Tokom procesa privatizacije prodavana su preduzeća i banke kao pravna lica, ali ne i javni objekti, infrastruktura i prirodna bogatstva, koji čine državnu imovinu kojom je privremeno zabranjeno raspolaganje.
Premijer Republike Srpske Savo Minić je u izjavi za medije 12. maja 2026. godine govorio o mogućnosti da visoki predstavnik u BiH nametne zakon o državnoj imovini. Minić je tom prilikom, govoreći o rješavanju pitanja državne imovine, ustvrdio da je to pitanje već završeno, između ostalog i zato što je državna imovina bila predmet privatizacije, te da bi se eventualni zakon o državnoj imovini odnosio i na ono što je već privatizirano.
Šta je bilo predmet privatizacije? Pa upravo državna imovina koja je tad bila državna imovina. I sve se to završilo i ljudi su to pokupovali, i sad neko treba da donese zakon o državnoj imovini.
Savo Minić, 12.5.2026.
Republika BiH i tadašnja Republika Srpska su posebnim zakonima za vrijeme rata preuzele dotadašnju društvenu svojinu i proglasili je za državnu te tako postali vlasnicima preduzeća i banaka koje su kasnije ušle u proces privatizacije. Međutim, državno vlasništvo nad preduzećima koja su prodavana u privatizaciji nije isto što i pojam državne imovine u savremenom kontekstu vezanom za eventualni zakon o državnoj imovini, o kom govori Minić.
Naime, Okvirni zakon o privatizaciji preduzeća i banaka u BiH, koji je Parlamentarna skupština BiH usvojila 1998. godine, u svom nazivu i sadržaju jasno je propisao kako će entiteti u privatizaciji prodavati preduzeća i banke kao pravna lica koja nisu u privatnom vlasništvu.
S druge strane, u Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, koji je visoki predstavnik nametnuo 2005. godine kao privremeno rješenje do donošenja zakona o državnoj imovini, navodi se šta se smatra državnom imovinom. Tako je kao državna imovina navedena nepokretna imovina koja pripada BiH po osnovu sukcesije ili je njom pravo raspolaganja imala Socijalistička Republika BiH, te poljoprivredna zemljišta, rijeke, šume i šumska zemljišta za koje Ustavni sud BiH utvrdi da predstavljaju državnu imovinu.
U svojoj presudi “U1/11” iz 2012. godine, Ustavni sud BiH također je naglasio šta se smatra državnom imovinom. Navedeno je da se državnom imovinom smatraju sve pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i služe za vršenje vlasti, kao i javna dobra poput morske vode, morskog dna, rijeka i riječnih korita, jezera, planina i drugih prirodnih bogatstava te prometnica, prometne infrastrukture i druge takve imovine.
Ni Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom ni Ustavni sud BiH ne navode preduzeća ili druga pravna lica kao državnu imovinu kojom je zabranjeno raspolaganje ili kao pitanje koje treba biti riješeno zakonom o državnoj imovini, već jasno naglašavaju kako je riječ o pokretnostima i nepokretnostima potrebnim za vršenje vlasti te infrastrukturi i prirodnim bogatstvima.
S obzirom na činjenicu da su u privatizaciji prodavana preduzeća i banke kao pravna lica koja nisu bila u privatnom vlasništvu, ali ne i državna imovina kako je ona definirana odlukom visokog predstavnika i presudom Ustavnog suda BiH, tvrdnju Save Minića da je državna imovina prodavana u privatizaciji, izrečenu u kontekstu nametanja zakona o državnoj imovini, ocjenjujemo kao neutemeljenu.
(Istinomjer.ba)