U posljednjih nekoliko dana bosanskohercegovačku javnost (primarno u Federaciji BiH) su zaokupile izjave sa 7. zasjedanja Hrvatskog narodnog sabora u BiH, koje je održano u Mostaru u subotu, 28. janara 2017. godine.
Sabor je bio izvještajnog karaktera, a o radu Hrvatskog narodnog sabora delegate su izvijestili predsjednik HNS BiH (i predsjednik HDZ-a) Dragan Čović i predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH (i zastupnik u Saboru Republike Hrvatske) Božo Ljubić.
U svom izvještaju Čović je naglasio kako su Hrvati preživjeli kao politički narod upravo zahvaljujući tome što su se organizirali kroz HNS BiH. Pozvao je sve na jedinstvo i “zbijanje redova”, kako bi se u ovoj godini ostvarili prioriteti HNS-a BiH. Prema njegovom shvatanju, ovo su najvažniji prioriteti HNS BiH:
A prioritet nad prioritetima je, kroz izmjene izbornog zakona, osigurati institucionalnu ravnopravnost Hrvata u BiH, da nekom opet ne padne na pamet da nam 2018. bira člana Predsjedništva ili izaslanike u Dom naroda, a onda i izvršnu vlast bez predstavnika Hrvata.
Dragan Čović, 28.01.2017.
Slične stavove po pitanju prioriteta imao je i Ljubić:
U predstojeće dvije godine cilj nam je promijena izborng zakona koja će omogućiti institucionalnu ravnopravnost Hrvata s druga dva naroda, a to je neodvojivo od mogućnosti izbora legitimnih predstavnika Hrvata u institucije vlasti. Ako BiH želi postati samoodrživa onda je nužan i njezin administrtivno-teritorijalni preustroj, koji bi uključivao federalnu jedinicu s hrvatskom većinom. I to ostaje trajna težnja hrvatskog naroda u BiH.
Božo Ljubić, 28.01.2017.
Ovakvi stavovi naišli su na neodobravanje HDZ-ovog glavnog partnera u vlasti u Federaciji BiH, Stranke demokratske akcije, koja se odmah nakon sjednice HNS-a oglasila saopštenjem i oštro osudila ovakve izjave:
HDZ očigledno ne želi ništa drugo, osim podjela, i na taj način nas udaljava od institucionalnih rješenja koja bi bila korisna i za hrvatski narod. Trećeg entiteta i `administrativno-teritorijalnog` preuređenja koji zagovara HNS neće biti.
SDA, 29.01.2017.
Pored trećeg entiteta, Dragan Čović je naglasio i da je prioritet djelovanja mora biti i približavanje Europskoj uniji i rješavanje pitanja kao što je Sejdić-Finci, a to mu nije prvi put da obećava rješenje ovog pitanja. U svojoj izjavi u novembru 2017. godine Čović je obećao provedbu presude Sejdić-Finci najkasnije do 31. januara 2017. godine:
Dogovoren i usuglašen Master plan, pored ostalog, predviđa i realizaciju vrlo važnog uvjeta za stjecanje statusa kandidata, a to je provedba presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić – Finci“, a najkasnije do 31. siječnja 2017. godine.
Dragan Čović, 10.11.2016.
SDA i HDZ su 31. januara održale i još jedan u nizu sastanaka na kojima se raspravljalo o više tema, a među njima su između ostalih i pitanje presude Sejdić-Finci, izbora u Mostaru, izmjena izbornog zakona, te federalizacije FBiH. Nakon ovog sastanka Bakir Izetbegović je još jednom potcrtao kako su njemu (a i SDA), prijedlozi HDZ-a neprihvatljivi. Otkrio je i da je bilo riječi i o federalizaciji Federacije BiH.
U papirima koji su procurili u javnost postoje ti zahtjevi HDZ-a. Vi znate vrlo jasan stav SDA o tome, tako da o tim stavovima HNS-a nismo htjeli ni da razgovaramo, niti je HDZ insistirao. Idemo dalje.
Bakir Izetbegović, 31.01.2017.
Tri modela sa kojima je HDZ BiH došao na ovaj sastanak su sljedeći:
Prvi model: „Federacija BiH je jedna izborna jedinica. Bira se jedan Hrvat i jedan Bošnjak. Kandidat iz hrvatskog naroda bira se s jedne liste, a kandidat iz bošnjačkog naroda s druge liste. Svaki glasač dobija listu na kojoj se nalaze kandidati iz naroda kojem on pripada u skladu sa izjašnjenjem na posljednjem popisu. Ostali glasači, koji nisu pripadnici jednog od konstittutivnih naroda za koje se vrši izbor, mogu glasati za jednog kandidata sa jedne od listi.“
Drugi model: „Unutar Federacije definiraju se izborna područja A, B i C. U izborno područje A ulaze općine u kojima, po popisu iz 2013. živi više od dvije trećine Bošnjaka. U izborno područje B sve općine u kojima po popisu živi više od dvije trećine Hrvata, a u područje C općine u kojima ni Bošnjaci ni Hrvati ne čine dvije trećine stanovništva”, stoji u drugom modelu.
U A području bile bi sve općine u Kantonu Sarajevo, zatim, među ostalim, Tuzla, Zenica, Bihać i Goražde. Općine s više od dvije trećine Hrvata su, među ostalim, Široki Brijeg, Posušje, Čapljina, Neum, i Orašje. C područje činile bi Grad Mostar, Stolac, Travnik, Vitez, Fojnica, Odžak, Žepče, Vareš…
U skladu s ovim prijedlogom, bošnjački član Predsjedništva bio bi onaj kandidat koji je, među kandidatima iz svog naroda, osvojio najveći broj glasova u FBiH uz uvjet da je u područijima A i C osvojio veći broj glasova nego u područijima B i C. Paralelno s tim hrvatski član Predsjedništva bio bi kandidat koji je osvojio najviše glasova od hrvatskih kandidata u FBiH, te da je na područijima B i C osvoji više glasova nego na podučijima A i C.“
Treći model: „Za bošnjačkog člana izabran je onaj koji je među bošnjačkim kandidatima osvojio najveći broj glasova unutar Federacije, te koji je pobjedio u bar dva kantona gdje su Bošnjaci većina. Ukoliko ne postoji kandidat s pobjedom u bar dva većinski bošnjačka kantona, član Predsjedništva iz bošnjačkog naroda je onaj koji je osvojio najviše glasova u Federaciji, te bar u jednom kantonu s bošnjačkom većinom. Za hrvatskog člana bio bi izabran onaj koji je među kandidatima svog naroda osvojio najviše glasova u Federaciji, te u bar dva kantona gdje su Hrvati većina. Ako nema takvog, onda bi član Predsjedništva bio onaj koji ima najviše glasova u FBiH od hrvatskih kandidata, te koji je pobjedio u bar jednom kantonu s hrvatskom većinom stanovništva Na kraju, ako niti jedan hrvatski kandidat nema pobjedu u jednom od većinski hrvatskih kantona, član Predsjendištva iz tog naroda bio bi hrvatski kandidat s najvećim brojem glasova među kandidatima iz svog naroda unutar Federacije BiH.“
Ono što je posebno zanimljivo u današnjem kontekstu jeste da je HDZ 1990, dok je njen predsjedavajući bio upravo Božo Ljubić, koji je sada jedna od ključnih figura HNSa, jedna od tri stranke koja je u parlamentarnu proceduru uputila izmjene Ustava Bosne i Hercegovine kojima bi se riješilo pitanje presude Sejdić-Finci. Prema njihovom prijedlogu, članovi Predsjedništva BiH birali bi se u Parlamentu BiH, te bi morali biti potvrđeni od strane klubova naroda, na način da jedan klub naroda može izabrati jednog kandidata. Ovaj prijedlog, iako sa svojim manama, svakako bi bio bolje rješenje od ovoga što je predložio HDZ, budući da bi bila omogućena kandidatura i osobama koje nisu pripadnici konstitutivnih naroda, a omogućila bi se i zaštita prava hrvatskog naroda, koja je očito jako bitna čelnicima HDZ-a.
Umjesto toga, Čović se, kada je u pitanju izbor člana Predsjedništva BiH odlučio za tri modela, od kojih svaki uključuje „parcelisanje“ izbornih jedinica da na način da se de facto dobija jedna hrvatska izborna jedinica, što jeste u skladu sa izjavama rečenim na HNS-u. Međutim, ovi stavovi su i u direktnoj koliziji sa izjavama koje Čović inače daje kada je u pitanju implementacija presude Sejdić-Finci, te stavovima koje je imao HDZ 1990 i njihov predsjednik Božo Ljubić.
I Čović i Ljubić dobijaju ocjenu nedosljedno.
(istinomjer.ba)