. godine pripremilo Ministarstvo, a navedeni resursi ažurirani su novim sadržajima početkom 2022. godine.
Iz Ministarstva za odgoj i obrazovanje KS su početkom ovog mjeseca naveli da je Vlada KS na prijedlog ovog ministarstva 14.4.2022. godine odobrila zapošljavanje na neodređeno radno vrijeme 77 psihologa/inja i 16 socijalnih radnika/ca.
U međuvremenu, Pravilnik o vođenju evidencije o neprihvatljivim oblicima ponašanja i zaštiti učenika, koji je usvojen 2019. godine, tokom 2022. godine dopunjen je i proširen, između ostalog, na digitalni prostor. Pravilnikom su propisane mjere odgojno-obrazovne podrške i stručnog tretmana za učenike/ce s problemima u ponašanju, mjere zaštite učenika/ca te evidencije koje se vode u tom procesu.
Ipak, u tekstu objavljenom 2022. godine na portalu Klix navodi se da je ovaj pravilnik “pokazao tešku primjenjivost u praksi jer ne prati učenika od vrtića do kraja srednje škole, evidencija se ne prenosi na ustanove u koje prelazi učenik te je nemoguće da nadležni organi uđu u meritum problema kad dođe do vršnjačkog nasilja, mobinga ili drugih neprihvatljivih oblika ponašanja iz razloga što resorno ministarstvo mora sve lične podatke sa krajem školske godine uništiti”.
U nastavku spomenutog teksta iznosi se stav dugogodišnjeg uposlenika jedne sarajevske škole koji je bio mišljenja da “propisi suštinski štite počinioce, a ne žrtve”.
“Nakon tri godine primjene može se konstatovati da je pokušaj da se učenici sa problematičnim ponašanjem adekvatno tretiraju u odgojno-obrazovnim ustanovama propao. Prvenstveno zbog neadekvatnih zakonskih okvira Ministarstva, otpora nastavnika/pedagoga na terenu da preuzmu odgovornost za taj proces bez sistemske zaštite struke, nezainteresiranost i otpora roditelja. Također, zbog nedostatka koordinacije škola sa nadležnim centrima za socijalni rad i policijskim organima, ograničenjima krivičnog zakona za maloljetnike te uz klasično pravo zaštite privatnosti u zemlji koja je poznata po tome da pravila i propisi više omogućuju počiniocima devijantnih dijela da djeluju, nego li što štite žrtve da opstaju”, navodi sagovornik portala Klix.
Iz Ministarstva odgoja i obrazovanja za Istinomjer je rečeno da su škole obavezne odmah po saznanju da je ugrožen interes učenika izraditi individualni plan podrške za učenike, a ukoliko se ne postignu željeni rezultati, škola je dužna organizovati multisektorski sastanak te izraditi individualni plan briga za učenika.
Pored toga, resorno ministarstvo dostavilo je na uvid plan aktivnosti, odnosno tema koje su osnovne i srednje škole u KS obavezne provesti tokom 2022/2023. školske godine. Spomenuti plan dostupan je na ovom linku.
Slučajevi vršnjačkog nasilja izvan obrazovnog sistema
Nedavno je u javnost dospio i slučaj vršnjačkog nasilja u sportskom klubu iz Sarajeva, nakon čega se majka žrtve nasilja Ivana Cvetković Bajrović obratila javnosti pozivajući sportske klubove i zakonodavnu vlast da “zvanično uvedu politike ‘nulte tolerancije’ na vršnjačko nasilje i propišu obaveze sportskih klubova da, po ugledu na pravilnik namijenjen školama, prepoznaju rizike vršnjačkog nasilja među svojim članovima, evidentiraju incidente i pravovremeno sprovedu adekvatne disciplinske mjere protiv počinioca”.
U objavi dostupnoj na privatnom Facebook profilu, Ivana Cvetković Bajrović poziva i Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo da, u skladu s principima najboljeg interesa djeteta, proširi primjene odredbi Pravilnika o načinu i obliku provođenja odgojno-obrazovne podrške i stručnog tretmana učenika u osnovnim i srednjim školama KS na vanškolske aktivnosti, tj. situacije u kojima su učenici ovih škola članovi registrovanih sportskih, umjetničkih, kulturnih i drugih klubova.
Prilikom gostovanja u emisiji “Špica” na TVSA 31. januara 2023. godine ministrica za odgoj i obrazovanje KS Naida Hota-Muminović na pitanje voditeljice mogu li se mjere iz spomenutog pravilnika proširiti i na vannastavne aktivnosti, istakla je da škola, odnosno obrazovni sistem, “ne može preuzeti odgovornost za ukupni život, i porodični, i društveni, i sve druge oblike”, te da “ponekad nešto bude izolovano kao incident i tako se tretira”.
Ipak, iz Institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine mišljenja su da bi bilo značajno da, iako se vršnjačko nasilje najčešće dešava u školi, i drugi subjekti, poput udruženja i/ili sportskih klubova, usvoje procedure kako bi u svom djelovanju i radu prevenirali vršnjačko nasilje.
Vršnjačko nasilje se najčešće dešava u školi, za vrijeme odmora, u učionicama, na hodnicima ili u dvorištu, a uloga odraslih, koji su odgovorni za djecu, od ključnog je značaja da se na adekvatan način odreaguje i spriječi nasilje. Iako se vršnjačko nasilje najčešće dešava u školi, ombudsmani su mišljenja da bi bilo značajno da i drugi subjekti, poput udruženja i/ili sportskih klubova, usvoje procedure kako bi u svom djelovanju i radu prevenirali vršnjačko nasilje.
Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH, 3.2.2023.
Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH o vršnjačkom nasilju
Iz ove institucije za Istinomjer ističu da zaprimljene žalbe građana/ki, ali i kontinuirano praćenje izvještavanja medija o aktuelnim dešavanjima u društvu, ukazuju na porast vršnjačkog nasilja.
Ombudsmani u svom odgovoru dalje navode kako su uočili, uvažavajući rad i praksu po pojedinačnim žalbama roditelja, da su nastavnici i stručno osoblje škole nedovoljno pripremljeni za nošenje s problemom nasilja u školi.
Ombudsmani stoga smatraju da je potrebno uspostaviti jasna, definisana pravila ponašanja u školama, ojačati ulogu psihologa i socijalnih radnika, uvesti preventivne mjere, ohrabriti izvještavanje o vršnjačkom nasilju među djecom i školskim djelatnicima te osmišljavati i provoditi kontinuirane edukacije o vršnjačkom nasilju za sve koji su uključeni u rad s djecom. (…) Putem svojih redovnih godišnjih izvještaja i saopštenja za javnost ombudsmani ukazuju nadležnim organima, na svim nivoima vlasti, na problem nedostatka koordinisanog i sistemskog djelovanja u slučajevima vršnjačkog nasilja, što ima za posljedicu nedostatak sistemske prevencije i mjera zaštite.
Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH, 3.2.2023.
Dalje ističu da je “u svim slučajevima nasilja prevencija nasilja najbitniji korak i od velike je važnosti prepoznati prve oblike nasilja kako bi se radilo i s eventualnim budućim nasilnicima koji su također dio društva” te da “nije suština samo ohrabrivanje da se prijavi nasilje, jer to je znak da smo zakazali kao društvo, tada je već kasno i bavimo se posljedicama”. Iz ove institucije naglašavaju i “važnu ulogu centara/službi za socijalni rad, posebno kada konkretno ponašanje djeteta izlazi iz kruga kompetencija škole, a naročito u slučajevima odsustva saradnje roditelja”.
Ipak, ni u susjednim zemljama situacija po pitanju vršnjačkog nasilja nije mnogo bolja.
U Hrvatskoj je broj slučajeva vršnjačkog nasilja, prema navodima medija, u porastu, a pravilnici i dosadašnje ispisane mjere koje su na snazi nemaju učinka u smislu smanjenja nasilja, dok u 923 osnovne škole u Hrvatskoj radi samo 455 stručnih saradnika/ca psihologa/inja.
U Srbiji je došlo do pokušaja da se u skupštinsku proceduru uvrsti tzv. Aleksin zakon, odnosno skup dopuna i izmjena nekoliko zakona koji se odnose na prevenciju vršnjačkog nasilja u školama. Neki su prijedlozi uvršteni u Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja u dijelu koji se odnosi na kažnjavanje roditelja za nereagovanje ili neadekvatno reagovanje u ovakvim situacijama ili premještaj učenika iz jedne škole u drugu bez saglasnosti roditelja, a uveden je i odgovarajući društveno korisni rad za učenike/ce koji/e počine neki teži oblik vršnjačkog nasilja, kao i suspenzije učenika/ca. Nisu prihvaćene norme koje se odnose na ustanovljavanje većeg stepena odgovornosti nastavnika i direktora škola u situacijama nastanka teških povreda ili smrti učenika.
S druge strane, prije nepunih godinu, krajem februara 2022. godine, francuski parlament usvojio je novi zakon koji će zlostavljanje u školi proglasiti krivičnim djelom za koje mogu biti krivično gonjeni/e učenici/e ili zaposleni/e.
Osim što u Bosni i Hercegovini nedostaje potpuna i jedinstvena statistika o broju slučajeva vršnjačkog nasilja, ne postoje ni usaglašena sistemska rješenja na svim nivoima, a o vršnjačkom nasilju najčešće se u javnosti priča onda kada se nasilje već dogodi.
Evidentno je da je na nivou čitave Bosne i Hercegovine potrebno bolje sistemsko rješenje za borbu protiv vršnjačkog nasilja, koje bi se trebalo efikasnije sankcionisati i van škole, a ne samo unutar nje. Odgovornost je svakako i na porodici, društvu, ali i obrazovnom sistemu, koji bi trebao da provodi različite preventivne programe usmjerene na suzbijanje vršnjačkog nasilja i prepozna prve znake koji ukazuju na mogućnost nasilja kako bi se mogla pružiti adekvatna pomoć i podrška kako potencijalnoj žrtvi nasilja, tako i samim potencijalnim počiniocima vršnjačkog nasilja s obzirom na činjenicu da se radi o djeci.
(Istinomjer.ba)