Nakon što su iz Ureda visokog predstavnika (OHR) donijeli odluku o dopunama Krivičnog zakona BiH, kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, kao i veličanje ratnih zločinaca, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik ustvrdio je da se ova odluka može “odbaciti”.
U izjavi za TV Tanjug 25. jula 2021. godine, Dodik je izjavio da Ustav BiH predviđa mogućnost odbacivanja odluka OHR-a:
Situacija se može riješiti odlukama institucija na nivou BiH, Parlamenta, Vijeća ministara, Predsjedništva, dogovorom koji treba postići. U svakom slučaju, riješiti tako što će se to odbaciti kroz zakonodavne institucije BiH onako kako je predviđeno Ustavom BiH.
Milorad Dodik, 25.7.2021.
Članom 5. Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, visoki predstavnik ovlašten je za konačnog interpretatora Sporazuma o civilnoj implementaciji mirovnog ugovora. Osim toga, prema članu 2. Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, visoki predstavnik olakšava rješenje bilo kojih poteškoća koje nastanu provedbom civilnoga rješenja, ako prosudi da je to potrebno.
Dodatno, u zaključcima konferencije Vijeća za implementaciju mira (PIC) održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, PIC je “pozdravio namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaštenja u regiji u vezi s interpretacijom Sporazuma o civilnoj implementaciji Mirovnog sporazuma, u cilju olakšanja razrješenja teškoća putem donošenja obavezujućih odluka, kad on smatra za neophodno”, čime su visokom predstavniku dodijeljene takozvane Bonske ovlasti.
Kako navode Merima Šenderović, mag. iur, i doc. dr. Kenan Ademović u stručnom članku “Mogućnost sudskog preispitivanja odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini kojima se uticalo na prava građana”, objavljenom 2018. godine, odluke visokog predstavnika koje se tiču nekog tijela vlasti ili državnih, odnosno entitetskih kompanija, nikada nisu bile predmet žalbe od predstavnika vlasti ili predstavnika kompanija, a jedine odluke protiv kojih su do sada izjavljene žalbe ticale su se pojedinaca.
Još 2006. godine, Ustavni sud BiH zaključio je da “u postojećem pravnom sistemu Bosne i Hercegovine nema djelotvornog pravnog lijeka protiv odluka Visokog predstavnika koje se tiču prava pojedinaca, a niti je Bosna i Hercegovina u okviru svoje pozitivne obaveze preduzela aktivnosti u cilju obezbjeđivanja djelotvornog pravnog lijeka protiv navedenih odluka Visokog predstavnika”.
U nalogu o provedbi Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u apelaciji Milorada Bilbije i ostalih, kojeg je visoki predstavnik donio 23. marta 2007. godine, jasno je naznačeno da ne postoji način da se bilo koja odluka visokog predstavnika ospori:
Bez obzira na bilo koju suprotnu odredbu u bilo kojem zakonu ili drugom pravnom aktu u Bosni i Hercegovini, bilo koji postupak pokrenut pred bilo kojim sudom u Bosni i Hercegovini, kojim se osporava ili dovodi bilo kako u pitanje jedna ili više odluka visokog predstavnika, proglasit će se nedopustivim osim ako visoki predstavnik izričito ne da svoju prethodnu saglasnost.
OHR, 23.3.2007.
Na osnovu navedenih slučajeva, Šenderović i Ademović zaključuju da je sasvim jasna činjenica da “nijedna sudska instanca u Bosni i Hercegovini nema nadležnost preispitivanja odluka visokog predstavnika, odnosno nema mogućnost njihovog mijenjanja ili ukidanja”, te da, u skladu s tim, “niti jedan apelant neće uspjeti sa svojim tužbenim zahtjevom, odnosno žalbom u pogledu odluka visokog predstavnika, jer je njihov sadržaj obavezujući za sve i niko nema pravo preispitivanje njihovog sadržaja”.
Shodno navedenim činjenicama, primjerima iz prakse i stručnim mišljenjima, tvrdnju Milorada Dodika, da se odluka visokog predstavnika o dopunama Krivičnog zakona BiH može “odbaciti”, Istinomjer ocjenjuje neistinitom.
(Istinomjer.ba)