Lagumdžija je dodao kako smatra da bi presuda Sejdić-Finci bila usvojena mnogo ranije, da se krenulo u pregovore o socijalnim i ekonomskim problemima te vladavini prava, a ne obratno.
“Čekalo se na provođenje presude i sve ostalo je stalo. Mada to nije bila naša odluka već odluka EU. Da smo rješavali ekonomske i socijalne probleme danas bi imali bogatiji pravni okvir i presuda bi bila riješena u opuštenijoj atmosferi”, zaključio je Lagumdžija.
Komentar:
Nakon što su bezbrojni dugogodišnji pregovori o implementaciji odluke Evropskog suda za ljudska prava u predmetu „Sejdić i Finci“ doživjeli svoj definitivni krah, lideri bh. partija su konačno i sami priznali da od dogovora neće biti ništa, te da je ukidanje diskriminacije u Ustavu BiH za njih bio prevelik poduhvat. Jedan od njih je svakako i lider SDP-a BiH, Zlatko Lagumdžija, koji se, po priznanju neuspjeha stranačkih pregovora, lično trudio da kod visoke predstavnice EU Catherine Ashton, isposluje „specijalni status“ naše zemlje kada su u pitanju EU integracije – tačnije, da se „Sejdić i Finci“ odlože za neka bolja vremena u kojima će biti „opuštenija atmosfera“.
Do relaksacije atmosfere, prema Lagumdžijinim riječima, trebalo je dovesti rješavanje socijalnih i ekonomskih problema u našoj zemlji, odnosno zaživljavanje „vladavine prava“. No, kako to vidi Lagumdžija, sve je stalo na zahtjev predstavnika iz EU, koji su insistirali na implementaciji odluke ECHR-a.
Istina je da su predstavnici EU do nedavno insistirali da se pomenuta odluka konačno implementira, pri čemu su bili spremni i za prilično velike ustupke pojedinim pregovaračima, no nije tačno da se u našoj zemlji ništa drugo nije moglo raditi bez usvajanja amandmana u Ustav naše zemlje.
Implementacija odluke „Sejdić Finci“ jeste jedan od ključnih uslova navedenih u Mapi puta za aplikaciju za kandidatski status u EU, koju su još u junu 2012. godine prihvatili domaći zvaničnici. Ona, međutim, nije jedino što od naše zemlje zahtjevaju iz EU.
U Mapi puta, između ostalog, nalazi se i uspostava mehanizma koordinacije sa EU, koji je trebao biti uspostavljen još u oktobru 2012. godine. O potrebi uspostave ovih mehanizama dosta se često govorilo u domaćoj javnosti, a zbog njihovog nepostojanja naša zemlja je već ostala bez određenih sredstava predpristupne pomoći EU, što će se vjerovatno dešavati i u budućnosti, ukoliko se ovi mehanizmi ne usvoje.
Jedini praktično ispunjeni zadatak iz Mape puta bio je odgovor na dva upitnika iz Evropske komisije, koji je, prema informacijama Direkcije za evropske integracije BiH, urađen u predviđenom roku do 31. oktobra 2012. godine.
Mehanizam koordinacije, sa druge strane, iako ničim nije vezan za implementaciju odluke „Sejdić-Finci“, nije uspostavljen niti se zna kada će biti, iako je rok za njegovo uspostavljanje prošao prije više od godinu i po dana.
Ako je Mapa puta zvanični dokument, a čini se da takav jeste, Lagumdžijina tvrdnja da su iz EU zahtijevali da se ništa ne radi prije implementacije odluke „Sejdić-Finci“ je očigledno neistinita. A čak i da prihvatimo ovu Lagumdžijinu tvrdnju, postavlja se pitanje kako bi se trenutna vladajuća struktura bavila „vladavinom prava“ bez poštivanja temeljnih ljudskih prava, koja se u samom Ustavu naše zemlje krše već skoro dvije decenije.
(Istinomjer.ba)