Analize

“Pudarić protiv Bosne i Hercegovine”-novi zadatak za nadležne u našoj zemlji?

Pudarić: “Kada sam razmislio, pa se sabrao, odlučio sam da ću, u ovoj borbi, ipak ići dalje. Da ću ići u Strazbur, ali i da ću javno djelovati što glasnije mogu, tražeći ljude voljne da se zajedno sa mnom bore za skidanje ove ludačke košulje.”

Presude “Sejdić-Finci”, “Šlaku”, te “Zornić” i “Pilav” protiv Bosne i Hercegovine kojima je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu naložio otklanjanje diskriminatorskih odredbi iz bosankohercegovačkog ustavno-pravnog sistema još uvijek čekaju na svoju implementaciju.

U skladu sa vijestima koje ovih dana stižu iz Strazbura, još jedna tužba protiv Bosne i Hercegovine zbog, kako se navodi, “povrede osnovnih ljudskih prava da bira i bude biran bez diskriminacije u odnosu na odredbe Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama i pratećim protokolima” na putu je da bude razmatrana.

Naime, Ured zastupnika Vijeća ministara Bosne i Hercegovine obaviješten je od strane Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu “da je u toku postupak po tužbi Svetozara Pudarića, člana SDP-a BiH i bivšeg potpredsjednika Federacije, i to protiv države BiH”.

Podsjećamo, pomenuta tužba započela je svoj put od Sarajeva do Strazbura još sredinom marta 2018. godine kada je Pudarić odlučio da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda i pored toga što se izjašnjava kao Srbin koji živi na teritoriji Federacije BiH.

Centralna izborna komisija (CIK) 25.05.2018. godine izdala je saopštenje za javnost u kojem se između ostalog navodi da su prijave “podnijele 72 političke stranke i 39 nezavisnih kandidata”. Jedan od njih bio je i Svetozar Pudarić koji je u zakonski predviđenom roku uspio prikupiti potrebnih 5000 potpisa za svoju kandidaturu, te uplatiti iznos od 10.000 KM.

Očekivano, CIK je ubrzo odbio Pudarićevu kandidaturu uz obrazloženje izneseno u Izvještaju o izvršenim provjerama političkih stranaka i nezavisnih kandidata s prijedlogom odluka za ovjeru/odbijanje, odnosno obavijestima o nedostacima u prijavama, da “ne ispunjava uslove propisane članom 4.2 Izbornog zakona BiH” .

Navedeni član, kao jedan od uslova da bi se neovisni kandidat ili kandidat na kandidacijskoj listi političke stranke, neovisnih kandidata ili kandidacijskoj listi koalicije ovjerio za izbore za sva tijela na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini, navodi da “kandidat mora biti upisan u Središnji birački popis u općini u kojoj se kandidira ili u općini unutar granica izborne jedinice ako se kandidira za višu razinu vlasti najkasnije do dana raspisivanja izbora”.

Pudarić tako, u skladu sa Izbornim zakonom BiH, nije mogao biti kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda jer je Srbin sa prijavljenim mjestom boravka u Federaciji BiH, dok je izborna jedinica za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, kao što je poznato, Republika Srpska.

Pudarićevu apelaciju protiv rješenja Suda BiH i Odluke CIK-a kojom je odbijena ovjera njegove prijave za učešće na Opštim izborima 2018. godine, Ustavni sud BiH odbacio je kao nedopuštenu, te je iskazazujući svoje nezadovoljstvo ovakvim odlukama nadležnih sudskih instanci u BiH, Pudarić ubrzo najavio svoj naredni korak:

Kad sam razmislio, pa se sabrao, odlučio sam da ću, u ovoj borbi, ipak ići dalje. Da ću ići u Strazbur, ali i da ću javno djelovati što glasnije mogu, tražeći ljude voljne da se zajedno sa mnom bore za skidanje ove ludačke košulje.

Svetozar Pudarić, 21.09.2018.

Pudarić je tako svoju tužbu krajem oktobra 2018. godine uputio Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, te je kako je i ranije navedeno, postupak po njegovoj tužbi već u toku.

Obzirom na presudu u slučaju “Pilav protiv Bosne i Hercegovine” kojom je Evropski sud za ljudska prava proglasio diskriminatornim “da aplikant ne može biti biran u Predsjedništvo s teritorije Republike Srpske s obzirom na to da se izjašnjava kao Bošnjak”, za očekivati je da će i u slučaju “Pudarić protiv Bosne i Hercegovine” iz Strazbura stići još jedna presuda koju će naša zemlja morati implementirati.

Da će četiri već ranije donesene presude prije ili kasnije postati dijelom naše ustavno-pravne stečevine, u jednom od svojih intervjua složio se i sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, Faris Vehabović navodeći i moguće razloge zbog kojih nadležni u BiH pomenute presude još uvijek nisu implementirali:

Jedni ne žele da provedu presude Evropskog suda da bi promijenili red prioriteta tj. da bi stavili neka druga pitanja u fokus prije nego se ova pitanja budu morala riješiti, a ona će se riješiti, u to nemojte sumnjati.

Faris Fehabović, 06.09.2018.

Bosna i Hercegovina je potpisnica međunarodnih akata koji je obavezuju na poštovanje ljudskih prava i sloboda, te u tom kontekstu posmatrano dužna je provoditi presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Sa druge strane, odnos dijelova političkih elita u Bosni i Hercegovini spram ovog problema ne ostavlja previše prostora za optimizam da će i u tekućem mandatu diskriminatorne odredbe biti uklonjene na način na koji je to naložio Sud u Strazburu.

Međutim, presuda po tužbi Svetozara Pudarića mogla bi biti još jedan zadatak koji bi u budućnosti mogao stajati pred nadležnim institucijama u našoj zemlji, te će prije ili kasnije njena, kao i implementacija ostalih presuda obezbijediti jednaka prava svih građana Bosne i Hercegovine da biraju i budu birani bez obzira na to gdje žive i kako se izjašnjavaju.

(Istinomjer.ba)

Pitajte Istinomjer!