Nije prvi put da, nakon posljednjih izjava Escobara i Borela, javnost u Bosni i Hercegovini, ali i šire, reklo bi se, s pravom traži pojašnjenje navedenih stavova, koji unose dodatnu konfuziju kada se radi o pristupu međunarodne zajednice rješavanjima nagomilanih izazova koji pred našom zemljom stoje na putu njene integracije u Evropsku uniju.
Izaslanik američkog State Departmenta za Zapadni Balkan Gabriel Escobar je tokom svog boravka u Zagrebu povodom dvodnevnog Američko-hrvatskog foruma, između ostalog, izjavio, a kako je prenio veliki broj medija u Bosni i Hercegovini, da se “o građanskom konceptu za Bosnu i Hercegovinu može razgovarati tek nakon što ona postane članica Evropske unije” te da je do tada “okvir” Dejtonski sporazum.
Govoreći u tom kontekstu, Escobar je dodao kako smatra da BiH trenutno nije funkcionalna država, jer njene institucije već dugo nisu učinkovite, što nije, dodao je, “posljedica Dejtonskog sporazuma, nego izostanak dobre volje političkog vodstva u BiH”.
Ustvrdivši tom prilikom i da je Dejtonski sporazum 25 godina bio uspješan u održavanju mira u zemlji te da on nije uzrok problema u BiH, Escobar je izjavio i da su “problem neodgovorno vodstvo, korupcija, političari koji inzistiraju ostati na vlasti pod svaku cijenu”, dodajući i da je “taj sporazum dobar kompromis koji je prepoznao interes tri konstitutivna naroda te dobar putokaz za evropsku integraciju”, ali da “nije tako korišten”.
Na kraju je, a kako se navodi, o konceptu građanske države koji zagovara dio međunarodne zajednice izaslanik State Departmenta za Zapadni Balkan rekao da se o njemu može razgovarati “možda u budućnosti”, ali nakon što BiH postane članica Evropske unije.
Dotad je Dejton mapa puta prema evropskoj integraciji i to mora i ostati.
Gabriel Escobar, 5.4.2022.
Nakon ove Escobarove izjave, uslijedila je i izjava potpredsjednika Evropske komisije i visokog predstavnika EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josepa Borrella, koji je, odgovarajući na pitanje potpredsjednice Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta Željane Zovko “kako će osigurati potrebnu ravnotežu u BiH i legitimno predstavljanje, te kako umiriti sve strane produljenjem mandata u Vijeću sigurnosti”, rekao da u Bosni i Hercegovini treba odstraniti diskriminaciju u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava, ali i dodao da je potrebno “zaštiti duh Daytona”.
Naš posao jest, i to će i ostati, zaštititi duh Daytona koji podrazumijeva jednu državu, dva entiteta i tri konstitutivna naroda, uz jednaku zaštitu prava svih građana Bosne i Hercegovine.
Josep Borrell, 6.4.2022.
Šta se tačno podrazumijeva pod “Dejtonskim okvirom”, konceptom “građanske države” ili “duhom Daytona”, nije do kraja jasno, te za kontekst u kojem se koriste, ali i njihovo precizno značenje, za pojašnjenje, pored ostalog, treba pitati one koji ove pojmove koriste.
No, ono što je jasno jeste da Bosna i Hercegovina sa svojim trenutnim ustavnim i pravnim rješenjima, određenim, prije svega, njenim Aneksom IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, neće moći postati članicom Evropske unije.
Tome, prije svega, svjedoče relevantni i obavezujući dokumenti koji su od zvaničnog Brisela stigli na našu adresu, zatim obavezujuće presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, ali i niz ranije datih izjava kako visokih predstavnika u Bosni i Hercegovini, tako i predstavnika briselske i vašingtonske administracije u našoj zemlji.
Šta o tome kažu Mišljenje EK i sud u Strazburu?
Ključni zadaci koje naša zemlja treba da ispuni na putu ka EU sadržani su, dakle, kako u relevantnim dokumentima, tako i u okviru niza presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu te nedvosmisleno govore u prilog tome da, ukoliko BiH želi postati članicom EU, reforme koje mora provesti na tom putu će u potpunosti izmijeniti njen sadašnji ustavno-politički i pravni okvir.
Prije svih, radi se o Mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji i Analitičkom izvještaju koji je priložen uz Mišljenje, koje je u maju 2019. godine objavila Evropska komisija, gdje se, pored ostalog, “identifikuje 14 ključnih prioriteta koje zemlja treba da ispuni kako bi dobila preporuku za otvaranje pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji i pruža sveobuhvatne smjernice za postepene reforme”.
U kontekstu pristupa “dejtonske Bosne i Hercegovine” Evropskoj uniji, u Mišljenju se podsjeća da je Aneksom X Dejtonskog mirovnog sporazuma uspostavljen Ured međunarodnog visokog predstavnika (OHR) kao vrhovnog autoriteta za tumačenje civilnih aspekata provođenja mirovnog sporazuma te da su od tada OHR-u dodijeljena šira ovlaštenja za donošenje zakona i smjenu javnih zvaničnika, poznata kao „bonske ovlasti”, a koja su posljednji put korištena 2011.
Međutim, u nastavku je podvučeno da “ovakva ekstenzivna međunarodna supervizija u principu nije u skladu sa suverenitetom Bosne i Hercegovine, a time ni sa članstvom u EU”, te se podsjeća da proces zatvaranja OHR-a traje od 2008. godine i da ishod ovog procesa zavisi od niza uslova.
S obzirom na to da je OHR sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, iz navedenog je jasno da Bosna i Hercegovina sa OHR-om neće moći postati članicom Evropske unije, odnosno da će se prije njenog pristupanja, u tom kontekstu, Dejtonski mirovni sporazum morati mijenjati.
Pored ovoga, u Zaključcima i preporukama iz Mišljenja EK navodi se da Bosna i Hercegovina i dalje ne zadovoljava u dovoljnoj mjeri kriterije koji se odnose na stabilnost institucija koje garantuju demokratiju, vladavinu prava, ljudska prava i poštovanje i zaštitu manjina, a koje je Evropsko vijeće postavilo u Kopenhagenu 1993. godine. Također se navodi da mora uložiti znatne napore kako bi u dovoljnoj mjeri ispunila te kriterije putem jačanja institucija, a u cilju garantovanja demokratije, vladavine prava, ljudskih prava i poštovanja i zaštite manjina.
Bosna i Hercegovina mora uskladiti svoj ustavni okvir s evropskim standardima i osigurati funkcionalnost svojih institucija kako bi bila u stanju preuzeti obaveze EU. Iako je decentralizirana struktura države u skladu s članstvom u Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina će morati reformirati svoje institucije kako bi mogla efikasno učestvovati u donošenju odluka na nivou EU i u potpunosti provoditi i primijeniti acquis.
Mišljenje EK, 29.5.2019.
Ovdje je bitno naglasiti da Evropska komisija i primjećuje da bi pristupanje Bosne i Hercegovine imalo ograničen ukupan uticaj na politike Evropske unije i ne bi uticalo na sposobnost Unije da održava i produbljuje svoj razvoj, ali i da “istovremeno, identificirana pitanja funkcionalnosti unutar Bosne i Hercegovine, posebno ona koja se tiču unutrašnjeg procesa donošenja odluka, kao i da nesigurnost i preklapanja između različitih nivoa vlasti u zemlju u odnosu na niz nadležnosti, mogu negativno uticati na proces donošenja odluka u EU, posebno u vezi s pitanjima koja zahtijevaju jednoglasno odlučivanje među zemljama članicama EU”.
Stoga bi Bosna i Hercegovina trebala započeti proces rješavanja pitanja funkcionalnosti kako bi se ispunili zahtjevi za članstvo u EU i preuzele odgovarajuće obaveze.
Mišljenje EK, 29.5.2019.
Dakle, pitanja koja se tiču unutrašnjeg procesa donošenja odluka, kao i nesigurnost i preklapanja između različitih nivoa vlasti u zemlji u odnosu na niz nadležnosti u BiH, a koja su ugrađena Dejtonskim mirovnim sporazumom, odnosno Ustavom BiH kao njegovim Aneksom IV, jasno su identifikovani da mogu negativno uticati na proces donošenja odluka u EU. Poruka koja je i ovim upućena Bosni i Hercegovini od zvaničnog Brisela jeste da će, ukoliko BiH želi postati članicom, Dejtonski sporazum, odnosno njegov Aneks IV, morati biti izmijenjen.
Samo jedan od primjera problematiziranja etničkog načela glasanja i uopšte biranja, što nije u skladu sa evropskim standardima, iznesenim u Mišljenju EK i pratećem Analitičkom izvještaju, jeste onaj koji se odnosi na Parlamentarnu skupštinu BiH. U briselskim dokumentima se, u vezi s tim, navodi da pravo veta zasnovano na etničkoj pripadnosti utiče na rad Parlamentarne skupštine i stvara rizik da se zakonodavni proces odugovlači.
Parlamentarnu skupštinu čine Predstavnički dom, donji dom koji se bira neposrednim glasanjem i Dom naroda, koji se bira posredno i koji se sastoji od pet pripadnika svakog konstitutivnog naroda koji se biraju među članovima gornjih domova entiteta. Sve propise treba da odobre oba doma pri čemu najmanje jedna trećina članova iz svakog entiteta treba da glasa za („entitetsko glasanje“). U Domu naroda, većina pripadnika svakog entitetskog naroda može proglasiti da je određena odluka „štetna” po njihov vitalni interes (veto po osnovu „vitalnog nacionalnog interesa”). Ovakvo pravo veta, zasnovano na etničkoj pripadnosti,utječe na rad Parlamentarne skupštine i stvara rizik da se zakonodavni proces odugovlači.
Analitički izvještaj, 29.5.2019.
I iz ovoga primjera može se zaključiti da će i etnički princip odlučivanja, kao jedan od osnovnih postulata Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, morati biti u velikoj mjeri redukovan prije nego BiH postane punopravna članica EU.
Pored toga, a u skladu sa nizom presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, ali i ključnim prioritetima iz Mišljenja EK, i sam način izbora na etničkom principu, ustanovljen Dejtonskim mirovnim sporazumom, morat će otići u istoriju prije nego BiH postane članicom EU. Podsjećamo da presude “Sejdić i Finci”, “Šlaku”, “Zornić”, “Pilav” i “Pudarić” protiv Bosne i Hercegovine, kojima se, pored ostalog, krši Evropska konvencija o ljudskim pravima, još uvijek nisu provedene, zbog čega BiH prijete sankcije.
I njihovo provođenje morat će se implementirati prije članstva BiH u Evropsku uniju, što također u najvećoj mogućoj mjeri zahtijeva izmjenu trenutne ustavne i pravne strukture naše zemlje, uspostavljene nakon potpisivanja Daytona.
Samo jedan od dokaza tome je dio presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu “Zornić protiv Bosne i Hercegovine”, donesen u julu 2014. godine, u kojem se aplikantica i državljanka BiH Azra Zornić žalila Sudu zbog činjenice da se nema pravo kandidovati na izborima za Dom naroda i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jer se ne izjašnjava kao pripadnica jednog od “konstitutivnih naroda“.
Sud je, konstatujući da se “aplikantica ne izjašnjava kao pripadnica nijednog od konstitutivnih naroda” (odnosno, Bošnjaka, Hrvata i Srba ), nego jednostavno kao građanka Bosne i Hercegovine, te da time ne može biti kandidatkinja na izborima za drugi dom državnog parlamenta (Dom naroda), kao ni za kolektivnog šefa države (Predsjedništvo), u kontekstu daljeg odnosa spram prava “konstitutivnih naroda”, u tački 43, a pozivajući se na presudu “Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine”, pored ostalog, zaključio:
U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“. Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.
Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, 15.7. 2014.
S obzirom na to da Ustav BiH, zatim entitetski i kantonalni ustavi, kao i Izborni zakon BiH, ali i niz drugih pravnih rješenja, jasno propisuju posebna i znatno veća prava “konstitutivnim narodima”, odnosno kolektivitetima u odnosu na pojedince, tj. građane/ke kao takve, i iz navoda presude “Zornić protiv Bosne i Hercegovina” proizlazi da će, prije prijema u EU, naša zemlja u tom smislu iz temelja morati promijeniti sporne odredbe te usvojiti demokratske standarde u kojima neće biti bilo kakve diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i davanja posebnih prava konstitutivnim narodima, uz isključivanje manjina ili građana/ki Bosne i Hercegovine.
Visoki predstavnici, Delegacija EU i američki ambasador o koracima “od Daytona ka Briselu”
Još 2005. godine, u svom obraćanju na konferenciji o Balkanu i euroatlantskim integracijama: poslije Dejtona: “Na raskrsnici: Put BiH od Dejtona do Brisela”, tadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Paddy Ashdown, ističući na početku da “nije slučajnost da desetu godišnjicu Daytona obilježava niz inicijativa za izmjene i dopune Ustava”, naglasio je da “započinjanjem pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, Bosna i Hercegovina ulazi u novu eru, eru u kojoj, kako sam to znao često reći, pokretačku snagu Daytona zamjenjuje pokretačka snaga Brisela”.
To je i era u kojoj će BiH shvatiti da kako se više približava Briselu nema druge alternative nego da svakodnevno radi na reformama koje se tiču ustavnih pitanja. Da bi došla do kraja puta koji vodi ka Evropskoj uniji, BiH će morati uraditi više od samog bavljenja pitanjem promjene Ustava: bh. političari se moraju ujediniti da bi polučili cjelovite reforme.
Paddy Ashdown, 21.11.2005.
Za razliku od Escobarove tvrdnje da nefunkcionalnost i neučinkovitost institucija BiH nije “posljedica Dejtonskog sporazuma, nego izostanak dobre volje političkog vodstva u BiH”, Ashdown je tada rekao da je, da bi Dejtonski sporazum bio ostvariv, postalo neophodno umanjiti sposobnost opstrukcionista da ga koriste za svoje vlastite ciljeve.
Uvjeren sam da je Dejton bio značajan okvir za ovu fazu. Ali, ukoliko se ne promijeni, Dejton će biti glavna prepreka za narednu fazu. Smatram da BiH treba ustavnu reformu kako bi ušla u briselsku eru ali da ta reforma mora biti organska, urađena na bazi koncenzusa, postepena i u potpunosti integrirana u detaljne uslove koji su postavljeni za pridruživanje EU. Drugim riječima, to će biti ustavni proces sličan onom kroz koji su u manjoj ili većoj mjeri prošle sve ostale zemlje članice Evropske unije, uključujući moju državu, u procesu pridruživanja. To nije proces koji bi trebao prouzrokovati zabrinutost. On bi se trebao gledati kao sredstvo za dovođenje BiH što je brže moguće do odredišta do kojeg svi njeni građani žarko žele stići – potpuna integracija u Evropu.
Paddy Ashdown, 21.11.2005.
Naglasivši i da “građani BiH i njihovi predstavnici trebaju ustavnu mapu za budućnost, normalnu budućnost kao normalna evropska država”, tadašnji visoki predstavnik podvukao je da je nužno da se BiH rukovodi jedino kriterijima integracije u EU.
Od sada bismo se trebali rukovoditi jedino kriterijima integracije u EU i potrebom da dođemo do praktičnih koristi običnim građanima čiji život je osiromašen a šanse za prosperitet zagušene glomaznim, skupim i previše birokratiziranim sistemom vlasti koji je davno trebalo reformirati.
Paddy Ashdown, 21.11.2005.
I Miroslav Lajčak, koji je funkciju visokog predstavnika obavljao u periodu od 2007. do 2009. godine, u novembru 2008. godine, u svom obraćanju pod nazivom “Izazovi integracije Bosne i Hercegovine u Evropu”, koje je objavio i Centar za studije globalnog upravljanja pri Fakultetu ekonomskih i političkih nauka u Londonu, govoreći u kontekstu primarnih ciljeva i potencijala Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i daljeg razvoja BiH kao demokratske države i uloge međunarodne zajednice u tom smislu, pored ostalog je podvukao potrebu da se ode korak dalje od Daytona i izgradi održiva država koja je sposobna za integraciju u Evropu”.
Takav razvoj događaja ukupno gledano – dakle fizički mir, a politički rat – otvorili su mogućnost i naglasili neophodnost dugoročnog međunarodnog angažmana kako bi se realizovao potencijal Dejtonskog sporazuma te se, ustvari, otišlo i korak dalje od Dejtona i izgradila održiva država koja je sposobna za integraciju u Evropu.
Miroslav Lajčak, 3.11.2008.
Pozivi upućeni od najviših predstavnika međunarodne zajednice na nužnost izmjene Daytona bili su jasni i tokom obilježavanja 25. godišnjice od njegovog potpisivanja, kojom prilikom je bivši visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling, pored ostalog, izjavio “da je Dayton učinio BiH zemljom kojom je nemoguće upravljati” te da ga je “potrebno mijenjati jer je jasno da nije funkcionalan”.
Šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler je tom prilikom također bio jasan, naglasivši da evropske integracije mogu pomoći BiH da savlada anomalije Daytona:
Mir mora biti više od kako ovdje kažu samo nek ne puca. Građani zaslužuju život bez straha, siromaštva, stalnih političkih kriza. Mladi ne strahuju od novog konflikta, smatraju da članstvo u EU osigurava dugoročan mir. Vlasti moraju napraviti odlučnije korake u tom pravcu. Uvjereni smo da se značajan korak mora i može ostvariti naredne godine. Prelazak iz postkonfliktne faze u fazu pristupanja u EU, iz Dejtona u Brisel. Evropa je već tu, sada je vrijeme za EU. Živjela BiH!
Johann Sattler, 12.12.2020.
Ističući tada da je Dayton postavio temelj mira i osigurao put pomirenja, čime je BiH postala funkcionalno i demokratsko društvo, što je bio njegov primarni cilj, i tadašnji ambasador SAD-a u BiH Eric Nelson, a u kontekstu evropskih integracija BiH, podvukao je da se sporazum mora unaprijediti te da njegovi nedostaci mogu i moraju biti popravljeni:
OHR je bio uporni prevodnik toga. Sporazum je održao mir i omogućio BiH da krene putem ka EU. Ali sada je vrijeme da se naprave naredni koraci, ključni za budućnost. Kako bismo to uradili moramo unaprijediti sporazum, jer namjera nije nikada bila da bude vječan. Njegovi nedostaci moraju i mogu biti popravljeni. Mladi ljudi koji su istinska snaga ove zemlje ne žele i dalje biti zarobljeni u prošlosti. Njima je daleko važnija BiH 2030. od BiH 1995. Građani zaslužuju svjetliju budućnost u stabilnoj i prosperitetnoj demokratskoj BiH, članici euroatlantske zajednice. SAD će podržavati njihova zalaganja da ovu viziju pretvore u stvarnost.
Eric Nelson, 12.12.2020.
“Napravimo iskorak od Daytona ka Briselu”, izjavio je povodom 25 godina od potpisivanja Daytona i sam Josep Borrell, pozvavši sve relevantne faktore BiH da iskoriste priliku, ubrzaju proces i naprave “iskorak od Daytona ka Briselu”.
Borrel je tom prilikom izjavio i da je to putovanje koje ovo društvo želi, ali da je za njega potrebna institucionalna reforma zakonodavnog okvira te podsjetio, u tom kontekstu, na 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja EK o članstvu BiH u Evropskoj uniji.
Nije prvi put da, nakon posljednjih izjava Escobara i Borela, javnost u Bosni i Hercegovini, ali i šire, reklo bi se, s pravom traži pojašnjenje navedenih stavova, koji unose dodatnu konfuziju kada se radi o pristupu tzv. međunarodne zajednice rješavanjima nagomilanih izazova koji pred našom zemljom stoje na putu njene integracije u Evropsku uniju.
S druge strane, odavno nema konfuzije kada se radi o, kako se često može čuti, “nedostatku političke volje” velikog dijela ključnih političkih aktera da, a u skladu s onim što tamo jasno piše, implementiraju obavezujuće presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, ali i zadatke iz Mišljenja Evropske komisije o članstvu Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.
Također, jasno je i da će to naša zemlja, tokom njenog procesa integrisanja, morati učiniti znatno prije nego postane punopravna članica Evropske unije, kao što je i jasno da, nakon implementacije presuda i ispunjavanja postavljenih uslova od Brisela, prije nego postane članicom Evropske unije, ta i takva Bosna i Hercegovina, njena ustavna i pravna stečevina, neće imati puno sličnosti sa “dejtonskom Bosnom i Hercegovinom”, odnosno ustavnim i pravnim rješenjima uspostavljenim Dejtonskim mirovnim sporazumom.
(Istinomjer.ba)