U trećoj sedmici od početka predizborne kampanje za Opšte/opće izbore 2014, ne računajući debate predsjedničkih kandidata, nije bilo mnogo debata u kojima su učestvovali predstavnici/e stranaka na vlasti u mandatu 2010-2014. godine. Istinomjer donosi pregled dvije takve debate, emitovane istoga dana na Federalnoj televiziji i BHT-u.
Federalna televizija je 29.09.2014. u dijaloškoj emisiji ugostila Dianu Zeleniku (HDZ 1990), Vinka Jakića (KOALICIJA SNAGA BiH), Marinka Čavaru (HDZ BiH), Damira Čardžića (NSRzB) i Bahrudina Fazlića (KOALICIJA ZAJEDNO ZA PROMJENE).
Kandidatkinja HDZ 1990, Diana Zelenika, u svom uvodnom izlaganju na temu ekonomije kazala je kako se HDZ 1990 u svom programu zalaže za diferenciranu stopu PDV-a, gdje bi se niža stopa od 5% primjenjivala na osnovne životne namirnice, lijekove, knjige i udžbenike. Međutim, diferenciranu stopu PDV-a još 2010. godine su obećali iz većine političkih stranaka koje su formirale Vijeće ministara, a među kojima je bio i HDZ 1990, no ništa se po ovom pitanju nije uradilo u proteklom mandatu.
U oblasti ustavnih reformi, Zelenika je rekla da se njena stranka zalaže za “europezaciju “Dejtona” i federalizaciju BiH”, uz uvažavanje interesa svih naroda u BiH i uklanjanje diskriminacije. Zelenika je također obrazložila i stav svoje stranke o ulasku BiH u NATO, govoreći o sigurnosti i investicijama koje će ulazak u NATO dovesti, što bi, po njenom mišljenju, spriječilo “exodus omladine iz BiH i to da sve vise ljudi gleda svoju djecu preko Skype-a.“ Iako se svi političari u BiH, bez izuzetka zalažu za ulazak u EU, a većina i za ulazak u NATO, stranke koje su sačinjavale Vijeće ministara BiH u protekle 4 godine su učinile sve što je u njihovoj moći da se bilo kakvo približavanje EU i NATO ne desi. Glavna dva pitanja koja su uzrok zastoja naše zemlje na ovom putu su provedba presude Sejdić-Finci i rješavanje statusa vojne imovine. Iako HDZ 1990 u Parlamentu BiH jeste glasao za prijedloge zakona koji bi riješili ovo pitanje, predstavnik ove stranke Martin Raguž je bio učesnik svih pokušaja dogovora o presudi Sejdić-Finci koji su završeni propašću, najviše zbog činjenice da se kroz implementaciju ove presude pokušalo riješiti ‘hrvatsko pitanje’, a ne diskriminacija nekonstitutivnih naroda. Pored toga, HDZ 1990 je 2010. godine u svom izbornom programu dao obećanje o formiranju Federalne jedinice sa većinskim hrvatskim stanovništvom, što je prilično suprotno sa izjavama kandidata/kinja HDZ 1990 u ovoj predizbornoj kampanji. O tome kakav je bio tok pregovora o ustavnim reformama, u kojima je učestvovao i HDZ BiH, Istinomjer je pisao mnogo puta do sada, te je vjerovatno suvišno obrazlagati da su sva dosadašnja obećanja svih vladajućih partija, uključujući i HDZ 1990, ostala neispunjena.
Marinko Čavara, kandidat HDZ BiH, naglasio je da je HDZ-u vladavina prava jedna od glavnih tačaka u programu. Ako pogledamo ukupan rezultat ispunjenosti obećanja ove partije, vidjet ćemo da je vladavina prava bila u potpunosti zanemarena. U oblasti pravna država, HDZ je imao ukupno 9 obećanja, a nije ispunio niti jedno, kao ni ostalih 25 obećanja iz drugih oblasti.
Nadalje, Čavara smatra da politički utjecaj nije jedini problem pravosuđa, već i sprovedene reforme koje su omogućile da niko ne utječe na sudove i tužilaštva. Kontradiktornosti u prethodnoj rečenici su jasan dokaz da HDZ BiH ne prihvata ili ne razumije osnovni princip da je sudska vlast neovisna i odvojena od druga dva stuba vlasti. Tako je, recimo, ova stranka 2010. obećala da će se zalagati za imenovanje neovisnog državnog tužitelja za borbu protiv korupcije, te nezavisno i profesionalno sudstvo čija će uspješnost rada biti ocjenjivana od strane nepristrasnog tijela, da bi u predizbornoj kampanji za izbore 2014, Čavara ustvrdio da se zalažu za to da tužioce bira parlament, što je također kontradiktorno prethodnim HDZ-ovim stavovima o ovim pitanjima. Govoreći o vladavini prava u BiH, kandidat HDZ-a za Predstavnički dom PSBiH, Marinko Čavara je istakao i to da tužilaštva u BiH ne rade svoj posao na istraživanju navoda koji se iznose u medijima, te ih je optužio da učestvuju u političkom progonu pojedinih ljudi. Čavara je vjerovatno mislio na predsjednika HDZ-a Dragana Čovića koji je već godinama čest “gost” sudnica u domaćim sudovima. Zanimljivo je da je sličan stav, početkom ove godine imao i sam Čović, koji je u intervjuu na FTV iskoristio istu floskulu o političkom progonu kojemu je izložen. Tada je Čović odgovarajući na pitanja o brojnim krivičnim prijavama koje su protiv njega pokrenute u proteklim godinama, ne odstupajući od stava da upravo on predstavlja čitav jedan narod u Bosni i Hercegovini, našao za shodno da o krivičnim procesima – zbog kakvih se u bilo kojoj uređenoj državi odstupa sa bilo kakve javne funkcije – kaže samo to da se radi o političkom progonu za koji on očekuje – izvinjenje. I Čavara je gostujući u debatnoj emisiji kazao kako “tužilaštva trebaju provjeravati i procesuirati i onog ko se optužuje ali i onog ko optužuje” te je kazao kako se može podići i tužba za klevetu ukoliko se utvrdi da navodi nisu tačni, te da oni “koji su pokrenuli politički progon” treba da odgovaraju. Međutim, postavlja se pitanje, ako HDZ smatra da se svi navodi trebaju ispitati, zašto njegov stranački lider, iako je smatrao da treba dobiti izvinjenje, nikada nije podigao tužbu za klevetu u slučaju svojih krivičnih prijava. Generalno, može se reći da su stavovi o vladavini prava, reformi pravosuđa i radu pravosudnih institucija koje je Čavara iznio u emisiji, nekonzistentni kako sa istupima njegovog stranačkog predsjednika, tako i sa programom same njegove stranke koji je predstavila na izborima 2010. godine.
U sferi ekonomije, Čavara nije ponudio nikakve konkretne ideje, osim već mnogo puta ponovljenih obećanja o stvaranju boljih uslova za investicije i gospodarskom rastu, dodavši i da treba stvoriti jednake mogućnosti za državne i privatne firme. Čavara je o sličnim ciljevima govorio i u debati u kojoj je učestvovao 24.09.2014, o čemu je Istinomjer već pisao, osvrnuvši se na činjenicu da je u svih pet kantona u kojima je HDZ BiH učestvovao u vlasti, broj zaposlenih od 2010. do 2013. godine porastao za 2.684 (sa 114.168 na 116.852), dok je broj nezaposlenih porastao za 8.195 (sa 91.624 na 99.819). Procentualno, u 2010. godini prosječna stopa nezaposlenih u ovim kantonima je bila 80,3% u odnosu na broj zaposlenih, dok je u 2013. godini ona porasla na 85,4%.
U vezi sa ustavnim reformama, Čavara je izjavio kako je njegova stranka predlagala rješenja za uklanjanje diskriminacije i zaštitu prava “ostalih”, te da su jedini “na vrijeme” predložili ustavne amandmane – što nije tačno, s obzirom da su amandmani koje su u PS BiH dostavili zastupnici njegove stranke, dostavljeni istovremeno sa amandmanima koje je predložila SDA i SNSD/SDS. Marinko Čavara je, kao i u prethodnim debanim emisijama, rekao da se HDZ zalaže za decentralizaciju BiH, podjelu na 4 teritorijalno-administrativne jedinice i distrikt Brčko, te da će se kroz ovaj preustroj osloboditi “ogromna količna sredstava”, koje treba upotrijebiti za ekonomiju i socijalna davanja. HDZ je u svom izbornom programu za Opšte/opće izbore 2010. godine već dao nekoliko obećanja koja se tiču ustavne reforme, uključujući i obećanje o tri nivoa teritorijalno-upravne organizacije BiH, ali i obećanje o modernim ustavnim rješenjima u skladu sa “pozitivnim evropskim iskustvima”, te o ustavnoj reformi koja će osigurati “ravnopravan položaj hrvatskog naroda s drugim konstitutivnim narodima u BiH. Kao što je poznato, svi pokušaji ustavne reforme u mandatu 2010-2014. su propali, te su i sva obećanja o ustavnoj reformi ostala neispunjena. Glavno pitanje ustavne reforme, implementacija odluke ECHR u predmetu “Sejdić i Finci”, ostalo je neriješeno, u čemu je možda i odlučujuću ulogu imala upravo ova stranka, budući da je upravo lider ove partije opstruirao sve pokušaje da se nađe rješenje za ukidanje diskriminacije “ostalih” u Ustavu BiH, uslovljavajući ga rješavanjem “hrvatskog pitanja”. Imajući u vidu ovu činjenicu, vrloje apsurdno zvučala Čavarina izjava da je “HDZ bio motor EU integracija”, ali su ih kočili oni koji ne žele ići naprijed, spomenuvši kako bi “mnogi voljeli neke istočne asocijacije”.
Konačno, Čavara se osvrnuo i na formiranje vlasti u FBiH, rekavši kako HDZ “neće pregovarati sa nekim ko je uspostavio neustavnu vlast u FBiH”, što je, ponovo, nedosljedno postupanju samog HDZ-a, koji je u godinama nakon formiranja Vlade FBiH pregovarao i sa SDP-om i sa SDA, kako o rekonstrukciji federalne vlade, tako i o formiranju Vijeća ministara u koje su, kako je poznato, na kraju ušle sve tri pomenute stranke.
U emisiji je učestvovao i Vinko Jakić, kandidat Koalicije snaga BiH koju je formirala Jakćeva stranka, HSP BiH, zajedno sa još 5 stranaka (DSI, Snaga Bosne, BNS, Liberalna stranka i NDS). Jakićevo izlaganje uglavnom je podrazumijevalo iznošenje stavova i kritika o radu drugih stranaka, konkretno HDZ-a BiH, dok se o planovima njegove stranke nije moglo čuti skoro ništa. HSP BiH bio je, također, jedina vladajuća stranka koja je na izbore 2010. izašla bez ikakvog programa, te je bilo nemoguće ocijeniti njihovu uspješnost u proteklom mandatu, budući da nije ni bilo programskih ciljeva čija se ispunjenost mogla ocjenjivati, a ako je suditi po Jakićevom istupu u ovoj emisiji, nedostatak jasnog programa je konstanta ove stranke.
O izjavama kandidata NSRzB, Damira Čardžića, također se nema mnogo šta reći, budući da je glavna tema njegovih izlaganja bilo nedavno hapšenje stranačkih čelnika NSRzB-a. Jedina tema na koju se dodatno osvrnuo je ustavna reforma i NSRzB-ov predizborni “adut” – ukidanje kantona u Federaciji BiH. Kako bi se ovakav cilj postigao i pored neuspjeha institucija i stranačkih lidera da se u ovom mandatu dogovore i oko mnogo manjih ustavnih promjena, Čardžić nije objasnio.
U debatnoj emisiji emitovanoj na BHT 29.9.2014, učestvovali su kandidati za PD PSBiH, Jasmin Emrić (ASDA), Radoslav Tomović (SNS RS), Robert Hrgić (HDZ 1990) i Mato Franičević (HDZ BiH).
Robert Hrgić – HDZ 1990 govorio je o ustavnim reformama, iznijevši stav da je stajalište HDZ 1990 da se “hrvatsko pitanje” ne može riješiti u okviru rješavanja presude u predmetu “Sejdić i Finci”, već su za to potrebne šire reforme, te da je to razlog što je ova stranka odbila aprilski paket. Ono što Hrgić, međutim, nije rekao, a što protivreči ovoj tvrdnji, je činjenica da je HDZ 1990 u ovom mandatu od početka podržavao ustavna rješenja koja su nastojala učiniti upravo to – iskoristiti pitanje implementacije ove presude za “rješavanje hrvatskog pitanja”. Tako je HDZ 1990, uz SBB BiH, podržala prijedlog ustavnih amandmana SDP i HDZ, koji je imao upravo ovakvu namjeru. Hrgić je rekao da ukidanje kantona u FBiH nije moguće, te da je HDZ 1990 za smanjenje broja kantona, ali da bi regionalizacija trebala biti bazirana na ekonomskom principu, a ne samo na nacionalnom, što predstavlja priličnu promjenu stava u odnosu na izborni program ove stranke iz 2010. godine, kada je istaknuto da se ona zalaže za federalnu jedinicu sa hrvatskom većinom. Hrgić je imao i nekoliko zanimljivih opaski koje sugeriraju da on svoju stranku vidi kao opozicionu – komentar kako u studiju nema nikoga “iz trenutne vlasti”, te da je međunarodna zajednica poslala poruku “vladajućim strukturama” da se ovako dalje ne može. Ovakve su izjave u najmanju ruku čudne, s obzirom da je HDZ 1990, zajedno sa SNSD-om i HDZ BiH, jedna od svega tri stranke koje su cijeli mandat provele u Vijeću ministara, uključujući i tehnički mandat koji je potrajao preko godinu dana od izbora 2010. godine.
Mato Franičević, kandidat HDZ BiH, također se bavio pitanjem ustavnih reformi, ne rekavši ništa što već ranije nismo čuli i od predstavnika/ca njegove stranke i od drugih kandidata/kinja. Standardne teme neophodnog ulaska u EU i provođenja ustavnih reformi – te, po običaju, neprihvatanje bilo kakve odgovornosti za zastoj u istim – obilježile su i njegovo izlaganje. Franičević je, također, spomenuo i ustavne reforme da bi se poboljšala pozicija hrvatskog naroda, rekavši kako svako zadiranje u Ustav utiče na cjelokupan kontekst, dakle i na konstitutivne narode. Zanimljivo je da je Franičević proglasio neuspjeh u ustavnim reformama, neravnopravnost Hrvata i “slučaj Željka Komšića” glavnim razlogom za gospodarsku stagnaciju u BiH, te se i ovdje treba podsjetiti kakvi su rezultati protekle četiri godine u kantonima u kojima je HDZ BiH bio na vlasti, koji prilično jasno opovrgavaju ovu tezu. Kandidat HDZ-a nije direktno odgovorio na pitanje o uspostavljanju trećeg entiteta, rekavši samo da je potrebno riješiti “pitanje ravnopravnosti konstitutivnih naroda”, te uspostaviti Sarajevo kao distrikt – što je novina u programu ove stranke u odnosu na program iz 2010, kada o uspostavljanju takvog distrikta nije bilo govora.
Franičević je izjavio da je nezadovoljan dinamikom kojom su se rješavala goruća pitanja na državnoj razini, budući da je trebalo 16 mjeseci da se formira Vijeće ministara, te da su i nakon toga “razne politikantske igre” usporile rad ovog tijela. Interesantno je i kako sam Mato Franjičević ističe da nije zadovoljan dinamikom rješavanja gorućih pitanja na nivou BiH, kao da njegova stranka nije bila direktni sudionik svih političkih dešavanja na državnom nivou, počev od pregovora o ustavnim promjenama u BiH. Tačnije, HDZ BiH u toku još uvijek aktuelnog mandata, potpisao je mnoštvo sporazuma o saradnji sa partijama u BiH, a sve u cilju što većeg uključivanja ove stranke u vlast.
Tako su predstavnici HDZ-a, u prvom redu predsjednik ove stranke Dragan Čović, u mnogo navrata najavljivali ulazak ove stranke u Vladu FBiH za koju su u početku tvrdili da je neustavna, da bi kasnije kroz formiranje “nove parlamentarne većine” pokušali biti njen dio.
Govoreći o sporazumima ove partije, nakon prošlih izbora, prvi u nizu sporazuma potpisan je između lidera HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, Dragana Čovića i Bože Ljubića, koji su na izbore izašli kao ljuti protivnici – HDZ BiH samostalno, a HDZ 1990 u koaliciji sa HSP BiH (partijom koja će, ubrzo nakon izbora, ući u koaliciju sa SDA, SDP i NSRzB i formirati Vladu FBiH kojoj će HDZ 1990, zajedno sa HDZ-om BiH, biti najveća opozicija). Sporazum o saradnji je potpisan sa osnovnom intencijom da osigura „punu ustavnu i institucionalnu jednakopravnost hrvatskog naroda sa druga dva naroda u demokratskoj i europski opredijeljenoj Bosni i Hercegovini.” Potpisani sporazum u nekoliko tačaka govori o načelima ustavne reforme, načelima izmjene izbornog zakona, raspodjele vlasti nakon izbora i odnosima sa drugim strankama u BiH.
Državna vlast je, sa druge strane, formirana sa zakašnjenjem od 14 mjeseci, na osnovu još jednog „sporazuma“ – vaninstitucionalnog dogovora lidera šest političkih partija (SDP, SDA, SDS, SNSD, HDZ BiH i HDZ 1990) – nakon bezbrojnih sastanaka istih širom BiH. Odmah po uspostavljanju vlasti, došlo je do prividnog zaleta u ispunjavanju uslova za sticanje kandidatskog statusa za članstvo u EU, no nakon što je budžet usvojen uz protivljenje SDA, stalo se sa svim reformama i ušlo u proces rekonstrukcije vlasti i na državnom nivou.
U vrijeme dok je u FBiH još uvjek funkcionisala Vlada oformljena na osnovu Platforme, početkom marta 2012. godine, potpisan je i sporazum o saradnji na svim nivoima vlasti između SDA i HDZ-a, formalno jedne vladajuće i jedne opozicione stranke. Predsjednici HDZ-a BiH i SDA-a Dragan Čović i Sulejman Tihić usvojili su tom prilikom zajedničku izjavu u kojoj se ističe njihova spremnost da osnaže svoje partnerstvo, koje, kako su smatrali, treba usmjeriti u pravcu bolje saradnje između bošnjačkog i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini na osnovama, principima i načelima jednakopravnosti tri konstitutivna naroda u BiH s mehanizmima kojima se to može ostvariti. Ovaj sporazum je dodatno zakomplikovao složene partijske odnose koji su građeni na sporazumima, pa smo tako dobili partiju koja se protivila formiranju vlasti na temelju “Platforme” (HDZ BiH) koja sklapa dogovor sa članicom “Platforme” (SDA), a koja će, samo par mjeseci kasnije, poduprijeti izlazak SDA iz vlasti na temelju još jednog novog sporazuma – onog sa SDP BiH.
U to vrijeme već su postojale određene napetosti u odnosima SDA i SDP-a, što se pokazalo tačnim kada se vodila rasprava, između ostalog i o novom Zakonu o unutrašnjim poslovima, a kasnije i o Budžetu zajedničkih institucija, pa je raspadom Platforme HDZ postala partner SDP-a za formiranje nove vlasti zajedno sa SBB-om. Dragan Čović i Zlatko Lagumdžija dogovorili su, zatim, sredinom juna ove godine buduću saradnju na svim nivoima vlasti u naredne dvije godine i definisali prioritete u djelovanju Vlade i parlamentarne većine na nivou Federacije BiH. Ovaj sporazum ostao je na snazi do danas, ali, uslijed brojnih procedura, nepostojanja parlamentarne većine u Domu naroda FBiH i ne pristajanja Živka Budimira da podnese ostavku na mjesto Predsjednika FBiH, nikada nije došlo do rekonstrukcije Vlade FBiH, pa tako ni ulaska HDZ-a u vlast na ovom nivou. Dakle, vrlo je evidentno je iz ovih primjera da je Franjičević u debatnoj emisiji, nastojeći svoju stranku predstaviti biračima u što boljem svjetlu, izgovorio niz krupnih neistina u pogledu ponašanja HDZ-a na državnom nivou, odnosno upravo njihovog “politikantskog” ponašanja.